Glavne američke novinske kuće vrte svaki događaj u vezi s iranskim nuklearnim programom na najnegativniji način, a sada raspaljuju spor oko uvjeta za posjet vojnoj lokaciji kao tobožnji dokaz da Iran ima nešto za skrivati. Ali Gareth Porter ističe da mediji propuštaju ključne nijanse.
Gareth Porter
Mediji su prošli tjedan izvijestili da je Iran glatko odbio Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) pristup svom vojnom testnom postrojenju Parchin, na temelju izjave novinarima zamjenika glavnog direktora IAEA-e, Hermana Nackaertsa, da "nismo mogli dobiti pristup."
Sada, međutim, eksplicitne izjave iranskog veleposlanika pri IAEA-i o tom pitanju i jezik novog izvješća IAEA-e pokazuju da Iran nije odbio posjet IAEA-e bazi sam po sebi, već je samo odbijao pristup sve dok nije postignut sporazum postignut s IAEA-om u kojem se uređuju modaliteti suradnje.
Iranski predstavnik u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju, Ali Asghar Soltanieh (Omogućilo: Press TV)
Ta nova i pojašnjavajuća informacija potvrđuje ono što sam ja izvijestio 23. veljače. Na temelju povijesti iranskih pregovora s IAEA-om i njegovog pristanka da dopusti dva odvojena posjeta IAEA-e Parchinu 2005., pitanje pristupa Parchinu je adut za pregovaranje koji Iran koristi kako bi natjerao IAEA da ublaži svoje zahtjeve prema Iranu u sklapanju sporazuma o tome kako riješiti višegodišnju istragu IAEA-e o "mogućim vojnim dimenzijama" iranskog nuklearnog programa.
U e-poruci upućenoj meni i u intervjuima za Russia Today, Reuters i novinsku agenciju Fars, iranski stalni predstavnik pri IAEA-i, Ali Asghar Soltanieh, rekao je da je Iran rekao misiji IAEA-e na visokoj razini da će dopustiti pristup Parchinu nakon modaliteta dogovorena je suradnja Irana i IAEA-e.
"Izjavili smo da ćemo, po finalizaciji modaliteta, dati pristup [Parchinu]", napisao mi je Soltanieh u e-poruci.
U intervjuu za Russia Today 27. veljače, prenio je Izrael Haaretz i Hindu u Indiji, ali ne od strane zapadnih medija, Soltanieh se osvrnuo na dva inspekcijska posjeta IAEA-e Parchinu u siječnju i studenom 2005. i rekao da Iran treba imati "jamstva" da neće "ponoviti isto gorko iskustvo, kada samo dođu i traže pristup.”
Trebao bi postojati "modalitet" i "referentni okvir, što točno traže, moraju osigurati dokumente i točno kamo žele [ići]", rekao je.
Ali Soltanieh je također naznačila da je takav inspekcijski posjet uvjetovan dogovorom o širem okviru za suradnju na razjašnjavanju sumnji u vezi s prošlim programom nuklearnog oružja. "[U] načelu smo već prihvatili da kada ovaj tekst bude zaključen, mi ćemo poduzeti ove korake", rekao je Soltanieh.
Korištenje električnih romobila ističe stvarni tekst izvješća IAEA-e, od 24. veljače, daje ključne informacije o iranskoj poziciji u razgovorima koja je u skladu s onim što Soltanieh govori. U svom izvješću o prvoj rundi razgovora krajem siječnja o onome što IAEA naziva "strukturiranim pristupom razjašnjenju svih otvorenih pitanja", izvješće navodi:
“Agencija je tražila pristup stranici Parchin, ali Iran nije odobrio pristup stranici u to vrijeme [naglasak dodan]". Ta formulacija očito implicira da je Iran bio voljan odobriti pristup Parchinu ako su ispunjeni određeni uvjeti.
Na sastancima od 20. do 21. veljače, agencija je rekla da je Iran "izjavio da još uvijek nije u mogućnosti odobriti pristup toj stranici." Vjerojatno je iza nepostizanja dogovora o posjetu Parchina stajala složenija pregovaračka situacija nego što je sugerirao Nackaerts i izvještavali zapadni mediji.
Ali niti jedno veće izvješće medija nije izvijestilo o značajnoj razlici između početnog medijskog izvještavanja o pitanju pristupa Parchinu i informacija koje su sada dostupne iz početnog izvješća IAEA-e i Soltanieha. Nitko nije naveo jezik izvješća koji ukazuje da je iransko odbijanje da odobri posjet Parchina u siječnju kvalificirano izrazom "u to vrijeme".
Samo AFP i Reuters uopće citirao Soltanieh. Reuters, koji je zapravo intervjuirao Soltanieha, citirao ga je da je rekao: "Pretpostavljalo se da će pristup biti omogućen nakon što se dogovorimo o modalitetu." No taj se citat pojavljuje samo u posljednjoj rečenici članka, nekoliko odlomaka nakon ponavljanja optužbe da je Iran “odbio [IAEA-i] pristup” Parchinu.
Dan nakon što je ta priča objavljena, objavio je Reuters druga priča usredotočujući se na izvješće IAEA-e bez pozivanja na njegov jezik o Parchinu ili na Soltaniehovo pojašnjenje.
Korištenje električnih romobila ističe Los Angeles Times ignorirao je nove informacije i jednostavno ponovio optužbu da je Iran “odbio dopustiti inspektorima IAEA-e da posjete vojnu bazu Parchin”. Zatim je dodao vlastito široko tumačenje da je Iran "odbio odgovoriti na ključna pitanja o svom programu nuklearnog razvoja". Ponovljene tvrdnje Irana da su dokumenti korišteni za postavljanje pitanja izmišljeni stoga su odbačene kao nekvalificirani odgovori.
Priča o pristupu Parchinu danas je ušla u novu fazu s pričom Reutersa citirajući zamjenika generalnog direktora Nackaertsa u brifingu za diplomate da "možda postoje neke aktivnosti u tijeku u Parchinu koje dodaju hitnost razlogu zašto želimo ići." Nackaerts je tu ideju pripisao neimenovanoj "državi članici", što očito sugerira da se dotično mjesto "čisti".
Identitet te "države članice", koju IAEA i dalje nastoji prikriti, važan je, jer ako je to Izrael, to odražava očiti interes da se svijet uvjeri da Iran radi na nuklearnom oružju.
Kao što bivši glavni direktor IAEA-e Mohamed El Baradei prepričava na str. 291 njegov memoari, “U kasno ljeto 2009., Izraelci su IAEA-i dostavili vlastite dokumente, koji navodno pokazuju da je Iran nastavio s proučavanjem nuklearnog oružja barem do 2007..”
Mediji bi trebali uključiti jezik upozorenja svaki put kada se informacije iz neimenovane "države članice" navedu kao izvor za tvrdnje o tajnom iranskom radu na nuklearnom oružju. Vrlo vjerojatno bi moglo doći iz države s političkim programom. Ali nepisane smjernice za izvještavanje medija o IAEA-i i Iranu, kao što smo vidjeli posljednjih dana, očito su vrlo različite.
Gareth Porter je istraživački povjesničar i novinar specijaliziran za politiku nacionalne sigurnosti SAD-a. Meko izdanje njegove najnovije knjige, Opasnosti dominacije: neravnoteža moći i put u rat u Vijetnamu, objavljen je u 2006.
Jasno se sjećam unaprijed izvješćivanja o nedavnom putovanju IAEA-e u Iran opisujući taj posjet kao posjet u kojem će biti razgovora ili pregovora za rješavanje pitanja na način koji će pomaknuti stvari naprijed. To je očito bio razlog zašto je poziv IAEA-i proslijeđen iz Irana.
Ali kada je izaslanstvo IAEA-e stiglo u Iran, odmah je zatražilo pristup iranskom vojnom objektu u svrhu obavljanja nenajavljene inspekcije. Nije iznenađujuće da su iranske vlasti odbile dopustiti takvu inspekciju pod tim okolnostima.
Ovo je izgledalo kao namještaljka - zasjeda - koju je IAEA isplanirala i izvela kako bi diskreditirala Iran. Ali umjesto da dovode u pitanje čudne okolnosti oko nedavnog posjeta ili motive IAEA-e, američki mediji su poslušno ponavljali službenu američku tvrdnju da su Iranci odbili inspekciju IAEA-e.
Čini se da pod vodstvom generalnog direktora Yukiye Amana IAEA možda dopušta puno veći utjecaj SAD-a i Izraela nego pod vodstvom bivšeg šefa Mohameda El Baradeija koji se često opirao pokušajima SAD-a i drugih "zapadnih nacija" da politiziraju radu i izvještajima agencije. Vrlo je moguće da je to razlog zašto je američka vlada energično gurala Amanovu kandidaturu da zamijeni gospodina El Baradeija.
Hvala na dobroj analizi.