“Konzervativna” vanjska politika republikanskog predsjedničkog kandidata Mitta Romneya u suprotnosti je s onim što su zagovarali mnogi bivši republikanski konzervativci, poput Romneyjeve otvorene tvrdnje da će slijediti Izrael u određivanju američke politike na Bliskom istoku, piše bivši CIA-in analitičar Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Antropolozi su samo djelomično konstruirali evolucijske putove modernog čovječanstva i ljudskih vrsta koje su izumrle. Ne postoji nužno izravna progresija od poznatih vrsta iz jedne ere do onih iz kasnijeg doba.
Isto vrijedi i za sorte homo politicus americanus, iako je fosilni zapis potpuniji jer je noviji. Zabuni pridonosi primjena sličnih oznaka na vrlo različite podvrste u različitim vremenima.
Takve se misli javljaju u čitanju Pronicljivi komentar Jacoba Heilbrunna o ponovnom razmatranju priče o Richardu Nixonu od strane Carla Bernsteina i Boba Woodwarda. Kao što Heilbrunn ispravno ističe, desnica, a ne samo ljevica, nije vjerovala Nixonu, pri čemu su nazadni liberali imali možda više razloga nego konzervativci da se dobro sjećaju mnogih Nixonovih politika. Ali značenje desnice i ljevice u Sjedinjenim Državama značajno se promijenilo od Nixonova vremena.
Linija konzervativne oporbe Nixonu uključivala je senatora Everetta Dirksena, koji je nominirajući konzervativca Roberta Tafta na republikanskoj konvenciji 1952. svrnuo prst na Thomasa Deweyja i rekao: "Nemojte nas odvesti na put ponovnog poraza."
To je uključivalo Barryja Goldwatera koji je na drugoj republikanskoj konvenciji osam godina kasnije rekao konzervativcima koji nisu bili sretni što je Nixon dobio predsjedničku nominaciju, da "odrastu" ako žele preuzeti kontrolu nad strankom. To je uključivalo Goldwaterovo osvajanje nominacije četiri godine nakon toga, primarni izazov Ronalda Reagana 1976. Nixonovu nasljedniku Geraldu Fordu i Reaganov konačni izborni trijumf 1980.
Ali bilo kakve loze predaka od Reagana do današnje desnice su u najboljem slučaju tanke i zbrkane. Na mnogim domaćim i fiskalnim politikama teško je vidjeti bilo kakve linije. Prema bivšem Reaganovu savjetniku Bruceu Bartlettu, Reaganovo povećanje poreza, koje je on podržao u zamjenu za smanjenje potrošnje, ukupno je iznosilo 367 milijardi dolara u sadašnjim dolarima.
Proteklog vikenda bivši guverner Floride. komentirao je Jeb Bush da bi i njegov otac, Reaganov potpredsjednik i nasljednik, i sam Reagan teško osvojili nominaciju današnje Republikanske stranke.
Što se tiče vanjske politike, pogrešno je opisivati Reaganov pristup, kao što to radi Heilbrunn, kao "u suštini odbacivanje Nixon-Kissingerovog pristupa vanjskim poslovima zamjenom kombinacije stare doktrine povratka i neokonzervativnog antikomunizma." Reaganove temeljne pretpostavke o SSSR-u imale su nešto zajedničko s pretpostavkama Georgea Kennana, u tome što su obojica predvidjeli raspad sovjetskog sustava iznutra zbog inherentnih slabosti tog sustava.
Reagan je potaknuo proces proglasivši utrku u naoružanju, znajući da Sjedinjene Države uvijek mogu nadmašiti Sovjete. Bilo je i posredničkih ratova, ali oni su bili mnogo manje faktor u konačnom raspadu. Poticanje afganistanske pobune možda je djelomično bila iznimka, ali to je počelo kao projekt Zbigniewa Brzezinskog i Jimmyja Cartera, koje nitko ne može optužiti da su neokonzervativci.
U Reaganovoj politici nije bilo ničega poput neokonzervativnog zaštitnog znaka, koji se najjasnije vidio u ratu u Iraku, pokušaja korištenja američke vojne sile za izravno ubrizgavanje američkih vrijednosti u mračne strane zemlje kojima vladaju omraženi režimi.
Poput Nixona i Kissingera, Reagan se sukobio s glavnim stranim protivnikom tog vremena. Kao i kod Baracka Obame, dugoročni (izvan bilo kojeg predsjedničkog mandata) cilj tog angažmana bio je konačno ukidanje nuklearnog oružja.
Neki od viših osoba u Reaganovoj administraciji, iako ne i državni tajnik George Shultz, čini se da nisu vjerovali da je Reagan stvarno zamislio svijet bez nuklearnog oružja, au svakom slučaju nisu sami prihvatili taj cilj. Činilo se da su Hladni ratnici kao što su Caspar Weinberger i William Casey bili zadovoljni, ili čak željni, da zauvijek vode taj rat.
U dva desetljeća od predsjedništva Reagana i starijeg Busha, razvila se drugačija podvrsta, koja sada nosi etiketu "konzervativaca", i počela dominirati velikim dijelom američkog političkog okruženja. Značajno se razlikuje od prethodno dominantnih bića koja su nosila istu oznaku prije 25 godina, iako se mogu pronaći djelići genetskog materijala poput Weinbergera ili Caseyja.
Korištenje električnih romobila ističe neobična disjunkcija između starijeg Georgea Busha i mlađeg Georgea Busha utjelovljuje izuzetan prijelaz koji je uključen. Politički antropolozi još uvijek moraju obaviti puno posla kako bi nam pomogli da razumijemo evoluciju ove novije vrste. Neki atributi pasmine, poput bliske veze s religijom otkrivenja i fiksacije na pitanja zdjelice, mogu biti ukorijenjeni u većim društvenim trendovima ili biti reakcija na te trendove.
Ova se politička evolucija može smatrati dijelom sveukupnog posrtanja udesno u američkoj politici, ali neke od najvažnijih značajki koje su uključene ne mogu se najbolje opisati izrazima desnica protiv ljevice. Postoje, primjerice, određene upotrebe imperijalnog predsjedništva, s obzirom na koje je, kako to Heilbrunn prikladno kaže, "pored Georgea W. Busha i Dicka Cheneya, Nixon bio skitnica."
Možda najistaknutiji skup karakteristika uključuje samopravednost, povezano uskraćivanje legitimiteta političkim protivnicima i daljnji povezani otpor prema kompromisu. To su bile karakteristike na koje je Jeb Bush mislio kada je primijetio da bi Reagan, "na temelju svoje evidencije o pronalaženju smještaja... kao i moj tata", imao poteškoća s prihvaćanjem usred "ortodoksije koja ne dopušta neslaganje, ne" ne dopuštaju pronalaženje zajedničkog jezika.”
Thomas Mann i Norman Ornstein, u svom nedavnom radu o disfunkciji u američkom političkom sustavu, rekli su to jezgrovito i otvoreno: “GOP je postao pobunjenički outlier u američkoj politici. To je ideološki ekstremno; preziran prema kompromisu; nedirnut konvencionalnim shvaćanjem činjenica, dokaza i znanosti; i odbacivanje legitimiteta svoje političke opozicije.”
Kontrast između starog i novog jednako je oštar između nekih današnjih vodstava Kongresa i Everetta Dirksena, koji je kao čelnik republikanaca u Senatu, iako je bio snažan konzervativac u fiskalnim pitanjima, blisko i učinkovito surađivao sa svojim demokratskim kolegama, a također je bio ključni izvor potpore za glavne aspekte vanjske politike Lyndona Johnsona.
Atributi nove vrste konzervativizma imaju velike implikacije na današnje vanjskopolitičke stavove, uključujući pozicije ovogodišnjeg vjerojatnog republikanskog predsjedničkog kandidata, Mitt Romney. Vidi se samopravednost i otpor kompromisu.
Ta stajališta uključuju neobuzdano povjerenje u sveobuhvatnu učinkovitost vojne moći SAD-a, trošenje na značajno proširenje te moći bez obzira na specifične upotrebe te moći ili fiskalne implikacije, prihvaćanje trajnog sukoba s protivnicima (uključujući čak i naslijeđenog hladnoratovskog protivnika, Rusija), odbijanje angažmana s protivnicima i prepuštanje velikog dijela američke vanjske politike vladi Izraela.
Romney rekao je: “Radnje koje ću poduzeti bit će radnje koje preporučuju i podržavaju izraelski čelnici.” To se jako razlikuje ne samo od onoga što je radio Richard Nixon, već i od onoga što su favorizirali konzervativci koji su se protivili Nixonu.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
*******
Neka netko upuca tog neukog drkadžiju.
SLOBODNA AMERIKA
REVOLUCIONARNA (DIREKTNA) DEMOKRACIJA
*******
Lojalni Amerikanci stavit će interese SAD-a na prvo mjesto.
Nelojalni Amerikanci će staviti interese desnog krila Likud Izraela iznad najboljih interesa SAD-a.
Zastupajmo već jednom interese SAD-a, umjesto Izraela
http://www.codoh.com/zionweb/zirprsntslf.html
Kada će netko spomenuti pravi razlog zašto je Pollardova kazna bila tako duga? ili Zašto je ministar obrane Weinberger u još uvijek povjerljivom pismu tražio doživotnu robiju, ili kome je pola CIA-e prijetilo da će dati ostavku ako mali ljigavac bude pušten? Guglajte Seymoura Hersha u New Yorkeru i drugima za odgovor, koji 'mediji' pažljivo ignoriraju.
Da - prošle su godine otkako sam to pročitao - ono što je dao uz milijune dokumenata bio je RASINT, 'kamen iz rozete' američkog SIGINT-a (signalna inteligencija), deset tomova kuharice o tome kako dešifrirati svaku vrstu inteligencije prijenosa koji koristimo i kako tumačimo sve njihove (sovjetske i druge) signalne informacije. Sve od kratkovalne komunikacije do satelitskog prijenosa - virtualni "kako" o svim tajnama američke kriptologije. Tako bi otkrića Bradleyja Manninga izgledala kao priča za laku noć braće Grimm. Još uvijek se trzamo od štete koju je napravio Pollard. ALI, on je ološ kojeg muče iluzije veličine i sklonost patološkom laganju. Izraelcima će biti žao što su ga vratili u roku od šest mjeseci. Ako je ikada došlo do neostvarenja pravde, to je zato što nije dobio smrtnu kaznu.
Sheldon Adelson je obećao uliti čak 100 milijuna dolara u GOP blagajnu. Mislite li da bi to moglo imati veze s Romneyjevim stavom o Izraelu?
Izvor unutar Adelsonovog tabora rekao je za Forbed da "Adelson vjeruje da nijedna cijena nije previsoka za zaštitu SAD-a od onoga što on vidi kao Obaminu 'socijalizaciju' Amerike, kao i osiguranje sigurnosti Izraela."
http://www.forbes.com/sites/stevenbertoni/2012/06/13/exclusive-adelsons-pro-romney-donations-will-be-limitless-could-top-100m/
Izrael postaje globalni 'problem' jer je laserski mikroskop uvijek fokusiran na Izrael. Gotovo da se čini da je ona univerzalna diverzija, mađioničareva spretnost koja krivo usmjerava pogled.
U međuvremenu, na reality ranču, opasnosti za civilno društvo i suverene granice nastavljaju se neprimjetno i nesmanjeno. Scenarij artikuliran u toliko uvodnika i članaka prkosi logici; moć ne može biti tako jednostrana. Ponovno postavljanje središnjih svjetskih središnjih točaka neće se provoditi u Izraelu.
Bit će to globalni timski rad. Ako niste svjesni ove jednostavne teze, to je zato što ne želite znati. Više volite udobnost namjernog neznanja nego da se uhvatite u koštac s razotkrivanjem koje jezi dušu.
U humoru "mahati psom", koji je koji? Ovisi o tome tko priča vic.
Marilyn,
Ne postoji Djed Mraz, a Meksikanci nemaju nuklearno oružje.
Hvala vam na pažljivom čitanju i oštrom odgovoru. Očekivao sam ovu vrstu kognitivnog nepovezanosti između uma i materije. To je obrambeni mehanizam.
Očigledno mislite da inicijativa Sjevernoameričke unije (Meksiko/Kanada/SAD) proizlazi iz alternativne stvarnosti. Pratite li kretanje kolapsa eurozone? Jeste li sigurni u nadi da se takva nesloga ne može prenijeti preko Atlantika?
Špijunske letjelice iznad američkih gradova ne mrse vam perje? Zadovoljni ste porazom radnika u Wisconsinu i slažete se da su neredi diljem Europe problem EU-a? Vi ste progresivna, obrazovana osoba koja prihvaća sve liberalne ciljeve jer želite biti dobri. I vjerojatno ste glasali za Obamu jer je ponudio nadu i promjenu, ali uglavnom promjenu od Busha. Međutim, možda ćete imati grižnju savjesti – nevoljko.
Dobro za tebe! Vi ste američki glasač s kartama, samozadovoljan u vlastitom osjećaju sebe kojega činjenice neće dirnuti. Granice su otvorene za sve koji dolaze; tamo se naša vojska bori da se mi ne moramo boriti s njima ovdje. Naši lokalni policajci naoružani su do zuba, a veterani koji se vraćaju novi su neprijateljski borci.
I misliš da su Birders, Trueters, Tenthers i Preppers hrpa wingnuts. To je slobodna zemlja; imate pravo prakticirati svoju vrstu zaborava znajući da taj put vodi stalnom ponavljanju istih pogrešaka. Sretno.
Mogu samo dati mišljenje. Morate donositi osobne odluke.
Marylin,
Mi se “borimo protiv njih tamo da se ne bismo morali boriti protiv njih ovdje”. Drugim riječima, kao nacionalnu politiku prihvatili smo orvelovsku doktrinu "Rat je mir". Ovo što gore opisujete je pravi fašizam. Fašizam ne pušta. Ili je vojno poražen ili bankrotira. Nikada nije ublažena političkim neslaganjem. Nije u opasnosti da europska kriza prijeđe Atlantik: europska kriza je stvorena ovdje i svodi se na podupiranje dolara kao svjetske rezervne valute. Ekonomisti to neće objašnjavati Amerikancima. Hipoteka na kuću rijetka je stvar u Europi. Oni nemaju ni blizu duga kao mi. Banke su im u problemima, ali nisu. Tamo postoji golemo bogatstvo temeljeno na kućnoj radinosti, umješnosti, znanju i obrazovanoj radnoj snazi. Napustili smo sve to i poslali našu proizvodnu bazu u inozemstvo. Provjerite možete li u Wal-Martu pronaći nešto što nije proizvedeno u Kini. U njemačkoj robnoj kući ne možete pronaći NIŠTA proizvedeno u Kini. Nikakvi poticaji neće uzrokovati američki oporavak, jer osim proizvodnje streljiva, nema industrije koju bi se moglo poticati. Srušit ćemo se i ništa to ne može zaustaviti. Zato oni kupuju oružje kalibra 5.62X45 mm sa streljivom sa šupljim vrhom, oružje za sakaćenje zabranjeno Ženevskim konvencijama, a koje navodno služi za "osobnu obranu". Spremaju se za građanske nemire. Cijela naša politika Bliskog istoka temelji se na neizgovorenom programu za održavanje kontrole nad njihovim resursima. Umjesto da ulažu u napredak kod kuće, odlučili su da je jeftinije i isplativije održavati ovu šaradu o nacionalnoj sigurnosti i zapravo krasti svima drugima naftu. Moramo poduprijeti Izrael kako bismo ga izveli. Dakle, između ilegalnih meksičkih imigranata i nuklearno naoružane lude teokracije, više volim Meksikance. Što se prije dogodi, prije ćemo s tim završiti. Ali što se tiče istinoljubiva, oni bi trebali provjeriti zakon kako je napisan. Ne morate biti rođeni ovdje da biste bili predsjednik. Ali on je rođen ovdje i on je predsjednik, pošteno i pošteno.
Teško da je ekonomija moje područje stručnosti: znam samo ono što sam pročitao, što sam pokušao apsorbirati dok sam se probijao kroz čavrljanje o BS-u koje je trebalo dodatno zbuniti probleme.
Kreditne zamjene i derivati bili su mi strani idiom. Slušajući raspravu o dvije ili tri epizode na PBS-u (mislim da je to bila "Frontline"), oštra istraga nije bila simpatična za bankstere s Wall Streeta, ističući da su neki sjedili za računalima i izmislili te toksične financijske instrumente iz ničega, slično razrednoj vježbi.
Bilo je zapanjujuće priznanje da su naše vladine agencije – SEC i kongresni odbori – ispustili loptu...
pitanje je visjelo u zraku: je li to bilo namjerno?
Offshoring i outsourcing industrije i usluga planirani su i izvedeni s preciznošću i ne mogu se otpisati kao ooops.
Pripreme za građanske nemire bile su u fazi planiranja desetljećima. Sa svakom sljedećom administracijom, od Reagana do Obame, namjere globalne vladajuće hunte krišom su se kretale prema ostvarenju. Vjerujem da ništa nije slučajno, pogotovo u politici. Slom financijskog sektora diljem svijeta je uvod u organiziranje središnjeg upravljačkog tijela; EU je bio beta test i ono što oni doživljavaju uskoro će nanijeti na obalu ovdje.
Na kraju, uzmite u obzir O'Bambijevo rođenje. On nema legitiman dugi obrazac potvrde. Da ga ima, ne bi trošio milijune na prikrivanje tragova. On je zakoniti državljanin Indonezije; njegovo službeno ime je Barry Soetoro. Putovao je u SAD kao strani student na razmjeni, upisao Occidental College u Kaliforniji; otputovao je u Pakistan s indonezijskom putovnicom ubrzo nakon studija. Ranije ga je mama poslala natrag na Havaje, a da se nije potrudila ponovno podnijeti zahtjev za američko državljanstvo; ergo, on bi tada bio naturalizirani građanin, a ne 'prirodno rođeni' građanin.
To su pravne točke koje nikada nije razjasnio. Što se tiče mnogih, pitanja stvaraju zbrkanu sliku čovjeka kojeg su izmislili moćni mešetari koji su njegovu dvostruku rasu i vjersku pripadnost smatrali korisnima. Njegov SS broj je sumnjiv, kao i njegov broj selektivne službe. Imamo čovjeka s mnogo lica koji sjedi u Bijeloj kući i potpisuje zakon, često pod krinkom, takve grozote kao što je zakon NDAA i grabljenje moći koje većina smatra izdajničkim.
Nazovite me samo paranoičnim teoretičarom zavjere, ali imajte na umu da sam istraživao i nisam se ustezao pred činjenicama. Informacije se mogu vrtjeti; činjenice se lijepe kao ljepilo. Tragedija za Amerikance je što se čini da nikoga na vlasti te anomalije ne smetaju. Razvikani mediji imaju izbečene oči. Problemi koje opisujete dio su globalne agende.
Živjeli….
IZRAEL JE PROBLEM,,, U DANAŠNJEM SVIJETU SVE DRUGO SU SAMO IRITACIJE… CIONISTI MORAJU BITI ILMINIRANI ŠTO BRIJE TO BOLJE… TO ĆE SE DOGODITI U MAKSIMALNIH SLJEDEĆIH 20 GODINA….
Borate, ako Romney postane predsjednik (a Floridski Rick Scott čini sve što može da mu ukrade izbore), računaj na rat s Iranom, a ja ću te lagati dok prelazim granicu, ne mogu si priuštiti život u SAD više.
SiDevilIam
SiDevilIam
(GOP) Dječaci će biti dječaci. Ne ljudi od časti, poštenja i iskrenosti. Dok isti smušeni ar diže hrpu buke oko skandiranja “Who Leaked….â€, ističući nepostojeći komunikacijski problem u upravljanju lokalnim scenaristima Bijele kuće, 77777.
Zamislite GOP-ovce kako se pojavljuju kada je Mitt Romney, koji je prodao svoju dušu hrpi židovskih razbojnika s dubokim džepom, zbog čega je prepustio američku vanjsku politiku nepoznatim paranoičnim čimpanzama kojima se nikad neće znati ime.
Sve je dobro što američku demokraciju pretvara u bol u stražnjici.
Želim vam ugodan dan.
Noć bi bila noćna mora pod Mitt-Manovim režimom, kažem ja.
…a ja sam Sid [e-pošta zaštićena]
Profesore, ovo je dobrodošla analiza, i dobro je što držite Romneyja na vatri zbog njegove izjave citirane u posljednjem odlomku vašeg članka, posebno kada bi predsjednik koji je primjenjuje mogao učinkovito delegirati svoju odgovornost na zaštititi nacionalni interes zemlje čiji se interesi često razlikuju ili su u suprotnosti s našima.
Ipak, osim toga kako je tražio promjenu režima u Iranu, je li pristup koji se predviđa Romneyju toliko različit od onoga što je slijedio sam Obama? Počevši od početka svoje administracije, kada je šutke stajao po strani tijekom operacije Lijevano olovo, pa do danas, Obama je uglavnom popuštao ili bio u korak s Netanyahuom, unatoč njihovim taktičkim razlikama oko toga kako srušiti iransku vladu. Hoće li se Romney po ovome mjerljivo razlikovati od Obame? Koliko bi još mogao povećati ulog i podržati Izrael, a da ne oslabi naciju toliko da bi čak i njegovi birači počeli shvaćati poruku?
Osim toga, hoće li on promijeniti ono što se čini kao tekuća geopolitička strategija mnogih administracija – npr. poticanje političkog neslaganja u Rusiji i Kini, obuzdavanje kineskog i ruskog utjecaja i trgovine u središnjoj, južnoj i istočnoj Aziji te na Bliskom istoku i Africi, te dovesti do promjene režima u neprijateljskim ili nesvrstanim zemljama? Iako se netko može brinuti što će Romneyjeva administracija učiniti - a, s obzirom na njegov kabinet u sjeni, zabrinutost je znatna - pokazalo se da je Obama tajni predsjednik kojem se ne može vjerovati i čija je politika u previše područja opasna ili kontraproduktivna. Umnožio je broj američkih vojnih akcija diljem svijeta i povećao upotrebu napada bespilotnim letjelicama, specijalnih operacija crne zastave i medijske propagande kako bi uništio civilno društvo i gospodarstva i političko vodstvo zemalja koje nikada nisu bile prijetnja našoj sigurnosti , zamijenivši pokolj i neprocjenjivu štetu na njegovo mjesto, i pojačao je napad na građanske slobode kod kuće, toliko da se više ne čini razboritim ne počistiti kuću i započeti iznova, umjesto da njemu i njegovoj administraciji damo mandat da nastaviti istim ludim kursom još četiri godine.
Dobro rečeno. Neki je veliki um oplakivao inherentnu manu demokracije: tiraniju dezinformirane većine. U ovoj utrci, oba su kandidata prihvatila istu strategiju: vidjeti tko može najduže zabiti nos u Netanyahuovo dupe. Kažem, zašto nagrađivati loše ponašanje? Odaberite Romneyja i neka obojica probaju. U svakom slučaju, čini se da idemo prema željezničkoj nesreći, a oba kandidata jedva čekaju ubaciti još ugljena u ložište. Čini se da glasačka javnost ne shvaća da su oba vlaka na istom kolosijeku.
Bog pomogao Americi ako Romney postane predsjednik. Ali onda, u ovom slučaju, ne postoji nešto kao zakupodavac dvaju zala. Oba kandidata predstavljaju disfunkcionalnost američkog političkog sustava i, naravno, neuko i dezinformirano biračko tijelo. Dakle, sada je na otvorenom. Američka vlada u sjeni je Izrael.
“Dakle, sada je na otvorenom. Američka vlada u sjeni je Izrael.”
Carax 13. lipnja 2012. u 4:13
Bojim se da su samo želje!
Publikacije, konferencije i priopćenja za tisak glavnih američkih židovskih organizacija (CPMAJO) tražili su od svojih članova "da daju sve od sebe kako bi financirali i poduprli kandidate (uglavnom demokrate) koji su podržavali izraelsko vojno rješenje za iranski program obogaćivanja nuklearnog oružja" iako se IAEA slaže da Iran u potpunosti poštuje pravila Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja dok ih Izrael nekažnjeno krši.
U kojem će trenutku Amerikanci prestati biti marionete Izraela i zaustaviti inozemnu pomoć, prestati voditi njihove ratove i smatrati ih odgovornima.
http://www.gilad.co.uk/writings/category/jewish-power