Dok neki bivši dužnosnici u Izraelu dovode u pitanje "mesijansko" ponašanje premijera Netanyahua, njegovi tvrdokorni američki pristaše eskaliraju propagandni rat protiv američkih akademika koji osporavaju izraelsko zlostavljanje Palestinaca. Na uredničkoj stranici New York Timesa pojavila se jedna ružna mrlja, piše Lawrence Davidson.
Autor Lawrence Davidson
New York Times je 24. travnja iznajmio dio svoje uredničke stranice za propagandu desničarskog cioniste Davida Horowitza, čime je “novine rekorda” bacio u slivnik po cijeni od četvrt stranice oglasa. Oglas, koji je navodno bio "javna usluga" Centra za slobodu Davida Horowitza, ispričao je sljedeću klevetničku priču:
“Holokaust je započeo bojkotom židovskih trgovina, a završio logorima smrti. Pozivi na novi holokaust čuju se diljem Bliskog istoka i Europe. Nakon ubojstava rabina i troje djece u Toulouseu, vrijeme je da se pristaše pokreta Boycott, Divest and Sanction Israel (BDS) zapitaju što su učinili da doprinesu atmosferi mržnje koja je iznjedrila ove i druga ubojstva Židova.”
Što nije u redu s ovom pričom?
1. Analogija BDS-a s “bojkotima židovskih trgovina” pod vodstvom nacista je (bez sumnje namjerno) pogrešna. Pokret bojkota usmjeren je protiv Izraela kao rasističke države i ekonomskih i društvenih aktera (Židova i nežidova) koji ga podržavaju. Ideja da bojkoti BDS-a vode u logore smrti je fantazija. Kakva god bila suluda logika nacista s jedne i Davida Horowitza s druge strane, pokret BDS nastojanje je spriječiti progon nevinih ljudi, a ne promovirati ga.
2. Ideja da pokret BDS ili "poziva na novi holokaust" ili je povezan s onima koji to navodno čine je besmislica. U stvarnosti, desničarski izraelski fanatici su ti koji pozivaju, a zapravo provode, vlastitu malu verziju holokausta nad Palestincima, koji su bili prisiljeni u geta i bantustane i koji trpe beskućništvo, kulturni genocid i periodični pogromi.
Doista, isti tjedan kada je gospodin Horowitz postavio svoj oglas, Izrael je pokrenut 57 vojnih pohoda na palestinski teritorij što je rezultiralo višestrukim ozljedama i smrću, uništio najmanje 13 palestinskih skloništa dok je započeo izgradnju 20 kuća za ilegalne doseljenike. Ipak, počinitelji ovih zločina ustraju u prikazivanju žrtava jer su nekada, u sasvim drugim povijesnim okolnostima, njihovi preci bili žrtve. Ali to je bila prošlost. U sadašnjosti cionisti su krivci i BDS pokret nastoji iznijeti ovu tragičnu i ironičnu činjenicu.
3. Optužiti one koji podržavaju BDS da su pridonijeli "atmosferi mržnje koja je iznjedrila... ubojstvo Židova" je velika lažna prezentacija. BDS kampanja nema nikakve veze s ovom atmosferom, ali postupci izraelskog vodstva imaju ikakve veze s njom. Uz cionistički progon Palestinaca koji je u tijeku, nije potreban pokret bojkota da bi se objasnio porast bijesa.
Neki možda nažalost ne uspijevaju napraviti pravu razliku između političkih cionista i Židova općenito, baš kao što Horowitz i njemu slični ne uspijevaju napraviti razliku između terorista i Palestinaca općenito. Ipak, ako izraelski čelnici i njihovi pristaše žele znati odakle dolazi ovaj bijes, ne trebaju tražiti dalje od vlastitog ponašanja.
Međutim, oni odbijaju pogledati. Umjesto toga, pokušavaju zbuniti stvari i prebaciti krivnju s fanatičnih cionističkih doseljenika i rasističkih izraelskih političara na one koji bi javno razotkrili zloću izraelske politike. To je jedan od ciljeva Horowitzove reklame u New York Timesu i ona ga slijedi na vrlo specifičan ad hominem način, izdvajajući poimence 14 akademika.
Kada su u studenom 1938. nacisti pokrenuli pogrome koji su postali poznati kao Kristalna noć, na mjestima koja su trebala biti napadnuta nacrtali su židovske zvijezde. Na sličan način Horowitz nastoji identificirati i označiti one za koje želi da budu “javno osramoćeni i osuđeni”. Što to znači? Trebaju li izgubiti posao poput Židova koje su nacisti istjerali iz svojih okupacija? Trebaju li biti izdvojeni i osiromašeni poput Palestinaca? Možda bi gospodin Horowitz pozdravio fizičke napade? Koliko nacističku želi da situacija postane?
William Thomson sa Sveučilišta u Michiganu, jedan od 14 akademika koje je oklevetala Horowitzova reklama, primjećuje da će "grupe i pojedinci pribjeći neutemeljenom ubojstvu karaktera i napadima ad hominem kada razumna rasprava nadilazi njihove sposobnosti." Međutim, glavne nacionalne novine u zemlji ne bi trebale biti suučesnici u takvim napadima. Ipak, to je slučaj.
Ali Abunimah je istaknuo da New York Times ima “smjernice o prihvatljivosti oglašavanja” koje zahtijevaju da oglasi budu “u skladu s njegovim (NYT-ovim) standardima pristojnosti i dostojanstva” i da ne budu “zavarujući, netočni ili lažni”. Horowitzova ponuda je očito sve ovo.
Ipak, tu je bilo, u izdanju “dosijea” od 24. travnja. Horowitzova propaganda postavljena je na uredničku stranicu i nije identificirana kao oglas. Što da radimo s ovim? Čini se jasnim da urednici zapravo vjeruju da prilog zadovoljava njihove standarde prihvatljivosti. Ali govori li nam Times također da je ova kleveta prihvatljiv uvodnik? Cijela afera dovodi u pitanje (ne prvi put) prosudbu ljudi koji vode ovu famoznu novinu.
David Horowitz je vjerojatno napisao ovaj propagandni članak ne samo da prebaci krivnju, već i da prestraši ljude kako bi uplašio one koji su imenovani i prestrašio druge da se ne uključe u pokret BDS. Ipak, možda je pretjerao i učinio sebe predmetom kritičke pozornosti, a ne onih protiv kojih se buni.
To se događa kada vaša poruka odražava gledište koje je ideološki vođeno i fanatično. Bacite ovo gledište u normalnije svjetlo i izgledat će čudno i iskrivljeno.
19th stoljeća britanski esejist William Hazlitt jednom je primijetio da predrasude mogu biti uvjerljive samo kada se mogu izdati za razum. Ovo je Horowitzov prilično veliki napor da učini upravo to. Ali poistovjećivanje onih koji se protive izraelskom ponašanju s nacistima krajnje je nerazumno. Nadajmo se da u ovoj fazi izraelsko-palestinskog sukoba većina Amerikanaca to shvaća.
Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa; Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam.
Ne razumijem oko čega je tolika frka. New York Times su novine u vlasništvu i pod upravom Židova, kao i više od 90% novina i medija, da, slavni Hollywood. Jesu li ti mediji ikada bili pravedni prema nežidovskim pitanjima? Ne, stoga nemojmo se i dalje pretvarati da je ovaj diskurs smislen.
Borio bih se da internet ostane izvan židovske kontrole, čak i od strane njihovih opunomoćenika u američkoj vladi. Bez interneta ove riječi koje pišemo ne bi postojale.
Ono što Židovi rade palestinskom narodu je odvratno i nijedno moralno ljudsko biće ne bi trebalo tolerirati takve postupke pune mržnje protiv ljudi, očito su Židovi samo naučili mrziti. Kao što je Gadaffi ispravno rekao, “Izrael nije prirodna država i nije očekivao da će preživjeti.” Židovi nisu mirotvorci, oni su rasisti i što se prije to shvati, prije će društvo krenuti naprijed umjesto ovih 60 i više godina pričanja, ubijanja i krađe ljudske zemlje, domova, farmi i sredstava za život.
Ono što je potrebno je pregovaranje, a ne sukob.
Netanyahoo je kreator rata, a ne mirotvorac.
Pucati je lakše nego pregovarati.
Horowitz je ili prestrašio NYT da objavi svoju otrovnu mrlju ILI su ove novine podlegle trenutačnoj (nadajmo se privremenoj) amneziji o tome što predstavljaju. Ovog čovjeka punog mržnje i predrasuda treba protjerati među žute listove gdje mu je i mjesto. Ja sam kršćanski Palestinac, kao i deseci tisuća istovjeraca, istjeran i vjerski očišćen iz svog doma i moje zemlje od strane žrtava holokosta, naoružanih do nuklearnih zuba i financiranih stotinama milijardi dolara od američkih poreznih obveznika. Uništavači tisuća sela, stvaratelji milijuna izbjeglica, lišavajući milijune Palestinaca njihove slobode i slobode u vlastitoj zemlji IPAK još uvijek Horowitz tvrdi da je žrtva jer neki ljudi savjesti ne prihvaćaju tiranina jednog naroda nad drugim.
Neke se istine nikada ne govore, au druge se nikada ne vjeruje. Nisam imao udjela u ovom razdoblju povijesti i nevin sam. Ali moj otac i svi moji stričevi bili su trajno oštećeni globalnom tragedijom Drugog svjetskog rata. Većina tragedija u mom životu se nikada ne bi dogodila da nije bilo tog rata. Kao ni mnogi veliki darovi koje mogu smatrati "uspjehom". Moj otac se školovao, a posredno i ja zbog tog rata. Bio sam obrazovan iznad najluđih snova bilo kojeg plebejca generacije moga oca. Svijest o manipulaciji istinom (i popratnom razotkrivanju vlasničke prirode povijesti) od strane neopranih masa bila je možda najveća nenamjerna posljedica globalnog rata.
Sada, s nesmetanim pristupom putem interneta gotovo svim objavljenim djelima literature, mnogo je teže, iako ne i nemoguće, održati Goebbelsovu taktiku 'Velike laži'. Nažalost, bojkoti nisu spriječili pokušaj etničkog čišćenja od strane nacističke Njemačke. Da je g. Horowitz želio koristiti realističnu povijesnu paralelu na pošten način, možda bi odabrao članak The Daily Express (London) objavljen 24. ožujka 1933. u kojem se najavljuje pokretanje židovskog bojkota protiv Njemačke, opisujući ga kao nadolazeći "sveti rat". ”. Express je pozvao Židove diljem svijeta da bojkotiraju njemačku robu i demonstriraju protiv njemačkih ekonomskih interesa. S njihovim vezama s bankarstvom, financijama, pomorstvom, trgovinom i industrijom, to nije bila mala prijetnja. Edwin Black, u svojoj knjizi, The Transfer Agreement: The Dramatic Story of the Pact Between the Third Reich and Jewish Palestine, dokumentira sporazum između Hitlera i organa cionizma, koji je Hitlera učinio “glavnim ekonomskim sponzorom države Izrael” . Nikada se nije pokušalo poreći povijesnu točnost ove knjige, iako je ismijana kao senzacionalizam.
Opet, nažalost, bojkoti vjerojatno neće pomoći u nevolji Palestinaca. 'Veliki Izrael' je gotov zaključak u cionističkom načinu razmišljanja, a to, po potrebi, zahtijeva de facto ako ne i doslovno etničko čišćenje. Pitanje je hoće li uspjeti ili ne. Goebbels bi nedvojbeno rekao, "Da". Njegovu strategiju 'velike laži' često spominje patricijska klasa, u ciničnom pokušaju ustvrditi da je njihova prava i ispravna verzija povijesti. Orwell nije pogriješio kada je rekao: "Tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost". Ali profesionalni lažljivci poput Horowitza zaboravljaju ostatak Goebbelsovog citata: “Laž se može održati samo onoliko vremena koliko država može zaštititi ljude od političkih, ekonomskih i/ili vojnih posljedica laži. Stoga postaje od vitalne važnosti da država upotrijebi sve svoje ovlasti za suzbijanje neslaganja, jer istina je smrtni neprijatelj laži, a samim tim i istina je najveći neprijatelj države.«
Ljudi postaju previše emotivni s obje strane. Cionizam se kleveće.
Theodor Herzl, utemeljio je cionizam kao pokret za uspostavljanje židovskog doma u Palestini. Cionizam je imao dobre rezultate. Mnogi su Židovi spašeni od nacističkog holokausta tako što su mogli otići u Palestinu kada su mnoge zemlje odbile pomoći. Pokret kibuca je na zemlji koju je kupio Židovski nacionalni fond uspostavio naselja i poboljšao zemlju. Ovo nema nikakve veze sa stavom Netanyahooa koji je fašist. Tolerancija prema Netanyahoou može se usporediti s američkom tolerancijom prema GWBushu. Sve se svodi na biračko tijelo.
Otto, poanta je da nema potrebe da izraelski Židovi tretiraju današnje Palestince, koji NISU bili odgovorni za holokaust, kao bezvrijedne. 1948. je bila dovoljno loša, ali sada postoji spremnost da se prihvati Izrael u ograničenim granicama (prije deset godina sve arapske i muslimanske skupine u regiji složile su se s planom, koji su ignorirali SAD i Izrael, da prihvate i sklope mir s Izraelom u granice prije proširenja 1967.) Ovo nikada nije razmatrano od strane Izraela, koji uz pomoć SAD-a širi svoj doseg i odbija svaku šansu za mir, za koji je potrebna neka pravda da bi bio moguć.
Što ljudi ove zemlje očekuju...Kada se naša vlada klanja izraelskoj vladi i zapravo traži dopuštenje za obavljanje rutinskih poslova unutar naše zemlje.
Zašto bi SAD nastavio davati takve ogromne količine novca Izraelu svake godine za kupnju više oružja kada već ima nuklearno oružje koje i dalje poriče.
Postupanje prema Palestincima nije ništa drugo nego etničko čišćenje i nema razlike u odnosu na apartid koji se dogodio u Južnoj Africi. Bit će samo pitanje vremena kada će zemlje svijeta reći "dosta je" i povući Izrael.
Izrael je uzrok nemira na Bliskom istoku i jedini način na koji će se mir postići je uništenje izraelske vojske i ukidanje svake financijske pomoći ovoj parazitskoj naciji.
Drbob7227
Profesor/Međunarodno pravo
Vrijeme razotkrivanja i kažnjavanja zlih (bankstera, cionista, iluminata itd.) je pred vratima. Narod dolazi po vas umišljeni ološu.
Vidimo se uskoro, Claude, Horowitz itd. itd
Claude, pročitaj članak „Gospodari svoje sudbine? – Napomena urednika – The Economist – 6. ožujka 2012.”. I evo nekih pitanja, tko je (i njihov postotak) legalno živio u Palestini prije nego što je politički cionizam digao glavu praćen Balfour deklaracijom. Koja su njihova prava? Kako su tretirani? Biste li vi sami željeli izgubiti svoj dom, svoju zemlju i da vas se danas tretira kao Palestince?
Što se tiče Hezbollaha, to je bilo promicanje muslimanskih prava u Libanonu gdje su Zapad i Izrael htjeli vodstvo kršćanske manjine. Kada je Izrael izvršio invaziju ranih 80-ih bez ikakvog razloga, Hezbollah je brzo rastao kao sila za deokupaciju. Pitam se nije li taj izraelski prodor u Libanon bio pomicanje izraelske granice do rijeke Litani, što su Židovi prvotno tražili od Balfour Decla. I kao što sam već rekao, Hamas je u početku poticao Izrael da potkopa Arafat i palestinski nacionalizam (zavadi pa vladaj). Taj se plan izjalovio kao i tolike lukave spletke.
I kao što je Ben-Gurion rekao, nijedan narod ne odustaje od svoje zemlje slobodno. O povijesti SAD-a, pročitajte na Trailu of Tears, kako su domoroci koji su prihvatili kršćanstvo ponekad bili prihvaćeni, a ne otjerani (Red Jacket je pitao postoji li samo jedna religija zašto se vi bijelci toliko razlikujete), pročitajte kako su Cherokeeji koji su prihvatili Američki politički načini u Georgiji bili su tretirani kada su bijeli ljudi htjeli svoju zemlju. Ide dalje i dalje.
Kako ističe članak u Economistu, Netanyahuova politika od 90-ih tjera Izrael u kutiju iz koje ne može pobjeći, a oni u očaju i panici grabe za izlazima koji će ih samo dublje zakopati (tj. sada Iran – unatoč onome što izraelski vojni stručnjaci reći). Ovi žive od utjerivanja straha! Kako to da Uri Avnery ima mnogo prijatelja u okupiranoj Palestini; jer on je iznad toga da ga koriste opasni nacionalistički političari.
Kao što sam već toliko puta rekao, naučite se snaći u ovom svijetu i nemojte biti iskorišteni za korumpirane političke snage koje koriste strah da zarobe svoje marionete.
Izrael nije demokracija. Židovima je teško sklopiti brak s nežidovima, Palestinci nemaju jednaka prava politički ili ekonomski, a međunarodno pravo se stalno krši radi sumnjivog vjerskog nacionalističkog cilja (ne demokracije).
Iznimno sam razočaran što se ova web stranica upustila u objavljivanje ovog "novinarstva" Lawrencea Davidsona. BDS pokret sličan je onome što se događalo u Njemačkoj u vrijeme Weimarske republike. Ako to ne možete razumjeti, to je šteta. Horowitz radi sjajan posao u obrani prava Židova i Izraelaca da žive u slobodnoj zemlji, demokraciji. Objavljivanjem tog “članka” stavljate se na stranu Hamasa, Hezbollaha, Muslimanskog bratstva i drugih antisemitskih organizacija. Obično jako pazim na stranice koje posjećujem, a vaša je do danas bila jedna od rijetkih s ljevice koje sam posjećivao. Pozivam vas da ponovno razmislite o cijeloj stvari. Očito, vjerojatno mislite da su Izraelci agresori, a ne žrtve, ali uostalom, to se i može očekivati od “progresivnih”.
1. Sjetite se bojkota Njemačke koji su potaknuli američki Židovi PRIJE hitlerovskih akcija.
2. Židovi imaju prava i privilegije u SVAKOJ zapadnoj zemlji. Odgovornosti bi trebale doći s ovim. Izrael je tu za sve ove Židove koji već imaju državu i slobodu. Je li pošteno da se stvarni vlasnici izmjenjuju, uništavaju, omalovažavaju?
3. Takozvane terorističke skupine nastale su kao odgovor na izraelsku agresiju i odupiru se nezakonitom, okrutnom ugnjetavanju od strane onih koji su im uzeli zemlju.
4. Isprobajte još nekoliko stranica da vas izvedu iz vaše NYT, murdochianske, faux news zone udobnosti. Pogledajte "Kad bi Amerikanci znali" za neke čvrste činjenice i brojke, umjesto da zadržite mentalitet žrtve.
Dragi Claude: tvoj sofisticirani ton GOTOVO opovrgava tvoj pravi razlog da lebdiš nad Consortiumnews, čekajući da se baciš na prvi članak koji Netanyahuu neće pljeskati. Ako je Consortiumnews “jedan od rijetkih s ljevice” koji posjećujete, to može biti vaš jedini razlog. Morate posjećivati više izvora “slijeva” i pokušati biti oprezniji.