Ekskluzivno: Američki neokonzervativci nastavljaju udarati u bubnjeve za rat s Iranom, zanemarujući upozorenja čak i veterana izraelske obavještajne službe. Drugi dio propagande je spajanje budućeg rata protiv Irana s herojskim sjećanjima na Šestodnevni rat prije gotovo 45 godina, kao što primjećuje bivši CIA-in analitičar Ray McGovern.
Napisao Ray McGovern
Uz 45th obljetnice šestodnevnog rata iz lipnja 1967. početkom sljedećeg mjeseca, proizraelski stručnjaci poput sindiciranog kolumnista Charlesa Krauthammera ponovno promiču izraelsku lažnu priču o razlozima koji stoje iza odluke Izraela da napadne svoje susjede.
Čini se da su Krauthammeri naših udomaćenih, korporativnih medija skloni vođenju preventivnog rata protiv točnog povijesnog prikaza stvarnih ciljeva koji stoje iza te izraelske ofenzive koja je nadjačala arapske vojske i zauzela velike dijelove arapskog teritorija, zemlje koju tvrdokorni cionisti nazivaju “Veliki Izrael”, tj. s pravom njihov.
Izraelski general Moshe Dayan (u sredini) i načelnik stožera Yitzhak Rabin (desno) šetaju Jeruzalemom tijekom Šestodnevnog rata. (Izraelska arhivska fotografija)
Izrael je svojim iznenadnim napadima 5. lipnja 1967. brzo porazio vojske svojih arapskih susjeda. Od Egipta je preuzela kontrolu nad Pojasom Gaze i Sinajskim poluotokom, od Jordana nad Zapadnom obalom i istočnim Jeruzalemom, a od Sirije nad Golanskom visoravni.
Sinaj je vraćen Egiptu 1979. kao rezultat mirovnog sporazuma iz Camp Davida, zamjene zemlje za mir koju je zahtijevao američki predsjednik Jimmy Carter, a što je tadašnji izraelski premijer Menachem Begin duboko zamjerio.
Židovsko naseljavanje ubrzano je napredovalo na drugim teritorijima osvojenim u Šestodnevnom ratu, posebice na palestinskoj Zapadnoj obali, koju izraelska vladajuća stranka Likud naziva biblijskim imenima Judeja i Samarija.
Likudova povelja izjavljuje da su “židovske zajednice u Judeji, Samariji i Gazi ostvarenje cionističkih vrijednosti. Naseljavanje zemlje je jasan izraz nepobitnog prava židovskog naroda na Zemlju Izrael. Likud će nastaviti jačati i razvijati te zajednice i spriječit će njihovo iskorijenjivanje.”
Drugim riječima, u Šestodnevnom ratu Izrael je zauzeo zemlju koju tvrdokorni cionisti smatraju dijelom ostavštine svojih predaka. Iznenadni napad 1967. bio je sredstvo za postizanje tog cilja. Stranka Likud pojavila se nekoliko godina kasnije s izričitom namjerom da konsolidira tu kontrolu kroz politiku nagodbe koja se zove "promjena činjenica na terenu".
Vrijeme je za brigu
Ipak, usprkos kontinuiranoj ekspanziji Izraela na te palestinske zemlje, proizraelski stručnjaci su ovih dana u obrambenom raspoloženju, i to s dobrim razlogom. Oni ove godine vide posebnu potrebu da se ubijedi izraelski iznenadni napad na njegove arapske susjede prije 45 godina, ne samo zato što će obljetnica vjerojatno privući više pozornosti od uobičajene, već i zato što se strateški položaj Izraela znatno pogoršao u prošloj godini.
Na primjer, više od 80 milijuna Egipćana više nisu kastrirani zajedničkim Mubarakovo-Izraelsko-SAD-ovim naporima da ih potisnu i kooptiraju u pasivnost naspram Palestinaca. Ozbiljni kandidati na predstojećim egipatskim izborima rekli su da će preispitati egipatsko-izraelski sporazum iz 1979.
Neki vodeći egipatski političari dodali su da bi širom otvorili granicu Egipta s Gazom, gdje oko 1.5 milijuna Palestinaca živi u zatvoru na otvorenom. Ovi Egipćani također govore vrlo suosjećajne stvari o raširenoj patnji u Gazi i na Zapadnoj obali.
Jednako važno, sadašnja egipatska vlada već je poništila dogovor prema kojem je Egipat isporučivao prirodni plin Izraelu po povoljnim cijenama. (Samo to je velika stvar.)
I, u tužnom kontrastu sa zaglušujućom šutnjom viših američkih dužnosnika u vezi s izraelskim bezobzirnim ubijanjem američkih građana, poput Rachel Corrie 2003., turski premijer Recep Tayyip Erdogan i dalje zahtijeva ispriku za izraelsko ubojstvo turskih građana na brodu Mavi Marmara 31. svibnja 2010.
Rezultat tog spora je oštro smanjenje nekadašnjih vrlo bliskih vojnih veza između Turske i Izraela, a da ne spominjemo mnogo loše volje, što dugoročno može biti vrlo korozivno.
Krivo informirani Amerikanci
Što se tiče događaja iz 1967., američka proizraelska klasa stručnjaka jako dobro zna da Egipćani, Turci, Sirijci, Jordanci i druga publika na Bliskom istoku neće prihvatiti izraelsku lažnu povijest Šestodnevnog rata, jer su mnogi bili u njoj. primajući kraj toga.
Stoga je sasvim jasno da su primarne mete dezinformacija Amerikanci poput onih koji su pristalice neokonzervativaca. The Washington Post, čiji su urednici posljednjih desetljeća bili oprezni kako bi svoje čitatelje držali pothranjenima na tankoj kaši razvodnjenih (ili nepouzdanih) činjenica o Bliskom istoku (mislimo, iračko oružje za masovno uništenje).
Dakle, bilo bi jednostavno previše priznati, kao što je bivši izraelski premijer Begin učinio prije 30 godina, u neuobičajenom naletu ohole iskrenosti, da izraelski napad na svoje susjede 1967. nije ni na koji način bio obrambeni rat, ili čak "preventivni" rat (ne postoji stvarno opasna egipatska ili druga prijetnja koju bi se moglo spriječiti).
Dok je 1982. bio premijer, Begin je izjavio: “U lipnju 1967. imali smo izbor. Koncentracije egipatske vojske na prilazima Sinaju (nisu) dokazale da nas je Nasser stvarno namjeravao napasti. Moramo biti iskreni prema sebi. Odlučili smo ga napasti.”
Takva bi stvarna povijest podigla veo koji sada prekriva izraelsku verziju koja naglašava "prijetnju" koju predstavlja Egipat i prikriva veliki pothvat širenja izraelskih granica i, dvostruko kršeći međunarodno pravo, koloniziranja okupiranih područja.
Pojačati izraelsko herojsko izvođenje Šestodnevnog rata i primijeniti njegove navodne lekcije na trenutačne planove Izraela da bombardira Iran. Krauthammer reprizirao ta trijumfalna verzija Izraela koji se majstorski brani od neminovnog uništenja od strane Arapa.
“Dana 5. lipnja (1967.), Izrael je pokrenuo preventivni napad na egipatske zračne snage, a zatim nastavio s munjevitim pobjedama na tri fronta”, napisao je Krauthammer, gugućući: “Šestodnevni rat je legenda.”
Zatim je tu maglovitu povijest prekrio današnjim sukobom s Iranom: “Izraelci se danas suočavaju s najvećom prijetnjom svom postojanju, nuklearnim oružjem u rukama apokaliptičnih mula koji su javno obećali uništenje Izraela od svibnja '67. Svijet ponovno poručuje Izraelcima da ne čine ništa dok traži izlaz. Ali ako se takav način ne pronađe, kao '67., Izraelci znaju da će se ponovno morati braniti, sami."
Primjećujući nedavnu koaliciju premijera Benjamina Netanyahua sa suparničkom strankom Kadima, Krauthammer se također rugao važnosti upozoravanja bivših šefova izraelske obavještajne službe protiv žurbe u ratu s Iranom.
Napisao je: “Toliko o nedavnoj medijskoj pompi o velikom domaćem otporu Netanyahuovom tvrdom stavu prema Iranu. Dvije značajne umirovljeni obavještajci bili su naširoko pokriveni ovdje što sam se protivio njemu. Malo je zapaženo da je Netanyahu preskočio jednoga da postane šef Mossada, dok je drugog Netanyahu otpustio s mjesta šefa Mossada (otuda i otvoren posao).
“[Nova] koalicija od zida do zida demonstrira izraelsku politički spremnost za napad, ako je potrebno. (Njegovo vojna spremnost nije dvojbeno.) Oni koji Izraelu savjetuju pokornost, rezignaciju ili jednostavno beskrajno strpljenje, više ne mogu odbacivati oštro stajalište Izraela kao djelo nepopravljivih desničara.”
Nakon što sam pročitao ovaj Krauthammerov komentar od 10. svibnja Washington Post, Odlučio sam, protiv svoje bolje prosudbe, uložiti pola sata u pisanje pisma uredniku, nastojeći da bude što je moguće više činjenično. Nekoliko dana nakon podnošenja, odustao sam od svake slabe nade koju sam možda gajio da će pošta zapravo bi to ispisao.
Možda to polusatno ulaganje neće biti potpuni gubitak vremena ako mogu s vama podijeliti rezultat:
Pismo uredniku, Washington Post, Svibanj 13, 2012
U svojoj kolumni od 10. svibnja, “Odjeci '67: Izrael se ujedinjuje,” Charles Krauthammer govori o svibnju 1967. kao o “najstrašnijem i očajničkom mjesecu u Izraelu” i uspoređuje ga s današnjim danom, tvrdeći da Iran predstavlja “najveću prijetnju” postojanje Izraela.
Nije nužno tako. U kolovozu 1982. tadašnji premijer Menachem Begin javno je priznao: “U lipnju 1967. imali smo izbor. Koncentracije egipatske vojske na prilazima Sinaju (nisu) dokazale da nas je Nasser stvarno namjeravao napasti. Moramo biti iskreni prema sebi. Odlučili smo ga napasti.”
Današnja “prijetnja” od Irana jednako je prolazna. Krauthammer, međutim, zlokobno upozorava na “nuklearno oružje u rukama apokaliptičnih mula koji su javno obećali uništenje Izraela”.
Aluzija je na iluziju, navodnu prijetnju iranskog predsjednika Ahmadinejada da će “izbrisati Izrael s karte”. Ali on to nikad nije rekao, nezgodna stvarnost nevoljko priznao izraelskog zamjenika premijera Dana Meridora početkom prošlog mjeseca. A u siječnju su i ministar obrane Leon Panetta i njegov izraelski kolega javno potvrdili jednoglasnu procjenu američkih obavještajnih službi da Iran ne radi na nuklearnom oružju.
Tko je onda apokaliptik? Krauthammerov plan je toliko transparentan da bi rigorozna provjera činjenica trebala biti de rigueur.
Ray McGovern, Arlington
Ray McGovern radi s Tell the Word, izdavačkim ogrankom ekumenske Crkve Spasitelja u središtu Washingtona. Služio je 30 godina kao vojni i CIA-in obavještajni analitičar, au siječnju 2003. je suosnivač Veteran Intelligence Professionals for Sanity (VIPS).
*******
Isuse, misliš da je Chuck Krautpacker još ŽIV?
SLOBODNA AMERIKA
REVOLUCIONARNA (DIREKTNA) DEMOKRACIJA
*******
“Saddam je preživio, ponovno se naoružao, porazio inspekcijski režim i sada se vratio u posao izgradnje oružja za masovno uništenje.
…Vremena je sve manje. Saddam ima oružje za masovno uništenje. Radi na nuklearnom oružju. I ima sve poticaje da ih proslijedi teroristima koji će ih upotrijebiti protiv nas.”
-Charles Krauthammer 4.
Charles Krauthammer proveo je gotovo cijelu godinu koristeći svoje MSM kolumne da laže američkom narodu i navija za najveću pogrešku koju je Amerika napravila od Vijetnama.
Krauthammer, neokonzervativac, cionist, odgojen je u Montrealu, Kanada, gdje je pohađao super hebrejsku srednju školu Herzliah.
Kao i mnogi cionisti, Krouthammer je čuo poziv da podrži cionizam i postao "novinar" osvojivši neokonzervativnu nagradu Irving Kristol
kada su neokonzervativci iznosili svoj plan da izvuku korist iz 9/11 s ratom protiv terorizma ili kako su to nazivali promicanjem demokracije na Bliskom istoku.
Američki "Rat" je protiv islama i uspješno su ga promovirali nitkovi koji podržavaju desničarsku židovsku izraelsku agresiju protiv muslimana u svom planu da Izrael potpuno dominira Bliskim istokom.
A koliko muslimana treba žrtvovati u ilegalnim ratovima?
Od invazije na Irak preko "1,455,590" Iračana je ubijeno, više od 2,000,000 raseljenih i 4,000,000 stvoreno siročadi.
Danas je oružje za masovno uništenje poznato kao osiromašeni uran po cijelom Iraku, kao i kasetne bombe, a užasna smrt i razaranje doveli su do toga da je Irak, prema planu PNAC-a, postao "propala država".
Sve gore navedeno planirano je prije 9. rujna kao dio PNAC "Projekta za novo američko stoljeće" od strane židovske cionističke američke kabale predvođene
Irving Kristol, Richard Perle, Paul Wolfowitz, Lewis “Scooter” Libby, Elliott Abrams, Eliot Cohen, Douglas Feith i dr.
Neokonzervativcima je pomogao 9. rujna koji je pomogao započeti rat protiv terorizma ili, kako su oni to zvali, promicanje demokracije na Bliskom istoku, a prvi korak bila je invazija na Irak.
Tajni židovski Europski parlament osnovan u Bruxellesu, veljače 2012
http://www.youtube.com/watch?v=N6m0G7QqMG4
Krauthammer je glavni neokonzervativac propagandni alat/navijač za rat protiv Irana. Nastavit će to snažno forsirati jer se čini da je to posljednja prilika za nastavak neokonske kampanje na Bliskom istoku. Siguran sam da ćemo uskoro doći iz Kristola s više ratne propagande. Najbolje što možemo učiniti je pozvati ove žabe krastače kad počnu kreketati sa svojih đurđica u močvari neokonzervativaca. Razotkrijte ih kao neokonska propagandna sredstva kakva i jesu.
“nuklearno oružje u rukama apokaliptičnih mula koji su javno obećali uništenje Izraela”
Pretjerani jezik u kombinaciji s krvarećom Palestinom do smrti ide uz zamjenu riječi "agresija" ili "preventivni rat" s "anticipativna samoobrana".
Citat Menachem Begina “U lipnju 1967. ponovno smo imali izbor. Koncentracija egipatske vojske na prilazima Sinaju ne dokazuje da nas je Nasser stvarno namjeravao napasti. Moramo biti iskreni prema sebi. Odlučili smo ga napasti.”
http://representativepress.blogspot.com/2006/01/menachem-begin-quote-in-june-1967-we.html
Ben Gurion prihvaća komisiju Lorda Peela koja je 1936. godine preporučila da se Palestina podijeli
“Odmah podignite židovsku državu, čak i ako ne bude u cijeloj zemlji (Palestini). Ostalo će doći s vremenom. Mora doći.''
Ariel Sharon Winstonu Churchillu III 1973
“Napravit ćemo sendvič od pastrami od njih. Ubacit ćemo pojas židovskih naselja, točno preko Zapadne obale, tako da ga za 25 godina, ni Ujedinjeni narodi, ni Sjedinjene Države, nitko neće moći rastaviti.”
Nadmoć cionističkih Židova za mnoge je postala njihova nova religija otimanja i ugnjetavanja drugog naroda.
Današnji ratoborni judaizam je prokletstvo ne samo za Židove i Palestince nego i za svijet koji bi mogao postati žrtva izraelske oholosti s izraelskim političarima i vojskom koji otvoreno govore da će Izrael, ako ode, povesti svijet sa sobom – uključujući i Sjedinjene Države.
Možda je to bio/jest glavni razlog zašto se administracija SAD-a klanja ovoj rasističkoj državi Izrael.
Za Židove koji čine 0.2% svjetske populacije ponašati se kao Božji izabrani narod nije samo glupo i arogantno, već predstavlja zločin rasizma protiv čovječanstva.
Povijest će morati zabilježiti da je najveća tragedija našeg sadašnjeg vremena savijanje američkih interesa kako bi se uklopili u izraelske strateške ciljeve, dok dobri ljudi šute.
U ovom članku nije spomenuta ključna uloga kršćanskog cionizma u oblikovanju javnog mnijenja u SAD-u. Znamo da Netanyahu to cinično iskorištava, ali ima mnogo fundagelikala uhvaćenih u veliki nadnaravni scenarij za koji vjeruju, da, nadaju se, da će donijeti Armagedon u našim životima. Možda će im se ispuniti želja za svjetskim ratom, ali ako do njega dođe, bit će to na štetu milijuna nevinih koji nikad nisu, niti bi ikada vjerovali u osvetnički bd mržnje za koje ti takozvani kršćani kažu da kontrolira svijet. Rat i mržnja ne mogu biti volja vjernika kršćana čiji je Krist prije svega bio čovjek mira i ljubavi, ozdravljenja i hrane. Što se toga tiče, Isus je kao židovski rabin imao puno toga za reći o židovskom Zakonu i Prorocima, čije je učenje sažeo kao ljubav prema Bogu svim srcem, umom i dušom i bližnjemu kao samom sebi.
“Suvereni svijeta,” piše “Abdu’l-Bahá u elaboraciji ove teme, “moraju sklopiti obvezujući ugovor i uspostaviti savez, čije će odredbe biti čvrste, nepovredive i određen. Moraju ga proglasiti cijelom svijetu i dobiti za to odobrenje cijele ljudske rase... Sve snage čovječanstva moraju biti mobilizirane kako bi se osigurala stabilnost i trajnost ovog Najvećeg saveza... Temeljno načelo na kojem se temelji ovaj svečani pakt treba biti toliko fiksiran da ako bilo koja vlada kasnije prekrši bilo koju od njegovih odredbi, sve vlade na zemlji trebale bi ustati kako bi je svele na potpunu pokornost, štoviše, ljudska bi rasa kao cjelina trebala odlučiti, sa svim raspoloživim moćima, uništiti tu vladu. â€
(Shoghi Efendija, Baha'u'llahov svjetski poredak, str. 192)
“Jedinstvo ljudske rase, kako ga je zamislio Bahá’u’lláh, podrazumijeva uspostavu svjetskog zajedništva u kojem su sve nacije, rase, vjeroispovijesti i klase blisko i trajno ujedinjene, i u kojem autonomija njezinih državnih članica te osobna sloboda i inicijativa pojedinaca koji ih čine definitivno su i potpuno zaštićeni. Ovaj Commonwealth mora se, koliko mi to možemo vizualizirati, sastojati od svjetskog zakonodavstva, čiji će članovi, kao povjerenici cijelog čovječanstva, u konačnici kontrolirati sve resurse svih sastavnih nacija, i donosit će zakone koji će biti potreban za uređenje života, zadovoljenje potreba i uređivanje odnosa svih rasa i naroda. Svjetska izvršna vlast, potpomognuta međunarodnom silom, provodit će donesene odluke i primjenjivati zakone koje donosi ovo svjetsko zakonodavno tijelo, čuvat će organsko jedinstvo cijele zajednice. Svjetski sud će presuditi i donijeti svoju obaveznu i konačnu presudu u svim i svim sporovima koji mogu nastati između različitih elemenata koji čine ovaj univerzalni sustav. Bit će osmišljen mehanizam svjetske međukomunikacije, koji će obuhvatiti cijeli planet, oslobođen nacionalnih smetnji i ograničenja, i funkcionirati s čudesnom brzinom i savršenom pravilnošću (Baha'u'llah, Proglas Baha'u'llaha, str. x )
Charles Krauthammer lažni je glupan, koji ne zaslužuje prolaz samo zato što prakticira invalidska kolica, a ne fotelju, militarizam i vojnu povijest. Nijedan ozbiljan profesionalac koji je proučavao rat iz 1967. ne misli da je to bilo išta drugo osim što ga je Izrael isprovocirao da slomi Arape i proširi izraelsku teritorijalnu hegemoniju, ili da je ono što su Izraelci učinili brodu Liberty bilo išta drugo osim dvoličnog i ubojitog ratnog čina. Da su to zataškali predsjednik Johnson, tajnik McNamara i admiral John Sidley McCain, Jr. - pompozni i licemjerni otac senatora Johna McCaina - i izraelska vlada, koja je čak izdala naredbu o zataškavanju pilota IAF-a koji su kasnije htjeli svjedočiti, bilo je Izrael je izdao naše povjerenje i izdao obveze naše Vlade i mornarice prema brodarima na koje je pucano i koji su poginuli ili ranjeni u toj tragediji. To što je vođena klokanova istraga i uskraćena pravda, bio je uvreda i sramota koju su počinile vlade Izraela i Sjedinjenih Država, i američke mornarice, i neizbrisiva mrlja na ugledu svih onih koji su pojedinačno odgovorni, i tako ostaje i ovome dan.
A ako bi se dogodio još jedan incident tipa USS Liberty, možemo se kladiti da bi predsjednik Obama, ministar rata Panetta i senator McCain prodali posadu niz Sredozemno more baš kao što su to učinili predsjednik Johnson, ministar rata McNamara i admiral McCain 1967.
Ne zaboravite i izraelsko ubojstvo zarobljenih Egipćana pod krinkom napada na Liberty.
AP News Jeruzalem: Dan Shapiro, američki izaslanik za Izrael rekao je Izraelskoj odvjetničkoj komori da se SAD nada da neće morati pribjeći vojnoj sili. “Ali to ne znači da ta opcija nije u potpunosti dostupna. Ne samo dostupno, već je spremno,” rekao je. "Izvršeno je potrebno planiranje kako bi se osiguralo da je spreman."
Nijanse Molotova i Ribbentropa, ako mene pitate. Sudetski Nijemci u opasnosti! “Egzistencijalne prijetnje†. Indijci (Palestinci) prijete “Little House on the Prairie†(ilegalnim naseljima). "Doseljenici" (uvezeni ruski imigranti) kojima prijete "pogani" crvenokošci...u ovom slučaju, Semiti smeđe kože kojima prijete istočni Europljani koji se maskiraju u praizraelce i imaju drskosti prave Semite nazivati "antisemitima".
Izrael nema namjeru ikada sklopiti mir po pitanju Palestine. Ni Hitler nikada nije imao namjeru sklopiti mir s Poljskom, Čehoslovačkom ili Rusijom.
Postoji staro "pravilo palca" o vođenju rata. To ide otprilike ovako: "Jednom kada su logistički zahtjevi ispunjeni, rat je neizbježan". Za SAD čak i službena izjava da je rat razmatranje predstavlja kršenje međunarodnog prava. Izrael, nuklearna odmetnička država koja krši bezbrojne Rezolucije UN-a i nepotpisnik NNPT-a nepopustljiv je kao što je to bila nacistička Njemačka 1939. I cijeli svijet osim Sjedinjenih Država i njihovih marionetskih država-klijena to prepoznaje.
Naš način života ovisi o jeftinoj energiji. Ne postoji "zelena alternativa" kada je u pitanju taljenje čelika, zračni prijevoz ili međunarodni transport. Bacanje šešira u ring s Izraelom u osnovi je strategija, iako manjkava, za zadržavanje kontrole nad sve manjom zalihom te energije. Svojevoljno smo i licemjerno napustili vladavinu prava, naša demokratska načela i naš osnovni osjećaj za ljudsku pristojnost kako bismo slijedili tu strategiju. A ako mi ne možemo imati tu energiju, želimo biti sigurni da ni naši "neprijatelji" ne mogu.
Bilo je potrebno potpuno uništenje da se Njemačka zaustavi. I bit će potrebno potpuno uništenje da se zaustavi Iran, Izrael ili Palestinci. Ako pobijedimo, pobjeda će biti prolazna, jer se u osnovi natječemo s Rusijom i Kinom za iste strateške zahtjeve. Afganistan je izgubljen slučaj, jer pravo bojno polje je Kašmir. Pakistan podržava talibane jer oni štite Indiju u sporu oko Kašmira. Indija i Pakistan već imaju nuklearno oružje. Indija je energetski gladnija od Kine i oslanja se na iransku naftu.
Japanski sukob sa SAD-om također je bio rezultat strategije uskraćivanja izvora nafte. Bilo je potrebno potpuno uništenje da se i oni zaustave. Kontrola naftnih resursa ili njihovo uskraćivanje našim neprijateljima je stara priča. Koliko suicidalni možemo postati da slijedimo ovu strategiju? Možda bi pregled "Operacije Tidal Wave" mogao pomoći da se prisjetimo.
Vojna intervencija protiv Irana može osakatiti ili uništiti Iran. Ali sva suparništva, neprijateljstva i strateške stvarnosti ostat će netaknuti sa ili bez održivog Irana. Opterećenje američkog gospodarstva moglo bi jednom zauvijek obuzdati naše bijegove supersila, što znači konačno uništenje Izraela. Realnost je da Izrael slijedi samoubilačku strategiju koja se temelji na vjerskoj mitologiji. Možemo ih pustiti same ili skočiti s njima preko litice. S dva nosača zrakoplova u pozorištu, NATO resursima spremnim i voljnim marionetskim državama koje okružuju Iran, logistički zahtjevi su ispunjeni. Čini se da je rat neizbježan.
Kad biste Charlesu Krauthammeru zabili dva klina u vrat, izgledao bi poput Frankensteina. Zapitaj se. Je li to tip kojeg bih volio slijediti u smjeru litice?
Brilliant!
Ako vjerujete da kreatori američke politike imaju izbora, onda ste 'Rip Van Winkle' novijeg doba. Kreatori američke politike od predsjednika niz zapovjedni lanac; svi razumiju da se suprotstavljate Izraelu na svoju "neograničenu opasnost"….uključujući da..atentat.