Kako kampanja 2012. prelazi u visoku brzinu, američka demokracija ide prema krahu s malo zaštite od prevelikog utjecaja novca, koji se koristi za zbunjivanje glasača, i smanjene sposobnosti medija da adekvatno informiraju javnost, izvještava Danny Schechter.
Autor: Danny Schechter
Stalno mislim na onu vedru travanjsku noć prije 100 godina kada je nepotopivi HMS Titanic plovio prema New Yorku. Zapravo je bio na putu za pristajanje samo nekoliko blokova od mjesta gdje živim na mjestu gdje su sada Chelsea Piers. U inozemstvu je vladao optimizam jer se spremao postaviti novi rekord za brzi transatlantski prijelaz.
Bilo je glazbe, plesa i finog vina. To jest, sve dok nisu vidjeli onu santu leda visoko u vodi. Kapetan i njegovi suradnici bili su svjesni da je 80 posto toga pod vodom i izvan vidokruga. Nisu reagirali na vrijeme.
Titanik
Svi znaju priču koja je nedavno rekreirana u 3D-u, ali lekcija zapravo nije samo o onom velikom brodu koji je potonuo, ili čak o tvrtki koja je zaobišla sigurnosne propise, ili čak o oholosti vlasnika čija je pohlepa poslala toliko putnika na taj legendarni “ vodeni grob." Također se radilo o tome da ne vidimo opasnosti pred sobom.
To je prava priča o ovom trenutku u našim političkim životima, dok izbori 2012. ozbiljno počinju, a mi ignoriramo, na svoju štetu, tu ogromnu santu novca, složenu u milijardama, koja prijeti potopiti ono što je ostalo od naše demokracije. Teško je zamisliti razmjere i neposrednost te opasnosti.
I ne radi se samo o Građani Ujedinjeni odluka Vrhovnog suda. Radi se o načinu na koji demokrati razmišljaju i republikanci djeluju. Radi se o rastućem načinu na koji je novcu dopušteno dominirati politikom u igri koju igraju obje strane.
To je rezultat naše goleme ekonomske nejednakosti i politika koje su je promicale. Radi se o državnim zakonima koji ograničavaju biračko pravo u ime borbe protiv prijevare glasača s takozvanim zakonima o identifikaciji birača, a obični Amerikanci postaju toliko umorni od izbornih laži i arogancije moći da ne glasaju.
Mary Boyle, potpredsjednica Common Causea, zabrinuta je zbog toga: kaže mi, “jedna od opasnosti, posebno u vezi s ovom kampanjom, je što čitate ove naslove od ljudi koji se zapravo ne bave politikom. Upravo ste pročitali naslove o 'super PAC-ovima koji zgrću milijune dolara' ili 'vanjskim grupama koje troše 10 milijuna dolara na negativne oglase.
"A za mnoge Amerikance to je samo vrsta pozadinske buke koja ih tjera da počnu, 'Uh, opet su na tome.' I čini ljude ciničnima. Zbog toga se isključuju i to je velika briga jer onda to dovodi do toga da ljudi ne glasaju, a to je loša stvar.”
Ovo preopterećenje informacijama proizvod je medijske ekologije koja nas isključuje i novinskog poslovanja koje pod svaku cijenu izbjegava istinu. Radi se o analizi koja dovodi do paralize i cinizma koji političkim manipulatorima omogućuje da prevladaju u savezu s medijskim sustavom koji pojednostavljuje, skandalizira i vrti vijesti kako bi unaprijedio stranačke planove.
Nedavno sam u New School držao predavanje na temu "Anatomija financiranja kampanje", na kojem su sudjelovala dva stručnjaka, profesor Jacob Hacker s Yalea i novinar Joe Hagen koji piše za časopis New York i opisao je što je vidio u dnevnoj sobi Karla Rovea. Nacrtali su sliku ogromne organizacijske neravnoteže između stranaka.
Predavanja su se održala na dan Prvog svibnja upravo u trenutku kada su impresivne građanske “vojske” Occupy Wall Streeta napuštale Union Square prema Wall Streetu. Baza financiranja predsjednika Obame nije, rekao je Hacker, čak ni usporediva sa škrinjom s blagom koju je Rove mobilizirao.
Jedan faktor: Bushevo smanjenje poreza omogućilo je desnici da zgrne veliku ratnu škrinju, djelomično zato što je prosječni republikanski milijunaš postao bogatiji za 300,000 do 500,000 dolara; 53 posto svih dobitaka nakon oporezivanja otišlo je superbogatima, gornjoj desetini od 1 posto; 60 posto korporativnog novca dolazi iz financijskog sektora
Korisnici ovog prijenosa bogatstva na vrh shvatili su da je njihov dobitak nastao kroz politiku, a da bi ga zadržali, moraju više ulagati u politiku. Hacker kaže: “Svatko može glasati, ali ne može svatko donirati. Novac mijenja odnos između političara i donatora. Novac ima iskrivljen učinak na ono na što se političari usredotočuju.”
To je razlog zašto je Obamin bivši šef kabineta, a sada gradonačelnik Chicaga Rahm Emanuel rekao slavno da su vam potrebne tri stvari da biste pobijedili u politici: novac, novac i novac.
Magazin Chicago objasnio je njegovu dobro izbrušenu tehniku još dok je Emanuel radio za Billa Clintona:
“Evo kako biti najučinkovitiji prikupljač sredstava u današnjoj politici: Prilijepite telefon na uho. Govorite brzo, jedva suzdržanim tonovima strastvenog bijesa. Recite važnoj osobi s druge strane linije da veliki ček koji je upravo ispisao za kampanju vašeg kandidata nije dovoljno velik. Recite ovo: “Pet tisuća dolara? Ti, ti, ti, ja ne bih posramiti ti tako što je navedeno da si dao samo 5,000 dolara? Vi ste osoba od 25,000 dolara; bolje ne dati ništa i reći da si bio izvan grada. Ako želiš dati 5,000 dolara, dobro, ali nemoj me zvati kad te ljudi počnu pitati hoćeš li bankrotirati. Ljudi vašeg ranga daju $50,000".
Republikanci u tome imaju više donatora za ideologiju, a ne za ego. Ne treba ih moliti. Njihova pohlepa, neprijateljstvo prema Obami i osjećaj osobnog interesa njihov su pokretač.
Učinak svog tog novca bio je drugačiji za demokrate i republikance, kaže profesor Hacker. Repubici su se pomaknuli više udesno nego demokrati ulijevo. Novac nije neutralan u učincima. Republikanci su se ohrabrili.
Na temelju svog izvještavanja Hagen primjećuje kako je politika postala industrija usmjerena na prikupljanje i upravljanje novcem. Svoje milijune raspoređuje ne samo podržavajući kandidate, već podržavajući discipliniranu infrastrukturu koju vode profesionalni politički konzultanti koji planiraju strategije i vode predstavu, koordiniraju Super PAC-ove i orkestriraju trupe. Ovo bratstvo, kaže on, uvjerava političare da je ta stručnost "alat" koji političari trebaju za pobjedu. Dakle, ti stručnjaci dobivaju ogromne količine novca.
Hagan kaže da zajedno čine "industrijski kompleks za predsjedničke izbore". Kaže da je ključna točka kako uništiti protivnike istraživanjem opozicije koje pokreće negativne oglase i oštre kampanje.
To je stav jednog akademika i jednog novinara. Ali što je s ljudima koji prate ovo ludilo, poput Sheile Krumholz, direktorice The Centre for Responsive Politics, koja objavljuje podatke o novcu u politici na web stranici OpenSecrets.org koju morate pročitati.
Nedavno mi je rekla: “Došlo je do seizmičke promjene u utjecaju novca na politiku i na zakonodavstvo i politiku, u konačnici. Prvenstveno zbog Građani Ujedinjeni odluka koju je donio Vrhovni sud u siječnju 2010., koja je širom otvorila vrata novcu i po prvi put vjerojatno u desetljećima ili čak stoljeću dopušta da taj novac dolazi izravno iz korporativnih i sindikalnih blagajni trgovačkih udruženja kako bi se potrošio za utjecaj na izbor saveznih kandidata.”
Pitao sam je: "Znači li to da američki glasači imaju sve manje utjecaja na ono što se zapravo događa u Americi?"
Njezin odgovor: “To svakako znači da američki birači imaju manje informacija o organizacijama koje pokušavaju utjecati na to tko će osvojiti dužnost i naposljetku koji se zakoni usvajaju. Oduzima li im to onda dio utjecaja koji imaju? Da, jer donose odluke u mraku.”
I eto nas, opet u mraku dok se santa leda nazire i mnogi od nas žele pogledati na drugu stranu,
News Dissector Danny Schechter bloguje na Newsdissector.net. Autor je upravo objavljene zbirke svojih tekstova Blogothon u izdanju Cosimo Booksa. Vodi News Dissector Radio na Progressive Radio Network (PRN.fm) petkom u 1 sati. Komentari za [e-pošta zaštićena]
Prvo pitanje koje treba postaviti je što bi trebalo činiti SAD? Dugi niz godina mislio sam o Lincolnu kao o velikom predsjedniku, ali nakon svih ovih godina slušanja pritužbi s desnice i odakle te pritužbe dolaze, zaključio sam da je pogriješio. Jug (uključujući Teksas) može napustiti SAD. Ostatak zemlje pokušavao je dovoljno dugo promijeniti vaše države od onečišćenja, rasističkih seksističkih i netrpeljivih skupina koje ste pojeli u radnu održivu demokraciju. Zaključio sam da to ne možemo učiniti, ali ako ostanete, vaše države će nas i dalje iscrpljivati, stoga otiđite.
Američko bombardiranje ubija desetke afganistanskih civila
https://www.wsws.org/articles/2012/may2012/afgh-m08.shtml
' Glasnogovornici SAD-a i NATO-a priznali su u ponedjeljak točnost izvješća afganistanskih dužnosnika u južnoj pokrajini Helmand da je američki helikopter bacio bombe na kuću u četvrti Fatih Mohammad Pech u okrugu Sangin, ubivši majku i njezino petero djece, tri djevojčice i dva dječaka.
' U međuvremenu, u pokrajini Badghis na sjeverozapadu Afganistana, američki zračni napad uništio je kuće u selu Nawboor, ubivši 15 civila, uključujući žene i djecu, rekao je pokrajinski član parlamenta za AFP.
Zabilježene su i civilne žrtve u bombardiranju Logara
Provincije Kapisa, istočno od Kabula. '
Obama je upravo prisilio Karzaija da potpiše 'sporazum' koji daje 'pravo' SAD-u da nastavi u tom smjeru, a Obama to sigurno hoće.
Glasanje za Baracka Obamu također vas čini ubojicom.
Pomalo je obeshrabrujuće vidjeti 'alternativne' medije poput consortiumnews.com kako šile za kriminalni status quo... ali izdaja je ovih dana posvuda. Svakako je sve što je povezano s Demokratskom strankom korumpirano, a veze između consortiumnews.com i Demokratske stranke svakim su danom sve očitije.
meni se obraćaš Ne zagovaram neglasovanje. Ja se zalažem da glasate za nekoga za koga stvarno želite da obnaša dotičnu dužnost. Shvaćam da je to radikalno i da neće imati učinka ako se radi u izolaciji. Ali u velikoj mjeri može izabrati stvarne ljude na dužnost. Glasački duopol ne može, i neće. Glasati za duopol je priznati bezizlaznost situacije, odustati, pristati na ratne zločine i tako i sam postati ratni zločinac. Glasovanje za Baracka Obamu je definitivno ratni zločin. Glasanje za Mitta Romneya nije 100% sigurno ratni zločin, budući da on nema stvarnu evidenciju ratnih zločina kao što ima Obama da dokaže svoje namjere, ali svi znamo ili bismo trebali znati da je vjerojatnost da on vodi politiku na bilo koji način koja znači potpuno drugačiju od Obam'a su vrlo tanki do nikakvi.
Nadam se da nisi glasao za Georgea Busha.
Jedini problem neglasovanja je što će jedan od dva protukandidata ionako pobijediti. Bojkot nije rješenje problema. Mora postojati pošteni nezavisni kandidat koji može privući sve vaše glasove, koji bi inače bili protraćeni.
U zračnom napadu koji su tijekom noći pokrenule snage NATO-a ubijeno je 14 civila u afganistanskoj pokrajini Badghis, u okrugu Balamurghab, prema policijskim izvorima u tom području.
Dužnosnici koji su u ponedjeljak razgovarali s Al Jazeerom English rekli su da je ozlijeđeno dodatnih šest civila. '
To je od Al Jazeere, upravo sada. Glas za Obamu sigurno – ili Romneya gotovo jednako sigurno, samo još nije imao priliku dokazati – je glas za ubojstvo više civila u Afganistanu, Pakistanu, Jemenu, Sudanu, Libiji, Siriji... i bilo gdje drugdje događa im se da osjećaju da ubijaju ljude. Djeca uključena, nema problema.
Ponavljam: glas za duopol vas čini sukrivcem ubojice i samog ratnog zločinca. Možda imate pravo na Nobelovu nagradu za mir, ali ... na 31. katu, pozlaćena vrata neće spriječiti lordovu goruću kišu, kako je pjevao Gram Parsons.
Nisam za ubojstvo. Nikad više neću glasati za duopol, a ne bi trebao ni ti. Bez obzira na to što vam govore Danny Shechter, Robert Scheer i ostali kreteni za status quo.
Pa, dajmo Romneyju priliku da pokaže koliko je bešćutan i ubojit. S moći koju mu dajete i njegovim istomišljenikom prema svim ostalim superbogatim ljubiteljima “slobode”, siguran sam da će nadmašiti Dicka Cheneya. Vi ste više poput Ponitija Pilata, simbolično perete krv sa svojih ruku i tvrdite da ste čisti, dok sve druge optužujete za grijehe kojih bi već trebali biti svjesni.
Sada nema i nikada neće biti nikakve razlike između administracije na čelu s Barackom 'Čovjekom od 800 milijuna dolara' iz 2008. Obame i Mitta Romneya, ili bilo kojeg drugog para duopola. Oboje će biti frontman izvora svog tog novca.
Svatko tko glasa za Baracka Obamu je ratni zločinac, zajedno s Barackom Obamom: ubojica nevinih širom svijeta. Suputnik.
Ne ja.
Nikada više neću glasati za duopol, a predlažem ni vama. Odaberite nekoga koga biste stvarno željeli da bude predsjednik... senator, kongresnik... i napišite ime te osobe na svoj glasački listić. Potaknite sve svoje prijatelje da učine isto. Kada većina to učini, mi ćemo steći kontrolu nad našom vladom.
Dokle god nastavljamo igrati ovu budalastu igru biranja jednog od duopola jer je drugi nekako 'lošiji' ... to je točno koliko dugo će oni zadržati kontrolu nad našom vladom.
Ne ja. Želim kraj američke agresije, želim obuzdati 1%, želim preuzeti kontrolu nad našom vladom.
Ako glasate za Baracka Obamu, vi ste ubojica. Ne ja.
Vi niste nevini.
“– ali lekcija zapravo nije samo o onom velikom brodu koji je potonuo, ili čak o tvrtki koja je zaobišla sigurnosne propise”
Koji su to sigurnosni propisi zaobiđeni, koje ih je upravno tijelo donijelo i kada?
Nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje, a oni koji su bili tamo bili su premali, u to vrijeme nije postojala patrola na ledu, vodonepropusni odjeljci broda bili su loše dizajnirani, nisu svi brodovi imali radio i nije bilo radio izvješća o vremenu, i tako dalje.
Neke od stvari za ublažavanje problema riješene su odmah, za druge su bile potrebne godine brušenja međunarodnog prava.