Američka rizična kratkovidnost prema Iranu

Propala poduzeća poput propale vanjske politike ne mogu ili ne žele vidjeti iza sljedećeg ugla gdje leže neočekivani izazovi. Često je kratkovidnost rezultat usredotočenosti na sljedeće tromjesečje ili sljedeće izbore, kratkovidnost koja sada riskira slanje SAD-a u novi rat s Iranom, piše Danny Schechter.

Autor: Danny Schechter

TV serija "Kuća laži" govori o poslu, ali bi lako mogla biti i o vladi i vanjskoj politici.

U nedavnoj epizodi, jedan od konzultanata za menadžment predstavlja tvrtku o potrebi za lansiranjem novog proizvoda. Ona prepričava priču o tvrtki Polaroid, poznatoj kao Apple svog vremena, nadaleko cijenjenoj zbog cool dizajna svojih instant kamera.

Kad sam živio u Cambridgeu u Massachusettsu, Polaroid je bio jedan od najvećih poslodavaca u gradu, gospodarska sila. Ali nije uspio vidjeti nove konkurentne proizvode na horizontu. Ono je samo budućnost vidjelo kao svoju prošlost. Bankrotirala je prošlog desetljeća.

Iranski vrhovni vođa Khamenei odgovara na prijetnje Zapada 3. veljače 2012.

Čini se da je to slučaj naše bankrotirane vanjske politike koja funkcionira s ograničenim nizom negativnih "opcija" izgrađenih oko prijetnji, upozorenja, tajnih akcija i vojnih avantura. Jaz između onoga što govorimo i onoga što činimo postao je ponor. Vanjska politika SAD-a postala je tigar od papira, riječima koje je prvi skovao predsjednik Mao.

Evo kako predsjednik Obama savjetuje Izrael, nuklearnu silu, da ne napada Iran za koji strahuje da bi to mogao postati. Nitko ne spominje da je nuklearno odvraćanje kamen temeljac američke politike otkad smo postali prva i jedina nacija koja je bacila nuklearnu bombu na civile.

Na neki način, luda politika "Uzajamno osiguranog uništenja" (MAD) održavala je nuklearni mir od 1940-ih. Do danas su se SAD protivile strožim pravilima UN-a za zaustavljanje širenja nuklearnog naoružanja kada ono uključuje naše saveznike ili nas. Sada, kako bismo održali mir i zaustavili rat protiv Irana, predsjednik Obama kaže da bismo trebali prakticirati "diplomaciju".

Hoće li to biti diplomacija poput one koju je Nixon upotrijebio na "crvenoj" Kini koja je dovela do preokreta desetljeća izolacije i uključivala uzajamno priznavanje i procvat trgovine? (Bez Kine, naše bi gospodarstvo bilo u dubljoj depresiji nego što je danas.) Ne, ne takva vrsta diplomacije.

Obama se još više vratio neuspješnoj politici embarga i izolacije koja je trebala baciti kubansku revoluciju na koljena 1960-ih. Sada, šest desetljeća kasnije, Kuba je reformirala, ali nije promijenila svoj sustav, dok mi i dalje odbijamo službeno priznati njegovo postojanje.

Naša zemlja, rođena u revoluciji, još uvijek neće priznati Iransku revoluciju od prije 33 godine. Umjesto toga, u ime diplomacije, Bijela kuća izdala je izvršnu naredbu kojom se Teheranu nameću nove oštre sankcije.

Kada sam pitao iranskog predsjednika Ahmadinejada tijekom nedavnog putovanja tamo bi li razgovarao s Washingtonom, rekao mi je da Washington neće razgovarati s njim ili njegovom vladom. Toliko o diplomaciji!

Sjeća li se itko kako je tajna diplomacija s Iranom 1980. odgodila oslobađanje talaca, manevar koji je pomogao konzervativnom heroju Ronaldu Reaganu da pobijedi na izborima?

Umjesto bilo kakve diplomacije, Sjedinjene Države šalju više mornaričkih armada da okruže Iran dok se sumnja da Izrael ubija njegove znanstvenike i sabotira njegov nuklearni program sofisticiranim virusima (i bombama). Svakodnevno se čuju nove prijetnje bombardiranjem, nijanse Johna McCaina koji pjeva "Bomba, bomba, bomba Iran". hahaha!

Na moje iznenađenje, većina Iranaca s kojima sam razgovarao na nedavnoj konferenciji kojoj sam prisustvovao u Teheranu nije izgledala toliko uznemireno koliko sam mislio da će biti. Većina, možda naivno, vjeruje da se SAD ili Izrael ne bi usudili napasti Iran jer je prejak i uzvratit će.

To je svakako retorika koju čujemo od vrhovnog vladara Khomeinija. Čini se da je njegov odgovor na sankcije "dovedite ih", tvrdeći da će one samo prisiliti Iran da postane vojno jači i ekonomski samopouzdaniji. On je odgovorio na naše prijetnje nekima od svojih, oštro se zalažući za podršku otporu Izraelu i suprotstavljajući se američkim inicijativama. Njegov tvrdi stav postaje tvrđi kao odgovor na naš.

Međutim, New York Times izvještava o rastućoj tjeskobi među iranskom srednjom klasom. Već je bilo izvješća o novim vojnim manevrima Irana i američkih trupa koje su poslane na otoke u blizini Jemena, blizu Irana. Pod republikanskim i izraelskim kritikama, Obama smatra da mora izgledati još oštrije. "Pojaviti se" je operativna riječ.

Zapamtite onu izreku, "Kad se ide čvrsto, teško će se kretati.” Ali kamo idemo?

Umjesto da smanji napetosti, diplomacija američkog stila podiže ih na višu razinu popraćenu eskalacijom medijske propagande izgrađene na proračunatim curenjima informacija od strane “obavještajnih stručnjaka” koji upozoravaju na neizbježne iranske napade na SAD. Što je manje dokaza, to više psiho-ops glasina postaje vijest.

Postoje čak i izvješća da Iran oslobađa teroriste Al Qaide iako je Teheran mnoge zatvorio i ideološki je u suprotnosti sa saudijsko orijentiranim vehabističkim tipom islama kojeg je favorizirao pokojni šeik bin Laden.

Wall Street Journal objavio je u ponedjeljak priču na cijeloj stranici o "SAD strahuje od povezanosti Irana s Al Qaidom". To je bio naslov. U tekstu su citirani neimenovani američki dužnosnici koji su umanjili značaj veze i odbacili ideju. Jedan je rekao: "Nema značajnih informacija koje bi sugerirale radni odnos između Irana i Al Qaide." (Oprostite, nije li Obama također implicirao da je ubojstvom bin Ladena Al Qaeda obuzdana kao prijetnja?)

Journal također citira Hilary Mann Leverett, pomoćnicu za nacionalnu sigurnost u Clintonovoj i Bushevoj administraciji. Ona otvoreno kaže: “Mislim da se (tamo) sada odvija ratna histerija. Mnogo je ovih stvari stvarno slabašno i upitno.”

Upitne ili ne, obmanjujuće tvrdnje dolaze na naslovnice i potiču još veću histeriju koja bi mogla dovesti do vojnih akcija za koje Obama kaže da ih ne podržava.

Pokojni Richard Nixon diplomaciji je pristupao crtanjem tri stupca na komadu papira. Jedan je rekao: "Što mi želimo", drugi, "Što oni žele", a treći: "O čemu se možemo dogovoriti?" Čini se da Obama ima samo jednu kolumnu na svom dnevnom redu: "Kako mogu biti ponovno izabran", cilj za koji ponizno kaže da osjeća da "zaslužuje".

Upravo sada, on i državna tajnica Hillary Clinton podilaze desnici i izraelskom lobiju dok se pretvaraju da smanjuju vojnu potrošnju. Kako objektivna situacija postaje sve opasnija, sva ta igra usmjerena na upravljanje percepcijom se nastavlja.

Ovdje govorimo više od sukoba sa zemljom s kojom smo desetljećima u sukobu, nego o opasnosti od trećeg svjetskog rata. Kina i Rusija nisu baš na američkom vlaku eskalacije. Iranskim susjedima ne trebaju nove napetosti u regiji jer ih imaju dosta.

Je li našoj prošlosti suđeno da ponovno postane naša budućnost?

Redatelj Danny Schechter upravo se vratio iz posjeta Iranu. Čini se da je pristup njegovom blogu News Dissector blokiran pa će objavljivati ​​dalje http://mediachannel1.org Komentari za [e-pošta zaštićena].

8 komentara za “Američka rizična kratkovidnost prema Iranu"

  1. stan 5
    Veljače 14, 2012 na 08: 21

    U ponedjeljak su zaposlenici izraelskog veleposlanstva u glavnim gradovima Indije i Gruzije bili meta terorističkih napada za koje izraelski dužnosnici vjeruju da su ih planirali i izveli Iran i njegov klijent, militantna skupina Hezbollah. Bomba u Tbilisiju je deaktivirana, ali je bomba u New Delhiju, podmetnuta u automobilu djelatnika veleposlanstva, eksplodirala i ranila najmanje dvoje.

    Iranska prijetnja New Yorku

    Kako se sukob Zapada s Iranom oko njegovog nuklearnog programa zahuktava, New York City - s velikom židovskom populacijom - postaje sve privlačnija meta.
    Sljedeća meta Irana mogla bi biti na američkom tlu. U prošlomjesečnom svjedočenju u Senatu, direktor Nacionalne obavještajne službe James Clapper izjavio je da su iranski dužnosnici "sada spremniji izvesti napad u Sjedinjenim Državama kao odgovor na stvarne ili percipirane akcije SAD-a koje prijete režimu."
    Kao dokaz, g. Clapper naveo je navodnu zavjeru osujećenu prošlog listopada u kojoj je naturalizirani američki državljanin iranskog podrijetla, pod vodstvom Iranske revolucionarne garde, angažirao člana meksičkog narkokartela da ubije saudijskog veleposlanika u Sjedinjenim Državama. Plan je uključivao dizanje u zrak restorana u Washingtonu, DC, potencijalno ubivši pritom stotine Amerikanaca.
    Iran ima dokazanu evidenciju korištenja svoje službene prisutnosti u stranom gradu za koordinaciju napada, koje zatim izvode agenti Hezbollaha iz inozemstva, često koristeći lokalnu zajednicu - svjesno ili ne - kao pomagače. Najznačajniji su bombaški napadi 1992. i 1994. na izraelske i židovske ciljeve u Argentini, u kojima je poginulo 29 odnosno 85 ljudi. Policijski odjel New Yorka, gdje radim kao direktor Obavještajne analize, poslao je tim u Argentinu da prouči modus operandi tih napada i da se sastane s argentinskim sigurnosnim dužnosnicima koji su radili na istrazi. Zajedno s informacijama iz otvorenog izvora, ovo je ono što je NYPD saznala:
    Iranski agenti poslani su u Argentinu godinama prije napada, gdje su se integrirali u društvo i postali argentinski državljani. Vjeruje se da je Mohsen Rabbani bio zadužen za koordinaciju napada 1994. i za njim je raspisan Interpolov uhidbeni nalog zbog njegove umiješanosti. Prvi put je došao u Argentinu 1983., gdje je kasnije postao glavni imam u At-Tauhidu, džamiji u Buenos Airesu koju financira Iran.
    Nakon što je u kolovozu 1993. otputovao u Iran kako bi sudjelovao na sastanku koji je navodno dao zeleno svjetlo planiranom napadu, g. Rabbani se vratio u Argentinu kao ataše za kulturu iranskog veleposlanstva, što mu je zgodno osiguralo diplomatski imunitet. Tada su agenti Hezbollaha iz inozemstva dobili logističku podršku od članova lokalne libanonsko-šijitske zajednice i iranskog veleposlanstva da izvedu napad.
    Argentinski napadi nipošto nisu bili izolirani incidenti. Hezbollah je povezan s neuspjelim napadima 2009. protiv izraelskih i židovskih interesa u Azerbajdžanu, Egiptu i Turskoj. Prošlog su mjeseca tajlandski dužnosnici uhitili osumnjičenog militanta Hezbollaha zbog mogućeg planiranja napada tamo ili možda omogućavanja kretanja oružja kroz Bangkok.
    NYPD mora pretpostaviti da bi New York mogao biti meta Irana ili Hezbollaha. Dana 3. veljače, iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei zaprijetio je da Iran "ima vlastite alate" da odgovori na sankcije i prijetnje vojnom akcijom protiv njega. Uistinu, kako se sukob Zapada s Iranom oko njegova nuklearnog programa nastavlja zahuktavati, New York City - posebno s velikom židovskom populacijom - postaje sve privlačnija meta.
    Ovo nije ni prazan hod ni nova prijetnja. Kao jedan od primjera djelovanja iranskih agenata u New Yorku, 2004. godine Državni je odjel poslao kući dva zaštitara pri iranskoj misiji pri Ujedinjenim narodima nakon što su uhvaćeni kako nadziru gradsku podzemnu željeznicu i znamenitosti. Iranska misija pri UN-u dopušta službenicima iranskog Ministarstva obavještajne službe da žive i djeluju u New Yorku uz službenu diplomatsku zaštitu.
    Iran je također prisutan u New Yorku preko Zaklade Alavi, neprofitne organizacije koja se navodno bavi dobrotvornim radom i promicanjem islamske kulture. U prosincu 2009. Preet Bharara, američki državni odvjetnik za južni okrug New Yorka, opisao je Alavija kao "stvarno paravan za iransku vladu". Istodobna pritužba koju je podnio ured gospodina Bharare dovela je do zapljene Alavijeve imovine - uključujući Islamski institut u New Yorku, najveću šijitsku džamiju u gradu i lokaciju koja je najbliže povezana s iranskom misijom UN-a. Obavještajni odjel NYPD također je igrao ulogu tijekom početnih faza istrage Alavija.
    Hezbollah i njegovi pristaše također su prisutni u New Yorku i okolici. Godine 2008. dvojica muškaraca iz Staten Islanda priznala su krivicu za pružanje materijalne potpore Hezbollahu. Neposredno niz ulicu u Philadelphiji, 26 ljudi - uključujući bivšeg stanovnika Brooklyna - optuženo je na saveznom sudu 2009. za urotu za pružanje materijalne potpore terorističkoj skupini.
    Poduzeća povezana s Libanonom na području triju država i drugdje umiješana su u golemu shemu pranja novca u korist Hezbollaha. Ova je šema otkrivena u građanskoj tužbi koju su protiv nekoliko libanonskih financijskih institucija prošlog prosinca podnijeli Uprava za suzbijanje droga i američki državni odvjetnik za južni okrug New Yorka. U međuvremenu, najmanje 18 drugih slučajeva povezanih s Hezbollahom pokrenuto je pred federalnim sudovima diljem Sjedinjenih Država od 2000. godine.
    S obzirom na navodnu zavjeru protiv stranog diplomata u Washingtonu, sve ratoborniju retoriku Irana i njegovu dugu povijest sponzoriranja terorističkih napada u inozemstvu, NYPD mora ostati na oprezu u pokušaju otkrivanja i prekida bilo kakvog napada Irana ili njegovih opunomoćenika. Sve manje od toga bilo bi odricanje od naše dužnosti da zaštitimo New York City i njegove stanovnike.
    G. Silber je direktor odjela za analizu obavještajnih podataka za Policijsku upravu grada New Yorka

  2. elmerfudzie
    Veljače 13, 2012 na 17: 27

    Ne slažem se s hipotezom ovog pisca da je MAD držao velike sile u vojnoj ravnoteži. Bilo je to više na razini MAT-a (Mutually Assured Terror). Pod tim mislim na bušenje rupa u ekonomijama jednih drugih taktikama poput širenja trgovine narkoticima, krivotvorene valute ili uvođenja poljoprivrednih štetočina. Zasigurno, narkotici su izvrsno djelovali protiv bivših sovjetskih vojnika u Afganistanu i naših trupa u Namu. Ne pokušavam previše pojednostaviti MAT jer naše obavještajne agencije i velike banke često uravnotežuju svoje proračune guranjem droge. Također, nemam dokaza da je Medfly (na primjer) donesen u SAD kao namjerni eko-teroristički izum, ali je svakako vrijedan razmišljanja o tome - baš kao što vrijedi i za neprijateljsku upotrebu nuklearnih bombi u koferima. Drugo, postoji veliko neslaganje da je trgovina s Kinom bila veliki korak naprijed. Početni diplomatski iskorak je bio, ali ne i ostatak priče. Pod tim mislim da je Nixon bio megaloman i manijak za kontrolu koji je u Kinu poslao nitkova poput starca Rockefellera. Gdje je on, Rockefeller odmah izvukao svoj Rolodex laissez faire kapitalista za iskorištavanje siromašne i komunističke zemlje. Time je postignuto nekoliko stvari koje ne smiju biti zaklonjene od pogleda. Prvo su “sredstva za proizvodnju” počela nekontrolirano napuštati američko gospodarstvo. Posljedično, možete reći da je Rockefeller uništio srednju klasu u Americi, uništio sindikalni rad i tako prenio ono što bi bio rastući urod djece u prvom svijetu u treći svijet. Kao odgovor na to, baby boomeri prvoga svijeta prihvatili su se tableta umjesto djece. Siguran sam da bi naša zemlja dobro prošla bez krajnje dereguliranih marketinških strategija tih laissez faire Rockefellerovih kapitalista i njihovog nekontroliranog iskorištavanja radne snage iz prvog i trećeg svijeta. Mogu se samo nadati da ćemo imati bolji plan za integraciju s kubanskim gospodarstvom (nema nade u slučaju Irana). Na kraju, osvrnimo se koliko je bolno bilo to “trgovanje konjima”. Vijetnamski veterani pitali su se zašto Nixon jača politički sustav za čije smo uništenje borili na račun naše krvi i blaga? Da, doista, to je bio i Treasure jer se svaki rat od tada, uključujući Nam, financirao kreditnom karticom, a ne ratnim obveznicama i ratnim porezima. Laissez faire tipove nije briga!! Krenuli su i trče kupiti otoke kod Grčke.

  3. fauxxbatt
    Veljače 10, 2012 na 10: 42

    čudno kako je zemlja sa samo akronimom za ime, rođena također i revolucijom kao što je nekolicina (neekskluzivni klub, he he,oo) toliko zabrinuta za svoju rodbinu, a ne za polu-kopilad svoje iskrene države, da ya kno kojeg ja bezočno ogovaram, u lice

  4. Otto Schiff
    Veljače 9, 2012 na 22: 35

    Rat nije rješenje.
    Treba pokušati započeti razgovor, po mogućnosti pod okriljem
    Ujedinjenih naroda. Tome služi UN.
    Zveckanje sabljama nikad nije upalilo.

  5. stan 5
    Veljače 9, 2012 na 17: 36

    Iran: Genocid nad Židovima je moralna obaveza
    Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei podržao je novu doktrinu objašnjavajući zašto bi bilo 'pravno i moralno opravdano' počiniti genocid i izbrisati Izrael s karte.
    Članak je napisao Khameinijev bliski savjetnik Alireza Forghani, a podržao ga je vrhovni vođa čiji su spisi odigrali ključnu ulogu u njegovom sastavljanju.
    Članak se od tada pojavio na brojnim iranskim vladinim i vojnim web stranicama.
    "Izrael je kancerogeni tumor na Bliskom istoku", navodi se u članku na ultrakonzervativnoj novinskoj stranici Alef na farsi jeziku. “Izrael je sotonistički medij s bombašima. Svaki musliman je dužan da se naoruža protiv Izraela.''
    “Već sam primijetio da uzurpatorska država Izrael predstavlja ozbiljnu prijetnju islamu i muslimanskim zemljama. Islam i muslimanske države ne smiju izgubiti ovu priliku da uklone korupciju izvana. Svi naši problemi su zbog Izraela – Izraela Amerike
    “Prvi korak bi trebao biti apsolutno uništenje Izraela. U tu bi svrhu Iran mogao upotrijebiti rakete dugog dometa. Udaljenost između nas je samo 2,600 KM. To se može učiniti za nekoliko minuta.''
    Srž članka kaže da bi Iran bio opravdan u pokretanju preventivnog napada na Izrael zbog prijetnje koju čelnici židovske države predstavljaju njegovim vlastitim nuklearnim postrojenjima.
    Međutim, tijekom poduže rasprave o 'jurisprudenciji džihada', članak jasno daje do znanja da izraelski udar 'nije potreban' i da bi u konačnici poslužio kao izgovor za genocid.
    Umjesto toga, on kaže da 'obrambeni džihad' opravdava uništavanje Izraela i ciljanje njegovog civilnog stanovništva jer je Izrael 'prolio muslimansku krv' i 'tlači' svoje muslimanske susjede.
    “Što se tiče lažne države Izrael u Palestini, koja je uključena u prvu Qiblu muslimana, moramo braniti svetu krv muslimana u islamskoj Palestini koristeći sva potrebna sredstva,” objašnjava se dalje.
    “Ako neprijatelj napadne muslimanske zemlje i prolije muslimansku krv, muslimanske mase moraju upotrijebiti sva moguća sredstva za obranu života i imovine svoje braće. Nije potrebno sučevo dopuštenje.
    “Ali bez obzira na izraelsku agresiju protiv Palestine i muslimana, jasno je da šefovi ovog lažnog režima žele dominirati drugim islamskim zemljama na svojim granicama i razviti hegemoniju nad regijom,” stoji u njemu.

    Članak jasno pokazuje da Iran ne vidi mjesto za Židove na Bliskom istoku.

    “Političke podjele država i političke granice između jedinica nisu relevantne, a ono što je važno je podijeliti nacije i teritorije na temelju uvjerenja i religijskih grupa, krvi i krvi. Muslimanska krv mora biti odvojena od krvi nevjernika,” kaže se, citirajući Khameinijevo pisanje.
    Dokument zatim navodi statistiku koja kaže da su 5.7 milijuna od 7.5 milijuna građana Izraela Židovi - kao opravdanje za napad. Zatim nastavlja s razbijanjem Izraela po regijama i demografskim koncentracijama kako bi što više Židova bilo ubijeno.
    Izričito se navodi da Tel Aviv, Jeruzalem i Haifa sadrže više od 60 posto židovske populacije, koja bi mogla biti pogođena balističkim projektilima Shahab 3 kako bi se 'lako ubili svi'.
    Objava doktrine dolazi nakon što je Khamenei najavio da će Iran podržati svaku naciju ili skupinu koja napadne ‘kancerogeni tumor’ u Izraelu.
    Otkako je objavljeno, nekoliko iranskih dužnosnika pozvalo je na napad na Izrael "u roku od godinu dana".
    Izvor: IsraelNationalNews

    • Charles Sereno
      Veljače 10, 2012 na 00: 07

      Mislim da mrzim ovo hvalisanje kao i vi i da se još više bojim onoga što bi moglo potaknuti. Razmotrite, međutim, što je vjerski vođa daleko mudriji od ajatolaha jednom rekao - Neka prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha. Malo tko u to vjeruje, ali nasilje nije moralna obveza. To najbolje znamo mi koji smo bili žrtve.

  6. Charles Sereno
    Veljače 8, 2012 na 13: 55

    "Kad je teško, teško ide."

    Gdje? Jedan odgovor - u hibernaciju. Neokonzervativaci "jastrebovi" (prikladnije, "medvjedi") sada se komešaju kako se približava proljeće.

Komentari su zatvoreni.