Intervju predsjednika Obame na Super Bowlu uključivao je neobično jednako naplaćivanje sigurnosti SAD-a i Izraela. A njegovi republikanski suparnici ponekad se ponašaju kao da bi sigurnost Izraela trebala biti prioritet broj jedan. Bivši CIA-in analitičar Paul R. Pillar pita, ne bi li američka sigurnost trebala biti samo za američke predsjednike?
Paul R. Pillar
U intervjuu emitiranom tijekom NBC-jeve emisije prije utakmice Super Bowl u nedjelju, Predsjednik Obama dao je nekoliko izjava koji su bili uznemirujući, čak i ako politički nisu iznenađujući.
U dijelu intervjua o opasnosti da Izrael započne rat s Iranom, predsjednik je rekao: "Moj prioritet broj jedan i dalje je sigurnost Sjedinjenih Država, ali i sigurnost Izraela."
Predsjednik Obama razgovara s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom ispred Bijele kuće 20. svibnja 2011. (fotografija Bijele kuće Pete Souza)
Čekaj malo, zar ne bi trebala biti sigurnost Sjedinjenih Država o prioritet broj jedan predsjednika Sjedinjenih Država? Umjesto da samo dijeli prvo mjesto na listi prioriteta sa sigurnošću neke strane zemlje?
Ovaj komentar bio je dio intervjua bez scenarija i možda bi jezik pripremljenog govora ispao drugačije. Ali predsjednik je rekao što je rekao.
Negdje drugdje u istom intervjuu, g. Obama je rekao da ćemo se u kontaktu s Izraelom u vezi s pitanjem Irana, "pobrinuti da radimo u koraku." Ako zajednički rad znači da se Izrael povinuje američkim interesima i preferencijama, to bi bilo u redu za Sjedinjene Države. Ali naravno, poštovanje gotovo uvijek djeluje obrnuto.
Za očigledan nedavni primjer koji uključuje predsjednika Obamu, prisjetite se kako je popustio Benjaminu Netanyahuu u vezi s nastavkom izraelske izgradnje naselja na okupiranim teritorijima. Stoga je i ova izjava uznemirujuća.
Od bilo kojeg nacionalnog političkog vođe u Sjedinjenim Državama treba očekivati da da jasan, dosljedan, nadmoćan prioritet američkim interesima, nikada ih ne izjednačavajući, a još manje podređujući, interesima bilo koje strane države. Odnosi sa stranim vladama mogu biti korisni u promicanju interesa SAD-a, ali oni su uvijek sredstva, a ne ciljevi.
Ranije sam raspravljao o ovom principu. Dovoljno je primijetiti da politike trenutne vlade dotične strane države ne samo da se ne smiju poistovjećivati s interesima SAD-a, već ozbiljno štete tim interesima, bilo kroz riskiranje rata s Iranom, potkopavajući napore osim rata da se riješe razlike s Iranom, ili povezivanja Sjedinjenih Država s izrazito istaknutom i nepravednom okupacijom.
Čak i s alternativnom vladom koja je bila manje destruktivna (za vlastite interese Izraela, a kamoli za interese Sjedinjenih Država), interesi Sjedinjenih Država ne bi se trebali izjednačavati s interesima ove strane države ništa više nego s interesima Danske, Tajland, Argentina ili bilo koja druga strana zemlja, bez obzira kakvu naklonost pojedini građani osjećali prema tim ili drugim mjestima.
Predsjednikove izjave prije Super Bowla blage su u usporedbi s naporima većine njegovih republikanskih protivnika da nadmaše jedni druge u podčinjavanju željama izraelske vlade. Jedan od najboljih pokazatelja o tome što oblikuje okruženje u kojem ovi kandidati djeluju dolazi iz usana Sheldona Adelsona, milijardera, casino magnata koji je najveći bankrolar Newta Gingricha i vjerojatno će otvoriti novčanik za kampanju Mitta Romneyja jednom kada Romney sredi nominaciju.
U razgovoru s izraelskom grupom 2010. rekao je Adelson da kad je služio vojni rok kao mladić to je "nažalost" bilo u američkoj uniformi, a ne u izraelskoj. Rekao je kako se nada da će njegov sin postati snajperist za Izraelske obrambene snage.
Adelson je zaključio: “Sve do čega je nama [misli se na Adelsona i njegovu izraelsku suprugu, koja je služila u IDF-u] stalo je da budemo dobri cionisti, da budemo dobri građani Izraela, jer iako nisam rođen u Izraelu, Izrael je u mom srcu.”
Govoreći kao netko tko se osjeća sretnim i ponosnim što je nosio američku uniformu tijekom obavljanja vojne službe, smatram da je duboko uznemirujuće što takvi osjećaji igraju tako veliku ulogu u određivanju američkih politika, a možda i američkog predsjedništva.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio u časopisu The National Interest.)
• Upozorenje Iranu da ne gađa 'meke' američke mete
Obamina administracija trebala bi napad na sinagogu ili veleposlanstvo smatrati jednakim vojnom napadu na SAD
Autor: ALAN M. DERSHOWITZ
Iranska vlada sada je kristalno jasno stavila do znanja da je u ratu ne samo s Izraelom i cionizmom, već i sa židovskim zajednicama diljem svijeta. Kako je prošli mjesec zaprijetila iranska novinska web stranica Rafah—poistovjećena s predsjednikom Mahmoudom Ahmadinejadom—Iran planira “prenijeti rat izvan granica Irana i izvan granica regije”. A prošli tjedan naslov Iranske novinske agencije objavio je da "izraelski narod mora biti uništen."
Ove i druge nedavne prijetnje su, prema medijskim izvješćima, navele izraelske i američke vlasti da vjeruju da Iran priprema napade na izraelska veleposlanstva i konzulate diljem svijeta, kao i na židovske molitvene domove, škole, društvene centre, restorane i druge meke mete.
Ako bi se to dogodilo, to ne bi bilo prvi put da iranski agenti bombardiraju ili napadaju izraelske i židovske ciljeve u dalekim zemljama. Davne 1992. iranski agenti digli su u zrak izraelsko veleposlanstvo i židovski društveni centar u Buenos Airesu, ubivši i ranivši stotine civila, od kojih su mnoga bila djeca. Argentinska vlada provela je temeljitu kriminalističku istragu i optužila nekoliko iranskih dužnosnika, ali ti su dužnosnici bili daleko izvan dosega argentinskih pravnih tijela i ostali su na slobodi.
Američka vlada bi svaki iranski napad na izraelske ili židovske meke mete u Americi trebala smatrati oružanim vojnim napadom na SAD—na koji će SAD vojno uzvratiti u vrijeme i na mjestu koje odabere. Washington ne bi trebao takav napad tretirati kao argentinske vlasti, samo kao kriminalni čin.
Prema međunarodnom pravu, napad na veleposlanstvo je napad i na državu veleposlanstva i na državu u kojoj se veleposlanstvo nalazi. A prema povelji Ujedinjenih naroda, napad na građane jedne nacije na njenom teritoriju je čin oružane agresije koji opravdava uzvratnu vojnu akciju.
Napad na američku sinagogu ne razlikuje se od napada na Svjetski trgovački centar ili na američku avijaciju. Ispravno smo te napade smatrali ratnim djelima koje je počinila Al Qaeda, a omogućila vlada Afganistana, te smo odgovorili vojno. Svi američki građani, bez obzira na vjersku pripadnost, imaju jednako pravo na zaštitu američke vojske.
Američka bi odmazda mogla biti u obliku vojne akcije protiv iranskih nuklearnih postrojenja. Iako bi takva akcija mogla biti preventivna u svojoj namjeri, bila bi reaktivna kao a
pitanje međunarodnog prava, jer bi to bio odgovor na oružani napad Irana. Za to ne bi bilo potrebno odobrenje Vijeća sigurnosti, budući da članak 51. Povelje UN-a izričito čuva pravo zemalja članica da odgovore na svaki oružani napad.
Ovo nije argument protiv takvog napada ako Iran odluči ne ići na meke američke mete. Može postati neophodno da naša vojska gađa iranska nuklearna postrojenja ako ekonomske sankcije i diplomatski napori ne uspiju i ako iranska vlada odluči prijeći crvene linije militarizirajući svoj nuklearni program i smjestivši ga u duboke podzemne bunkere. No, pravno opravdanje za takav napad bilo bi nešto drugačije. To bi bilo pretežno preventivno ili preventivno, iako bi imalo i reaktivne elemente, budući da je Iran naoružao naše neprijatelje u Iraku i izazvao smrt mnogih američkih vojnika.
Kad bi Izrael bio prisiljen djelovati sam protiv iranskog nuklearnog programa, i on bi reagirao kao i preduhitrio napad, budući da je Iran efektivno objavio rat protiv židovske države i njenog naroda. Vođa Hezbollaha Hassan Nasrallah nedavno je potvrdio ulogu Irana kao Hezbollahovog aktivnog partnera u ratu protiv Izraela, tvrdeći da "nije mogao biti pobjednik" u svom ratu 2006. bez vojne potpore Teherana. Stalna potpora Irana
Hezbollah i Hamas, zajedno sa svojim izravnim sudjelovanjem u bombardiranju izraelske ambasade u Buenos Airesu, predstavljaju dovoljan casus belli da opravdaju reaktivni izraelski vojni napad na iranski nuklearni program.
Najbolji bi ishod, naravno, bio odvratiti Iran i od strane agresije i od domaće nuklearizacije tako što bi troškove učinili previsokima, čak i za najrevnije ili najpustolovnije iranske vođe. Ali da bi odvraćanje uspjelo, tamo gdje se čini da sankcije i druge taktike ne uspijevaju, prijetnja vojnom akcijom mora biti vjerodostojna. Trenutno nije, jer ministar obrane Leon Panetta i drugi dužnosnici administracije šalju mješovite signale, ne samo u odnosu na SAD, već i u pogledu Izraela.
Administracija mora govoriti nedvosmislenim i vjerodostojnim glasom koji ne ostavlja nikakvu sumnju u glavama iranskih čelnika da Amerika neće tolerirati napade na naše građane ili nuklearno naoružani Iran. Kao što je George Washington mudro savjetovao u svom drugom inauguralnom govoru, "Biti spreman za rat jedno je od najučinkovitijih sredstava za očuvanje mira."
G. Dershowitz je profesor prava na Harvardu. Njegova posljednja knjiga je “Trials of Zion” (Grand Central Publishing, 2010.).
flat5 ponovno sa svojim naklapanjima “Ako neprijatelj napadne muslimanske zemlje i prolije muslimansku krv,” TEK ĆE TADA IRAN OSVETITI. Zar ne razumiješ što je samoobrana???
Ovo NE znači da Židovima nije mjesto u ME. Samo da nisu pokušali preuzeti i uništiti druge zemlje i ljude, sada su dio scene.
kraljica srednjovjekovnih ljubavnika čije bi sranje omogućilo Arapima da završe Hitlerov plan
Čini se da je druga zemlja (metropola, grad/država, bilo što) na koju se odnosi samo preko kseonibske "zabranjene zone" od najveće važnosti jer je u njenom pristaništu silozirano sveto zračenje na koje su oni, ispod planeta majmuna ( vidio ?) plijen, sve dok se mascusesz ne skine
Iran: Genocid nad Židovima je moralna obaveza
Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei podržao je novu doktrinu objašnjavajući zašto bi bilo 'pravno i moralno opravdano' počiniti genocid i izbrisati Izrael s karte.
Članak je napisao Khameinijev bliski savjetnik Alireza Forghani, a podržao ga je vrhovni vođa čiji su spisi odigrali ključnu ulogu u njegovom sastavljanju.
Članak se od tada pojavio na brojnim iranskim vladinim i vojnim web stranicama.
"Izrael je kancerogeni tumor na Bliskom istoku", navodi se u članku na ultrakonzervativnoj novinskoj stranici Alef na farsi jeziku. “Izrael je sotonistički medij s bombašima. Svaki musliman je dužan da se naoruža protiv Izraela.''
“Već sam primijetio da uzurpatorska država Izrael predstavlja ozbiljnu prijetnju islamu i muslimanskim zemljama. Islam i muslimanske države ne smiju izgubiti ovu priliku da uklone korupciju izvana. Svi naši problemi su zbog Izraela – Izraela Amerike
“Prvi korak bi trebao biti apsolutno uništenje Izraela. U tu bi svrhu Iran mogao upotrijebiti rakete dugog dometa. Udaljenost između nas je samo 2,600 KM. To se može učiniti za nekoliko minuta.''
Srž članka kaže da bi Iran bio opravdan u pokretanju preventivnog napada na Izrael zbog prijetnje koju čelnici židovske države predstavljaju njegovim vlastitim nuklearnim postrojenjima.
Međutim, tijekom poduže rasprave o 'jurisprudenciji džihada', članak jasno daje do znanja da izraelski udar 'nije potreban' i da bi u konačnici poslužio kao izgovor za genocid.
Umjesto toga, on kaže da 'obrambeni džihad' opravdava uništavanje Izraela i ciljanje njegovog civilnog stanovništva jer je Izrael 'prolio muslimansku krv' i 'tlači' svoje muslimanske susjede.
“Što se tiče lažne države Izrael u Palestini, koja je uključena u prvu Qiblu muslimana, moramo braniti svetu krv muslimana u islamskoj Palestini koristeći sva potrebna sredstva,” objašnjava se dalje.
“Ako neprijatelj napadne muslimanske zemlje i prolije muslimansku krv, muslimanske mase moraju upotrijebiti sva moguća sredstva za obranu života i imovine svoje braće. Nije potrebno sučevo dopuštenje.
“Ali bez obzira na izraelsku agresiju protiv Palestine i muslimana, jasno je da šefovi ovog lažnog režima žele dominirati drugim islamskim zemljama na svojim granicama i razviti hegemoniju nad regijom,” stoji u njemu.
Članak jasno pokazuje da Iran ne vidi mjesto za Židove na Bliskom istoku.
“Političke podjele država i političke granice između jedinica nisu relevantne, a ono što je važno je podijeliti nacije i teritorije na temelju uvjerenja i religijskih grupa, krvi i krvi. Muslimanska krv mora biti odvojena od krvi nevjernika,” kaže se, citirajući Khameinijevo pisanje.
Dokument zatim navodi statistiku koja kaže da su 5.7 milijuna od 7.5 milijuna građana Izraela Židovi - kao opravdanje za napad. Zatim nastavlja s razbijanjem Izraela po regijama i demografskim koncentracijama kako bi što više Židova bilo ubijeno.
Izričito se navodi da Tel Aviv, Jeruzalem i Haifa sadrže više od 60 posto židovske populacije, koja bi mogla biti pogođena balističkim projektilima Shahab 3 kako bi se 'lako ubili svi'.
Objava doktrine dolazi nakon što je Khamenei najavio da će Iran podržati svaku naciju ili skupinu koja napadne ‘kancerogeni tumor’ u Izraelu.
Otkako je objavljeno, nekoliko iranskih dužnosnika pozvalo je na napad na Izrael "u roku od godinu dana".
Izvor: IsraelNationalNews
Zašto postovi na ovom članku nisu objavljeni?
“u usporedbi s naporima većine njegovih republikanskih protivnika da nadmaše jedni druge u podčinjavanju željama izraelske vlade”.
Zapravo republikanske kandidate nije bilo briga što žele Izraelci. Mogućnost neke vrste rata ili vojnog sukoba niske razine je ono što ih stvarno uzbuđuje. Daje im nešto za kampanju.
“Moj prioritet broj jedan i dalje je sigurnost Sjedinjenih Država, ali i sigurnost Izraela.” (Predsjednik Obama)
Ponekad je korisno istražiti izjave političara. Na površini, čini mi se da je Obama upotrijebio izraz "ali također" umjesto "i" kao trik da zadovolji veću publiku. Oba izraza imaju isto značenje. Međutim, "ali također" nagovještava da Sjedinjene Države zadržavaju "veći" prioritet. Naravno da ima. Iz povijesne perspektive, neviđena razina do koje se političari degradiraju kako bi ostali igrači na vlasti je nevjerojatna.