Čega se Rusija boji u sirijskom sukobu

Moskva se boji sunitskih ekstremista u sirijskoj oporbi i podsjeća kako je tolerancija Zapada prema takvim radikalima prije - u Afganistanu i na Balkanu - dovela do još goreg nasilja, piše Joe Lauria.

Autor: Joe Lauria

Ruska nepopustljiva potpora Damasku tijekom 16 mjeseci eskalacije krize u Siriji donijela je Moskvi snažnu osudu Washingtona i drugih zapadnih vlada, ali Moskva ili njezini kritičari nikada nisu u potpunosti objasnili razloge ruske neumoljive pozicije.

Najnovije napetosti Washingtona s Rusijom oko Sirije pojavile su se prošlog tjedna na sastanku licem u lice između predsjednika Baracka Obame i predsjednika Vladimira Putina. Tjedan ranije američka državna tajnica Hillary Clinton nazvala je tvrdnju Rusije da je Damasku prodavala samo obrambeno oružje “očigledno neistinitom”. To je bilo nakon što je Clinton optužio Rusiju da šalje jurišne helikoptere u Siriju kako bi slomila pobunu, što je Moskva odbacila. New York Times je tada izvijestio da Rusija samo vraća popravljene helikoptere prodane Siriji prije nekoliko desetljeća.

U veljači je Susan Rice, glavna američka diplomatkinja u UN-u, upotrijebila nediplomatski oštar jezik kako bi rekla da su SAD "zgrožene" ruskim vetom na rezoluciju Vijeća sigurnosti kojom bi se osudila sirijska akcija. Čini se da je teška priča osmišljena da osramoti Rusiju, posebno nakon nedavnog porasta borbi i niza jezivih masakra za koje se okrivljuje klijent Moskve.

Ali do sada su motivi Rusije za obranu Damaska ​​uglavnom bili predmetom nagađanja, a američki mediji naizgled nisu bili zainteresirani za to istraživanje.

Ruski dužnosnici kažu da se njihovo stajalište temelji na čvrstom protivljenju promjeni režima, osobito ako je predvodi zapadna vojna intervencija, kao u Libiji. Podrška Moskve sirijskom režimu nije se promijenila iako se nedavno malo udaljila od predsjednika Bashara Al-Assada na čelu.

Analitičari rutinski navode tri dodatna razloga za politiku Moskve prema Siriji: ruski milijuni dolara godišnje u legalnoj prodaji oružja Siriji, pristup ruske mornarice luci u Tartusu na sirijskoj obali Sredozemnog mora i želja da zadrži svog posljednjeg saveznika na Bliskom istoku.

Ali jasnija slika ruskog stava dolazi u fokus kada se stavi u kontekst 30-godišnje borbe Moskve protiv zadiranja u njezinu sferu utjecaja od strane militantnog islama. Povremeno pružena podrška
ove skupine SAD-a i zaljevskih arapskih nacija otvorile su tri desetljeća dug rascjep s Rusijom koji je započeo u Afganistanu i prešao preko sjevernog Kavkaza na Balkan i sada u Siriju.

Rusija se protivi promjeni režima u Siriji ne samo iz načela, već zato što bi na čelu vjerojatnog novog režima bila islamistička vlada koja je neprijateljska ruskim interesima, kažu analitičari i diplomati.

"Možete govoriti o prodaji oružja i luci, ali prava stvar zbog koje je Rusija zabrinuta je dolazak islamske vlade na vlast u Siriji", rekao je visoki zapadni diplomat, koji je želio govoriti samo pod uvjetom anonimnosti zbog trenutnih napetosti u zapadno-ruskim odnosima.

"Rusija je očito zabrinuta zbog islamskih režima i možda najvažnije od svega je što se boji kaosa", rekao je Mark Galeotti, koji predsjeda Centrom za globalna pitanja na Sveučilištu New York. Rekao je da kaos i anarhija na Bliskom istoku potiču porast islamskog ekstremizma.

"Rusija smatra da Zapad ne zna kako se nositi s promjenom režima i da je ishod gotovo neizbježno onakav kaos iz kojeg nastaju islamski ekstremistički pokreti", rekao je Galeotti.

Dominantni član sirijske opozicije je Muslimansko bratstvo, koje su 40 godina gušili predsjednik al-Assad i njegov otac Hafiz al-Assad prije njega. Javlja se nesloga u sirijskoj oporbi
uglavnom zbog razlika između Bratstva i sekularnih liberalnih skupina, rekao je zapadni diplomat. Pojava grupa povezanih s al-Qaidom, odgovornih za nekoliko bombaških napada, dodala je prijeteću dimenziju.

"U Moskvi postoji opći osjećaj da bi cijeli Bliski istok mogao eksplodirati ako Sirija padne u ruke ekstremista, što je također sigurnosna briga za Ruse", rekao je Galeotti.

Ruska borba protiv islamizma ima svoje korijene u afganistanskom sukobu od 1979. do 1989., u kojem Sovjetski Savez na kraju nije uspio s helikopterima i kopnenim trupama poraziti militantne mudžahedine, naoružane oružjem, novcem i obavještajnim podacima iz Washingtona, Rijada i Islamabada. Američke rakete Stinger koje su ispaljivane s ramena postale su simbol sukoba dok su raznosile sovjetske helikoptere s neba.

Ruske trupe su se poražene povukle u veljači 1989. Sovjetski Savez se raspao u prosincu 1991., a analitičari su ukazivali na afganistanski debakl kao primarni uzrok. Iz rata je izašla mreža al-Qaeda Osame bin Ladena, koja je kasnije počela pustošiti svoje bivše sponzore.

Kreatori politike u Washingtonu obično vode kratkoročnu vanjsku politiku koja im se kasnije vraća, kažu analitičari. Sa stajališta islamista, teško je odbiti američko oružje i financiranje kada su politike usklađene, a zatim provesti njihov plan nakon što mu se pomogne da preuzme vlast.

“Afganistan [pod promoskovskim režimom] je bio sekularna vlada, žene nisu bile prisiljene pokrivati, imale su pravo glasa, da, to je bila diktatura, ali SAD je pomogao svrgnuti [ju] i zamijenio je religijskom, dogmatskom teokracijom koji je uništio Afganistan”, rekao je Ali al-Ahmed, direktor Instituta za zaljevske poslove u Washingtonu.

"Oni rade istu stvar u Siriji", rekao je, predviđajući propalu državu s nekontroliranim, naoružanim skupinama koje prijete regiji. “Vidjet ćete kako se Afganistan pojavljuje u Siriji pored Izraela i hoće
biti veliki, veliki problem za Sjedinjene Države,” s Libanonom koji se pretvara u ekvivalent Pakistana, rekao je.

Nesretan izbor u Siriji je između sekularne diktature koju podupire Rusija, koja dopušta slobodu vjere i štiti kršćane, Alawite i sunitske poslovne ljude, ili vjerske diktature koju podržavaju SAD i Zaljev s još manje sloboda, rekao je al-Ahmed. "Oni ponavljaju svoju povijest, a Rusija je oba puta bila na drugoj strani", rekao je al-Ahmed.

Raspad Sovjetskog Saveza nakon poraza u Afganistanu otvorio je bivše sovjetske republike na Kavkazu za islamsku pobunu potpomognutu od strane SAD-a i Zaljeva koja još uvijek muči Moskvu.

“Čečenija je klasičan primjer onoga što pođe po zlu kada stvari izmaknu kontroli”, rekao je Galeotti. “Zapad je mislio da će politički poduprijeti nacionaliste, razumne figure i na kraju su stvorili situaciju u kojoj su islamski fundamentalisti, teroristi i bombaši samoubojice našli utočište.”

Na Balkanu je Rusija branila svoje tradicionalne saveznike slavenske i pravoslavne Srbe od separatističkih Hrvata i bosanskih Muslimana, koje je Međunarodni kazneni sud optužio da su bili domaćini
jedinica al-Qaide poznata kao “El Mudžahedin”.

Dmitri Simes, bivši savjetnik predsjednika Richarda Nixona koji je na čelu Centra za nacionalni interes u Washingtonu, kaže da još uvijek čuje “mnogo ljutnje” od ruskih dužnosnika zbog onoga što je “Clintonova administracija učinila na Balkanu”.

On vidi paralelu u Siriji gdje su ruski dužnosnici posebno zabrinuti za sudbinu kršćana ako islamisti preuzmu vlast. "Zabrinuti su da bi muslimanski fundamentalisti, ne samo Muslimansko bratstvo, nego ekstremniji ljudi mogli doći na vlast i da bi to bilo destabilizirajuće za regiju", rekao je Simes. "Ali kako Sirija nije ruski susjed, mogući masakr kršćana smatrao bi se većim problemom."

Rusija bi mogla biti voljna sklopiti dogovor kako bi pokušala osloboditi al-Assada, što vidi kao odgovornost, ako bi SAD ponudio nešto zauzvrat, poput sporazuma o raketnoj obrani, rekao je. "Da je to jasno stavljeno do znanja ruskim dužnosnicima, možda bi Putin bio spreman na dogovor", rekao je Simes. “Ali jednostavno mu je rečeno da je njegov položaj moralno inferioran.”

U nedostatku dogovora Moskva se snažno boji zapadne vojne intervencije da svrgne još jednog ruskog saveznika, rekao je Simes, što je dovelo do kaosa.

Moskva je spremna na to jer nije imala "velikih simpatija za Assada čak ni prije nego što je bio u punom stanju masakra" i povlači se, shvaćajući da "režim poput Assadovog nije dugoročan
održivo”, rekao je Galeotti.

"Kad bi bilo jasno da promjena režima nije u pitanju, mislim da bi Rusija bila puno spremnija kao saveznici i sugovornici", rekao je. “Oni kopaju pete jer osjećaju da je to jedino
Politika koju je Zapad spreman gurati je promjena režima.”

Moskva bi idealno preferirala “kontroliranog, postojanog reformista koji bi na neki način mogao upravljati procesom i ne dopustiti islamskim fundamentalistima da dominiraju narativom”, rekao je Galeotti.

Rusija smatra da je motiv Washingtona da ukloni al-Assada oslabiti Iran gotovo pod svaku cijenu, rekao je Simes.

SAD ne raspravlja javno o tome što vjeruje da su motivi Rusije za potporu Siriji, ostavljajući dojam da je moralni nedostatak čini sukrivcem Damaska.

Najbliže što je SAD došlo priznanju ruskog straha od islamističkog režima u Siriji i vlastite očite tolerancije Amerike prema tome došlo je iz zagonetne primjedbe Clinton u dvorani Vijeća sigurnosti UN-a prošlog ožujka dok je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov sjedio nasuprot njoj.

"Znam da ima onih koji se pitaju može li islamistička politika doista biti kompatibilna s demokratskim i univerzalnim načelima i pravima", rekla je Clinton. "Naša politika je da se manje fokusiramo na ono što stranke nazivaju, nego na ono što izaberu učiniti." Lavrov nije odgovorio.

Joe Lauria je veteran vanjskih poslova novinara koji radi u UN-u od 1990. Pisao je za Boston Globe, London Daily Telegraph, Johannesburg Star, Montreal Gazette, Wall Street Journal i druge novine. Do njega se može doći na joelauria@gmail.com .