Posljednja dva američka predsjednika koja su vršila pritisak na Izrael (Jimmy Carter i George HW Bush) izgubila su reizbor. Iako su razlozi za njihove poraze bili različiti, njihovi zategnuti odnosi s Izraelom sigurno nisu pomogli, dilema s kojom se sada suočava Barack Obama dok Izrael zahtijeva američku potporu protiv Irana, kako opisuje Marjorie Cohn.
Od Marjorie Cohn
Neokonzervativci u Izraelu i Sjedinjenim Državama eskaliraju svoju retoriku kako bi nas pripremili za rat s Iranom. Čak i zloglasni John Yoo, arhitekt nezakonitog mučenja i programa špijuniranja predsjednika Georgea W. Busha, poziva republikanske predsjedničke kandidate da “počnu pripremati slučaj za vojni napad kojim bi se uništio iranski nuklearni program”.
Prema Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NPT) iz 1968., Iran ima zakonsko pravo na proizvodnju nuklearne energije u miroljubive svrhe. Međunarodna agencija Ujedinjenih naroda za atomsku energiju (IAEA) nije pronašla dokaze da Iran razvija program nuklearnog oružja. Ministar obrane Leon Panetta nedavno je na CBS-u rekao da Iran trenutno ne pokušava napraviti nuklearno oružje.
John Yoo, bivši pravni savjetnik predsjednika Georgea W. Busha
Usprkos tome, Sjedinjene Države i Izrael vode kampanju agresije protiv Irana. Sjedinjene Države uvele su kaznene sankcije protiv Irana koje parališu iransko gospodarstvo i vrše pritisak na druge zemlje i snažne financijske institucije da prestanu kupovati naftu od Irana, trećeg najvećeg izvoznika u svijetu.
Obamina administracija također priprema nove kaznene mjere protiv Središnje banke Irana. A Zastupnički dom je velikom većinom glasao za usvajanje Zakona o smanjenju prijetnje Irana iz 2011. kojim bi se zabranio svaki kontakt između službenika američke vlade i nekih iranskih dužnosnika.
Također postoje dokazi da je Izrael, uz moguću pomoć Sjedinjenih Država, orkestrirao atentate na najmanje pet iranskih nuklearnih znanstvenika ili inženjera od 2007. godine. New York Times izvijestio: “Kampanja, za koju stručnjaci vjeruju da je uglavnom provodi Izrael, očito je uzela svoju posljednju žrtvu [siječnja. 11] kada je bomba ubila 32-godišnjeg nuklearnog znanstvenika u jutarnjoj špici u Teheranu.”
Ova ubojstva predstavljaju teroristička djela. Također je bilo kibernetičkih napada na iranske centrifuge i eksplozije u raketnom postrojenju prošle godine koja je ubila višeg generala i 16 drugih ljudi.
Ovi činovi agresije su osmišljeni da isprovociraju Iran na odmazdu, uključujući moguće zatvaranje Hormuškog tjesnaca, što će izazvati rat koji bi se mogao proširiti na cijeli Bliski istok.
Uz to, Sjedinjene Države su prebacile borbene postrojbe i ratne brodove na Bliski istok i opskrbile Izrael bombama za razbijanje bunkera.
Štoviše, predsjednik Barack Obama planirao je rasporediti 9,000 američkih vojnika u Izrael kako bi kasnije ove godine s tisućama izraelskih vojnika sudjelovali u “ratnim igrama” za testiranje američko-izraelskog sustava protuzračne obrane (iako vježba je navodno odgođena kao znak Obaminog nezadovoljstva s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom.) Vježba je trebala biti dosad najveća zajednička vježba dviju zemalja. Panetta je rekao da je vježba osmišljena "kako bi poduprla našu nepokolebljivu predanost sigurnosti Izraela".
Iran nije prijetnja sigurnosti Izraela. Iran nije napao nijednu zemlju nekih 200 godina. Godine 1953. CIA je izvela državni udar kojim je demokratsku vladu u Iranu zamijenio opaki šah. Vladao je Iranom željeznom rukom 25 godina, sijući torturu i teror nad Irancima dok je Iran držao otvorenim za zapadna ulaganja.
Kad sam 1978. kao promatrač ljudskih prava posjetio Iran, u središtu Teherana bilo je na desetke američkih korporacija. Godinu dana kasnije, kokoši su se vratile kući na kokoš. Iranska revolucija svrgnula je šaha, zamijenivši ga tiranskom teokracijom koja nastavlja kršiti prava iranskog naroda.
Ali to ne znači da će Iran, ako dobije nuklearno oružje, napasti Izrael. Iranska vlada zna da bi Izrael i Sjedinjene Države uzvratili nezamislivom vojnom silom koja bi opustošila Iran i velik dio Bliskog istoka.
Članak 2. Povelje Ujedinjenih naroda zahtijeva mirno rješavanje međunarodnih sporova između Irana i Sjedinjenih Država. I SAD i Iran su potpisnici Mirovnog pakta Kellogg-Briand iz 1928., koji kaže: “Visoke ugovorne strane su suglasne da rješavanje ili rješavanje svih sporova ili sukoba bilo koje prirode ili porijekla, koji mogu nastati među njima, nikad se neće tražiti osim miroljubivim sredstvima.”
Ipak, Sjedinjene Države nezakonito prijete ratom protiv Irana, još od administracije predsjednika Georgea W. Busha.
Rezolucija Vijeća sigurnosti 687, kojom je okončan prvi Zaljevski rat, zahtijeva zonu bez oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku. Izrael, koji navodno ima arsenal od 200-300 komada nuklearnog oružja, krši tu rezoluciju. Izrael odbija potpisati Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja, čime izbjegava inspekcije IAEA-e.
Kao što Shibley Telhami i Steven Kull zagovaraju u nedavnom autorskom tekstu u Times, trebali bismo raditi na zoni bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku, a to uključuje i Izrael. Oni citiraju anketu prema kojoj 65 posto izraelskih Židova smatra da bi bilo najbolje da ni Izrael ni Iran nemaju bombu, čak i ako to znači da Izrael odustaje od nuklearnog oružja.
AIPAC (American Israel Public Affairs Committee), izraelski lobi u Sjedinjenim Državama, ima ogromnu potporu u američkom Kongresu. Čak je i cionist Thomas Friedman napisao u Times prošlog mjeseca da je stojeći pljesak izraelskog premijera Benjamina Netanyahua dobio u Kongresu "kupio i platio izraelski lobi".
AIPAC također vrši značajan pritisak na Obamu da bude strog prema Iranu. Kad su novi predsjednik Združenog stožera i novi šef CENTCOM-a rekli Obami krajem prošle godine da su razočarani što se on ne protivi čvrsto izraelskom udaru na Iran, Obama je odgovorio da on "nema riječi oko Izraela" jer "je je suverena država.”
Obama doista ima jaku riječ o Izraelu. Sjedinjene Države obećale su Izraelu dati 30 milijardi dolara u sljedećih 10 godina. Obama bi trebao obavijestiti svoje kolege u Izraelu da će SAD uskratiti inozemnu pomoć Izraelu, ako pokrene vojni napad na Iran.
Iako će pritisak neokonzervativaca da podrže izraelski napad na Iran rasti kako se približavaju predsjednički izbori, Obama ima zakonsku dužnost suzdržati se od radnji koje će dovesti do rata s Iranom.
Osim toga, Vijeće sigurnosti UN-a, koje ima dužnost spriječiti prijetnje međunarodnom miru i sigurnosti, trebalo bi narediti Izraelu i Sjedinjenim Državama da prestanu s agresivnim provociranjem protiv Irana.
Isti glasovi koji su nam donijeli nezakonit, tragičan i nepromišljen rat s Irakom i dalje će pokušavati dominirati nacionalnim razgovorom borbenim pokličima protiv Irana. Na nama je da uvjerimo naše izabrane dužnosnike da izbjegnu tragični požar u Iranu vršeći pritisak na Izrael da prestane i odustane.
Marjorie Cohn je profesorica na Pravnom fakultetu Thomas Jefferson, bivša predsjednica Nacionalnog ceha odvjetnika i zamjenica glavnog tajnika Međunarodne udruge demokratskih odvjetnika. Njezina najnovija knjiga je Sjedinjene Države i mučenje: ispitivanje, zatvaranje i zlostavljanje. Posjetite njezin blog na www.marjoriecohn.com.
sada se rat može dobiti iz korumpiranog kriminalnog oligarhijskog društva ludog od licemjerja i neiskrenosti
John- Koji je naš glavni interes na Bliskom istoku? Možda potreba da se osigura stabilnost naše opskrbe energijom? Možda da zaštiti saveznika od uništenja? Fino. Ali gdje je interes uništavanja civilizacije druge zemlje pod lažnom izlikom da se zemlja sprema napasti nas, a nije, ili da stojimo po strani dok bi saveznik mogao činiti isto, ili da drugoj zemlji otmemo njene resurse, ili ubijati svoje građane putem izvansudskih ubojstava kada je to suprotno vladavini zakona i ljudskim pravima za koje želimo vjerovati da se zalaže naša velika nacija. A kada je saveznik učinio te stvari drugom narodu, ne bismo trebali poricati tu povijest ili istinu o oduzimanju imovine, već bismo trebali okončati sukob i poticati i ohrabrivati strane da postignu pravedno i mirno rješenje. Moramo biti iskreni, umjesto da se zavaravamo o svemu tome.
Nemamo samo vojnu moć, već i polugu meke moći i diplomacije ako je želimo koristiti. Bliski istok je nevjerojatno bogat resursima i ljudskim talentom. Ima ga dovoljno za sve u regiji koja bi mogla postati dragulj i uzor za ostatak svijeta. Opstanak, prosperitet, trgovina, mir i pravda su ono što je u našem interesu iu interesu svijeta, kratkoročno i dugoročno.
S eksponencijalnim rastom vojske i obavještajnih institucija ovdje, te golemim bogatstvom i moći koja ih financira i omogućuje, upitno je hoćemo li ikada moći postići te ciljeve. Ali otkrivanje činjenica i iskrenost u vezi s njima je prvi korak.
Članak je napisan na temelju stvarnosti svijeta, iako neki dijelovi ne slijede ovaj pristup, poput one da će u slučaju napada Irana na Izrael SAD opustošiti Iran i cijeli Bliski istok. Jer je to u suprotnosti s interesima SAD-a u regiji. ako će to biti poduzeto, SAD bi trebao izabrati između integriteta Izraela i njegovih interesa na Bliskom istoku, bogatom proizvodnjom nafte.
Ovaj članak sigurno ima SVE puno više istine u sebi nego bilo što što čujem (iako nevoljko) od MSM-a- – – i naravno Fox Noise ne dolazi u obzir …. oni su za praktički svako oružano 'rješenje', čak do te mjere da podržavaju (vrlo tiho i nevoljko) svog antikrista Obamu sve dok on negdje ubija neke tamnopute strance.
Zapanjujuće je da je John Yoo ikada bio angažiran na Berkeleyju i da i dalje ima platformu za zagovaranje radnji koje predstavljaju ratne zločine i treba im se suditi kao ratne zločine. I tragično je da naša Vlada tako dugo vodi takvu politiku. Činilo se da smo se vratili u još jedno razdoblje makartizma, ali bez ijednog službenika u administraciji s integritetom, iskustvom i pronicljivošću Georgea Marshalla.
Mirovne skupine u Izraelu rano su identificirale problem administracije koji se može pripisati zaokretu koji je Likudova vlada imala nad Kongresom - Kongres je bio toliko zastrašen i potkupljen da nije bio u stanju donijeti neovisnu prosudbu. (Bilo bi korisno objaviti popis članova po članovima koji izvješćuju o evidenciji glasovanja i suradnicima kampanje.)
Za problem je također kriv predsjednik, a počeo je gotovo odmah u samom srcu administracije i stranke, budući da je Obamin šef kabineta bio Rahm Emmanuel, a jedan od njegovih najranijih i najvažnijih financijskih pristaša bio je Lester Crown iz Crown obitelj iz Chicaga, koja kontrolira General Dynamics, jednog od glavnih vojnih izvođača koji isporučuje napredno oružje koje se koristi na Bliskom istoku. (Ovaj problem je osim Obamine odluke da zadrži toliko Bushovih neokonzervativaca.)
Trenutačno se čini da se administracija pokušava na vrhovima prstiju provući kroz mnoga politička minska polja s Iranom – minska polja koja uključuju opetovane pokušaje Netanyahua, ciljanim ubojstvima i drugim taktikama, da izazove nasilan odgovor Irana i izgovor za početak rata. Dok se čini da administracija želi izbjeći katastrofu koju bi vrući rat s Iranom vjerojatno donio, daje sve od sebe da destabilizira vladu postupcima koji u nekim slučajevima jasno krše međunarodno pravo. Toliko o Nobelovoj nagradi za mir. Možda bi sljedeći trebao biti dodijeljen Netanyahuu s drskom nadom da neće započeti nuklearni rat ili počiniti genocid.
Stoga je tim važnije i dalje objavljivati ovakve članke i educirati javnost o činjenicama i problemima, s nadom da će se nešto registrirati.
Ohrabri se, umorni pesimistu; potpuno si u pravu u svom postu. Nisi jedini koji to zna i osjeća. Molim te, ne odustaj; potreban je oprez kako cijela zemlja ne bi bila "ubijena ŽILEVOM".
Sjajan članak, puno hvala i nadam se da će vaši tekstovi pomoći da se nešto promijeni. Međutim, Obama je također imao zakonsku obvezu ne potpisati NDAA zakon, što je bilo dobro. U pravu ste kad kažete da je na ljudima da zaustave ovu sljedeću izmišljenu močvaru Vijetnam-Irak-Afganistan i još gore. Oh, čekaj, iako je 100,000 XNUMX marširalo protiv rata u Iraku (ja jesam) i o tome se jedva izvještavalo u medijima. Bojim se da dolaze mračna vremena.