Tko govori u ime Isusa?

Dijeljenja

Vatikan je prekorio američke časne sestre zbog odstupanja od crkvenog nauka. Konzervativni biskupi osuđuju reformu zdravstvene skrbi predsjednika Obame zbog kršenja njihove vjerske slobode. Ali neki katolici smatraju da je ova žestoka retorika u suprotnosti s blažom Isusovom porukom, kao što je rekao katolički teolog Paul Surlis u ovoj propovijedi s isječcima.

Paul Surlis

Markovo evanđelje napisano je oko 30 godina nakon Isusove smrti i uskrsnuća možda oko 70. godine i napisano je u zajednici koja je prolazila kroz progon. Do 70. godine prošlo je 30 godina otkako je Isus najavio dolazak Božje vladavine, ali umjesto promjene došli su progon i strah.

Što je Isus mislio najavljujući dolazak Božje vladavine ili vladavine i stavljajući to u središte svoje poruke i službe? Isus je govorio o tome kakav bi bio društveni poredak kad bi Bog vladao. Njegova je poruka imala političke implikacije iako je prvenstveno bila vjerska. Obraćao se ljudima, od kojih je većina bila osiromašena i potlačena na mnogo načina.

Papa Benedikt XVI

Podsjećamo da je Palestina bila kolonija Rimskog carstva i da su porezi raznih vrsta bili visoki. Postojali su i hramski porezi. Mali zemljoposjednici izgubili su svoja imanja zbog dugova i postali su nadničari bogatih zemljoposjednika ili vlasnika vinograda koji su im često varali plaću i gotovo uvijek premalo. Uz osiromašene radnike bile su i družine pljačkaša i prosjaka. Mnogi su ljudi bili bolesni i pothranjeni.

U takvoj situaciji navijestiti novi društveni poredak bila je dobrodošla vijest, radosna vijest, za siromahe i oni su hrlili k Isusu koji ih je liječio i često ih hranio kruhom i ribom, hranom za siromahe. Naravno, ta je aktivnost bila uznemirujuća za bogate i moćne i oni su Isusa smatrali buntovnikom i subverzivcem kojeg se moraju riješiti.

Sada je prošlo 30 godina, a novi društveni poredak koji je Isus obećao još nije stvarnost, a Isus kojeg je Marko prikazao priča prispodobe savjetujući strpljenje i podsjećajući ljude da sjeme mora umrijeti u tlu prije no što donese plod.

Isus iz Markova evanđelja zapravo promiče povjerenje govoreći da je Bog glavni i da je Božja vladavina koju je Isus obećao već stvarnost, iako još nije ispunjena ili očita. Poput Pavla, ljudi su pozvani hoditi po vjeri, a ne po viđenju. Postoji već i još ne, ono što je već postignuto na nepobjediv način, ali još nije u potpunosti očitovano, ako se uopće može naći u dokazima.

Isto vrijedi iu našem vlastitom mjestu i vremenu. Kršćansko učenje o dostojanstvu i jednakosti svih osoba pomoglo je pokrenuti pokret protiv ropstva i također pomoglo dovesti do pokreta za građanska prava 1960-ih koji je postigao i još uvijek postiže dalekosežne društvene promjene.

Poput Markovih slušatelja, i mi živimo u tom međuvremenu i također doživljavamo sukobe i mogli bismo biti u iskušenju da postavimo pitanje gdje se nalazi Božja vladavina. Zamišljeno je da se proširi na cijeli društveni poredak. Crkva je sakrament kraljevstva, ali se s njim ne poistovjećuje.

Ali pogledajmo Crkvu, pogledajmo sebe: uskoro ćemo biti pozvani od biskupa na dvotjedni javni prosvjed u obranu vjerske slobode. Predlažem da s velikim poštovanjem, ali i pažljivo i kritički slušamo ono što biskupi imaju za reći.

Postoje područja u kojima su prava katoličkih institucija ugrožena, posebice od strane nekih država. Na primjer, katoličke dobrotvorne ustanove imaju pravo služiti svim imigrantima u potrebi, bez obzira imaju li dokumente ili ne. Imaju pravo služiti siromašnima, bili oni katolici ili ne.

Što se mene tiče, ne vidim rat protiv vjerskih sloboda. To je u najmanju ruku pretjerana retorika. Predlaže se značajno proširenje zdravstvenih beneficija na milijune neosiguranih, au područjima koja pogađaju žene postoje vrlo ozbiljna pitanja oko kojih postoje sukobi, ali to su sva područja u kojima su potrebni dijalog, kompromis i pregovori.

Evociranje imena Staljina i Hitlera u ovoj situaciji je huškačko i iskreno nečuveno i nije pogodno za građanski diskurs koji je potreban.

Dok neki smatraju kontracepciju pogrešnom, danas većina katolika i drugih ljudi dobre volje to vidi kao stvar o kojoj trebaju odlučiti vjenčane osobe prema svojoj savjesti i dobrim medicinskim savjetima, a to je slučaj od 1965. godine kada je neslaganje s papinskim stavom u Humanae Vitae postalo je rašireno i tolerirano je od strane nekoliko nacionalnih biskupskih konferencija u stav koja nikada nije odbačena.

Isto tako postoje osobe za koje je abortus izvediv izbor prema njihovoj savjesti. Ima li jedna skupina, npr. katolički biskupi, pravo nametati svoje stajalište svim drugim osobama čak i uz povredu svoje savjesti? Svakako, savjest je nepovrediva kada se uvjerenja drže iskreno.

U demokraciji uvijek postoje ljudi koji se protive tome kako se koristi porezni novac, ali to ne znači da ljudi mogu biti izuzeti od oporezivanja. Jedan primjer je nuklearno oružje, mnogi ljudi mu se apsolutno protive, ali još uvijek toleriraju njihovo postojanje; neki ratovi su također u toj kategoriji.

Prigovor savjesti je legitiman ako je potreban i ako je netko spreman prihvatiti legitimne alternative. Osobe koje prihvaćaju porezni novac (novac naroda) trebaju očekivati ​​da će u raspodjeli poreznog novca biti osigurana uvjerenja drugih osoba. Ali trebamo pričekati prijedloge biskupa. Sve što sada govorim je da budemo puni poštovanja, budni i kritični.

A tu je i pitanje sestara i vatikanskog prijedloga da se obuzda Konferencija vodstva redovnica. Tvrdio bih da su najvjernije sljedbenice učenja Drugog vatikanskog koncila redovnice i one su vjerne Isusovom učenju na uzoran način.

Evo izvatka iz umetka fr. Koesela i pronađeno u župnom biltenu u Clevelandu i citiram:

“Jedan od rezultata koncila bio je da su časne sestre postale obrazovanije, integriranije u život naroda i više usmjerene na pravdu od biskupa i pape. Oni su liječnici, odvjetnici, sveučilišni profesori, lobisti, socijalni radnici, pisci, teolozi itd. Njihov apel je bio da se uvijek vraćaju onome što je Isus govorio i činio. Njihova je vrijednost bila u činjenici da su njihova teologija i njihova praksa bile integrirane u stvarni svijet.

“Vatikan zvuči kao farizeji Novog zavjeta – legalistički, paternalistički i ortodoksni – dok su “dobre sestre” bile one koje su hranile gladne, oblačile gole, posjećivale bolesne i zatočene, obrazovale useljenike itd. . Redovnice su također naučile da su katolici intuitivno pametni u pogledu svoje vjere. Oni više vole dijalog nego dijatribu, slobodu mišljenja nad kontrolom uma, biblijsko proučavanje nad fundamentalizmom, razvoj doktrine nad izoliranim mandatima.”

Mislim da to prilično dobro sažima stvari.

Paul Surlis predavao je moralnu teologiju i katoličko socijalno učenje na Sveučilištu St. John u New Yorku od 1975. do 2000. godine. Sada je u mirovini i živi u Croftonu, Maryland.

8 komentara za “Tko govori u ime Isusa?"

  1. Robert Charron
    Lipnja 20, 2012 na 16: 59

    Čini se da svi ili gotovo svi osjećaju da su mogli stvoriti bolji svijet da su imali moći pripisane Bogu. I pretpostavljam da moj pas osjeća da bi mogao stvoriti bolji svijet za pse da ima moje moći. Stoga nije ni čudo što mnogi smatraju da mogu poboljšati tradicionalno katoličko učenje. I hijerarhija Katoličke crkve su grešni, zabludjeli ljudi, baš kao i svi mi. Daleko su od savršenih, pa je lako pronaći područja u kojima se može kritizirati Crkvu i one koji je vode.

    Warren Carroll je napisao 4 toma povijesti kršćanstva, tj. Katoličke crkve. Dok sam je čitao, nekoliko puta su uvjeti u crkvi bili tako grozni, rekao sam sebi: "Crkva je gotova." Ali uvijek se nekako činilo da uskrsava.

    Sada moderni čovjek štuje narod, demokraciju, egalitarizam, bratstvo, prava čovjeka itd. i oni su postali njegov ili njezin kamen udar. Njihova se religija svodi samo na to da budu "fini". Svijet bi bio bolje mjesto kada bismo svi bili "dobri". Ipak, pogledajte u kakvom se neredu ova zemlja trenutno nalazi, a i svijet također.

    Bilo mi je zabavno pročitati da je “jedan od rezultata koncila bio da su časne sestre postale obrazovanije, više integrirane u živote ljudi i više orijentirane na pravdu od biskupa i pape.” Jer nije spomenuto da je jedan od plodova koncila bio da su vjerski redovi desetkovani i bačeni u nered. Starije časne sestre našle su se napuštene.

    Mnogi “katolički teolozi” misle da Crkva treba prihvatiti kontracepciju. Da bi njegovi dobili više podrške crkve. Puno prije 1930. većina svih kršćanskih denominacija govorila je da je kontracepcija pogrešna. tada je Episkopalna crkva probila led i rekla da se slaže da se kontracepcija može koristiti tijekom konferencije u Lambethu ranih 1930-ih. A sada pogledajte današnju episkopalnu crkvu. Ovo je put kojim bi Katolička crkva slijedila?

    Kao što je Sigrid Undset rekla kada se obratila na katoličanstvo u Norveškoj, postati katolkinja nije samo stvar promjene crkve, to je stvar promjene vlastitog načina života. Mnogi katolici danas ne razumiju ovaj koncept jer su prihvatili svjetske vrijednosti. Oni stvarno vjeruju kao što autor očito vjeruje da je Drugi Vatikan rođenje crkve i da sva učenja prije toga treba odbaciti. Kao rezultat toga, Katolička crkva se jako poljuljala. Skandali sa zlostavljanjem svećenika rezultat su načina razmišljanja Drugog vatikanskog sabora da se homoseksualcima ne smije zabraniti svećenička služba. Poznajem mnoge heteroseksualne mlade katoličke muškarce koji su izbačeni iz sjemeništa jer su se protivili tamošnjoj homoseksualnoj kulturi. Nota Bene većina zlostavljanja od strane ovih svećenika bila je prema mladim dječacima, a ne prema djeci. Još jedan od plodova II. vatikanskog sabora. Vjeruju da je sadašnji Papa "konzervativac". Vau. Pretpostavljam da bi svakome trebalo dopustiti da radi što želi, sve dok smo dobri. Ne radi. Naše društvo je u utrci prema dnu. Četrdeset posto brakova sada završava razvodom. Sada svoj moral dobivamo s TV-a, a kažem vam ovo, oni ne govore u ime Isusa. ali TV postavlja naše moralne standarde kao i sveprisutni boom, boom boom rocka i rapa.
    Da, crkva se sastoji od nesavršenih muškaraca i žena, pa ako želite pronaći greške, možete. Ali tada je Krist imao Judu, a neki od drugih apostola bili su slabi i kako su uspjeli pokrenuti pokret koji su učinili dokaz je božanske pomoći. Ti i ja nikada ne bismo ovisili o tome da će 12 neobrazovanih židovskih ribara osnovati crkvu koja je trebala spasiti svijet, zar ne?

    • Eliza
      Lipnja 21, 2012 na 10: 51

      Čini se da dobro razvijene hijerarhije koje zadržavaju komponentu "tajnosti" (rade svojim različitim i dobro definiranim razinama na temelju "potrebe znanja") mogu preživjeti kroz stoljeća. Nije li to zanimljivo? Samo razmišljam….

      • Robert Charron
        Lipnja 21, 2012 na 16: 32

        (1) Mogu li vas pitati za imena “dobro razvijenih hijerarhija koje zadržavaju komponentu 'tajnosti'” koje su preživjele kroz stoljeća?” Ionako mi nije poznato niti jedno u posljednje tri tisuće godina. (2) Postoje li neke korporacije koje djeluju prema hijerarhijskom rasporedu u velikoj tajnosti i smatrate li to zlokobnim? (3) Nisu samo hijerarhije te koje imaju komponentu tajnosti, već pojedinci također polažu pravo na "privatnost". (4) Većina institucija je hijerarhijska, osim ako svi članovi nisu anarhisti. (Dakle, što pokušavaš reći?)

  2. Lipnja 20, 2012 na 14: 46

    Rehmat, čini mi se da su tvoje tipfelere umjetno ubačene. Nije dobar znak ako je istinit.

  3. MJ Nolan Kelly
    Lipnja 20, 2012 na 14: 38

    Mislim da je njegovo spominjanje Vatikana kao suvremenih farizeja na mjestu.

  4. Morton Kurzweil
    Lipnja 20, 2012 na 13: 36

    Kršćanske crkve govore u ime Isusa. To je neophodno za održavanje njihovog autoriteta.
    Muslimanske crkve govore u ime Muhameda. To je od vitalnog značaja za održavanje njihovog autoriteta.
    Svaka crkva je organizirana politička birokracija koja zahtijeva apsolutnu kontrolu ponašanja ako želi
    preživjeti gospodarsku konkurenciju drugih crkava.
    Ono što prorok kaže nije toliko važno koliko tumačenje i autoritet crkve
    utjecati na svoje sljedbenike.

  5. Hillary
    Lipnja 20, 2012 na 11: 14

    Što se promijenilo?

    “Religiju obični ljudi smatraju istinitom, mudri lažnom, a vladari korisnom.”

    Seneka prije više od 2000 godina?

  6. Karen Romero
    Lipnja 19, 2012 na 17: 45

    Hvala vam na tako dobrom članku g. Paul Surlis!

    Reći ću ovo… Isus je bio i još uvijek jest božanski liječnik. Uvijek je bilo, još uvijek jest i uvijek će biti. Ako Isus kaže i on to kaže... odluka o pobačaju je između žene i Boga. Nadalje, on ne želi da žena koja će pobaciti, bilo da je to legalno ili ilegalno, sama to učini s potencijalom da iskrvari do smrti. Sjećate li se koliko je Isus bio neosuđujući kada je bio ovdje na našoj zemlji tako davno?

    Bilo tko u medicinskoj zajednici bio bi pametniji da ne osuđuje one koji traže medicinsku skrb, a to uključuje i pobačaj. S izuzetkom pravednog prosuđivanja mjenjača i izbacivanja, on nije bio od onih koji su sudili u negativnom svjetlu. Dakle, medicinska zajednica i gomila političara koji nisu izvadili trun iz vlastitog oka ne bi smjeli donositi odluke za žene i njihova tijela!

    Ne tako davno, 1970-ih u državi Idaho, muž je zapravo morao potpisati obrazac za pristanak ako je njegova žena htjela imati histerektomiju. Bio je zapravo slučaj u kojem muž, iako je njegova žena imala simptome... nije dopustio svojoj ženi histerektomiju. Razmislite o ovome... ne zvuči li to smiješno u ovom trenutku?

    Mislim da je možda gospodin Leon Panetta rekao da se Katolička crkva mora ažurirati. Molim te, nemoj me citirati o tome. To nisu bile njegove točne riječi, već srž onoga što je govorio.

    Za Consortium…Ray piše mnogo prekrasnih članaka za Consortium i on je isusovac. Tako je pošten i tako dobar. Za razliku od nekih drugih isusovačkih. Na primjer, Louis J. Freeh, bivši peti direktor FBI-a. Jako loš čovjek i reći ću navodno loš, ali on zna kakve je strašne zločine činio, pa šteta za njega! Sada je pod karmičkim zakonom i smatra da je to krajnje nepodnošljivo. Ali što se tiče Raya, želio bih uputiti poseban zahtjev da pročitate članak koji je on napisao o njegovoj vjeri i uvjerenjima u današnjem traumatiziranom društvu i kako možemo napraviti bolji svijet. Put natrag prema mom ne tako skromnom mišljenju je ulaganje zajedničkih napora na dnevnoj bazi da budete pošteni koliko god je to moguće. Da se vratimo dobrom moralu, dobrim vrijednostima, dobroj etici. Znate... činiti stvari koje katolička religija gura ljudima u grlo, ali ne slijediti uvijek vlastita moralna učenja.

    Išao sam u katoličku osnovnu školu i stvari koje su oni učili, tako sam često razmišljao zašto mi to govore… Ja to već znam.
    Dakle, u zaključku, sigurno bih želio vidjeti članak koji je napisao Ray o ovoj temi. Jako ga poštujem. Lako je osjetiti da on čvrsto stoji u integritetu. (Ukrao sam taj redak iz brošure koju sam danas pročitao, i baš mi se sviđa taj redak)!

    Hvala Konzorciju na objavljivanju još jednog jako dobrog članka.

Komentari su zatvoreni.