Mitt Romney i drugi republikanski predsjednički kandidati (s iznimkom Rona Paula) hvale globalne strategije žestokih momaka koje zvuče kao George W. Bush, oko 2002. Ali nedavna ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da su Amerikanci sumnjičavi prema novim avanturama neokonzervativaca, Lawrence S izvješćuje Wittner.
Autor Lawrence S. Wittner
Jesu li američki političari neusklađeni s javnošću kada je riječ o vanjskoj politici? Postoji značajan razlog za vjerovanje u to.
Tijekom cijele borbe za republikansku predsjedničku nominaciju, glavni kandidati su sigurno bili bijesni nacionalisti. U velikom vanjskopolitičkom govoru 7. listopada 2011., Mitt Romney je proglasio da "dvadeset i prvo stoljeće može i mora biti američko stoljeće."
Podržavajući veliko vojno jačanje, tvrdio je da bi Sjedinjene Države trebale imati "najjaču vojsku na svijetu", kako bi osigurale ovo "američko stoljeće". Nasuprot tome, napadao je “sramotnu” ulogu Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih institucija i izjavio da ne vidi razloga da im se pokorava, kao ni međunarodnom pravu koje zastupaju, kada to ne odgovara američkoj vladi.
Romneyev novopomazani glavni konkurent, Rick Santorum, ne govori ništa o Ujedinjenim narodima, međunarodnoj suradnji ili međunarodnom pravu u “10 koraka za promicanje naših interesa diljem svijeta” objavljenim na web stranici njegove kampanje. Umjesto toga, on tvrdi da su Sjedinjene Države "intrinzično bolje pripremljene za vodstvo od bilo koje druge nacije".
Bivši senator iz Pennsylvanije dodaje: "Zaista vjerujem da smo 'posljednja najbolja nada svijeta'", ali, nažalost, pod predsjednikom Barackom Obamom, "bili smo slabi tamo gdje smo trebali biti jaki i popuštali smo zlo." Naravno, prema Santorumovom mišljenju, Amerikanci bi trebali "pojačati našu vojnu spremnost".
Nasuprot tome, ankete pokazuju da većina Amerikanaca favorizira kooperativniji svjetski poredak temeljen na međunarodnom pravu, jače Ujedinjene narode i manje dominantnu ulogu Sjedinjenih Država u svjetskim poslovima.
U ispitivanju svjetskog javnog mnijenja u 16 zemalja 2009. godine, 69 posto Amerikanaca podržalo je stajalište da su države obvezne pridržavati se međunarodnog prava čak i kada je to u suprotnosti s njihovim nacionalnim interesima.
Nadalje, anketa čikaškog Vijeća za globalna pitanja iz 2010. pokazala je da 82 posto Amerikanaca podržava ratifikaciju Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani pokusa (koji je 1999. odbacio Senat kojim dominira GOP), 70 posto za sudjelovanje u Međunarodnom kaznenom sudu (odbio predsjednik Georgea W. Busha), a 67 posto poduprlo je novi međunarodni sporazum o borbi protiv klimatskih promjena. U prosincu 2008., istraživanje svjetskog javnog mnijenja pokazalo je da 77 posto Amerikanaca podupire međunarodni sporazum o ukidanju nuklearnog oružja.
Nadalje, većina Amerikanaca podržava proširenje uloge Ujedinjenih naroda u svjetskim poslovima. Anketa koju je 2010. provelo Chicago Council on Global Affairs pokazala je da je većina Amerikanaca za stvaranje stalnih mirovnih snaga UN-a (64 posto), davanje ovlasti Ujedinjenim narodima da uđu u zemlje radi istraživanja kršenja ljudskih prava (72 posto), stvaranje međunarodnih maršala služba s ovlastima uhićenja vođa odgovornih za genocid (73 posto) i ovlasti Ujedinjenih naroda da reguliraju međunarodnu trgovinu oružjem (55 posto).
Sve u svemu, kao što studije javnog mnijenja pokazuju, Amerikanci žele manji, a ne veći, globalni otisak za svoju naciju. Prema anketi čikaškog Vijeća za globalna pitanja iz 2010. godine, samo 8 posto bilo je za to da Sjedinjene Države igraju ulogu vodećeg svjetskog vođe, dok je 71 posto bilo za kooperativni pristup.
Ankete Gallupa dale su slične rezultate. Godine 2011. Gallup je izvijestio da je samo 16 posto Amerikanaca podržalo opciju da Sjedinjene Države igraju “vodeću ulogu” u svjetskim poslovima. Prema Gallupu, 32 posto Amerikanaca bilo je za "sporednu ulogu" ili "nikakvu ulogu" Sjedinjenih Država, dok je 50 posto željelo da Sjedinjene Države "preuzmu glavnu ulogu, ali ne vodeću".
Velik dio ovog protivljenja američkoj dominaciji u svijetu nedvojbeno se temelji na gađenju prema prekomorskim američkim vojnim intervencijama u prošlom desetljeću. Posljednjih godina, ankete su otkrile značajno javno protivljenje američkim ratovima u Iraku i Afganistanu. Godine 2010., anketa Chicago Council on Global Affairs pokazala je da se 79 posto Amerikanaca slaže s tvrdnjom da “SAD igra ulogu svjetskog policajca više nego što bi trebao”.
Naravno, tijekom bjesnila predizborne kampanje, primamljivo je potaknuti nacionalističke osjećaje uzvišenom retorikom o “američkom stoljeću” i navodno jedinstvenoj vrlini Amerike. Koliko smo puta čuli, u ovim okolnostima, da je Amerika najveća nacija u povijesti svijeta?
No, na kraju bi se Amerikanci mogli pokazati predanijima internacionalističkoj politici nego što misle ovogodišnji političari koji mašu zastavama.
Lawrence S. Wittner je emeritus profesor povijesti na Državnom sveučilištu New York/Albany. Njegova najnovija knjiga je Suočavanje s bombom: Kratka povijest svjetskog pokreta za nuklearno razoružanje (Stanford University Press).
Nekada sam volio povijest i/ili društvene nauke... ali jesmo li kao nacija postali zadovoljni nesmotrenim trošenjem i pronevjerenim porezima? Znam da nikad nismo razgovarali o ovome kad sam bio klinac 80-ih
Slušam uvijek iznova kako desni osuđuju prava i socijalno osiguranje, Medicare itd.. u međuvremenu se samo 3% vraća stanovništvu u bilo kojem obliku usluga? sve ide izravno na kamate federalne federacije... drugim riječima, samo smo zakopani u dugovima prema tajanstvenoj kvazi vladinoj agenciji koja zauzvrat nema nikakvu odgovornost ... može li itko dati popis vlasnika dionica federalnoj federaciji?... ne zato što ne postoji, a ipak smo oporezovani na smrt (doslovno) od strane ove kabale...
i molim vas, poštedite nas liberalnog/neokonskog zafrkancije... ovo bi jedno pitanje trebalo ujediniti svakoga od nas jer svi trpimo njegov teret.
ukinuti poreznu upravu i savezne rezerve i vratimo se poštenoj fiskalnoj odgovornosti...
što kažete vi prijatelji Amerikanci...
Pogledajte navedena istraživanja i zapitajte se ima li prosječni Amerikanac uopće pojma što problemi ili pitanja podrazumijevaju?
samo da bi zbog njegove krive politike nastala inflacija. Riskira li Amerika da sklizne u potpunu depresiju u Bushevoj posljednjoj godini kao rezultat njegovih postupaka?
Kako bi inače Bush došao do novca za svoje ratove? Kako bi inače financirao svoje velike državne projekte, poput gnijezda neokonzervativnog nepotizma poznatog kao Ministarstvo domovinske sigurnosti? Ne usuđuje se tražiti povećanje poreza. Poreznim obveznicima već je dosta neokonzervativaca koji posuđuju i troše svoje viškove naplaćujući svoje viškove američkim računima za kreditne kartice.
Bush je prostodušno mislio da to može sakriti tako da naredi vladi da prestane izvještavati o novčanoj masi M3, ali svi su znali što namjerava. To je devalviralo američku valutu do te mjere da se strane zemlje sada rugaju američkom dolaru kao "pezosu".
Dug je put dolje s gomilom dugova. Koliko je ozbiljna rana, ekonomska i politička, koju je taj grm nanio Americi?
Ti takozvani Mercan-firsters također su priznate cionističke marionete. Pretvaranje da su kršćani doprinosi jadnom izgledu ovih "kandidata" za POTUS. Neznanje i oholost sijaju kroz njihove izjave.
Karaoke su popularne već dugi niz godina, ali sve veća popularnost American Idola potaknula je još veći interes za karaoke i u svoje okrilje privukla bezbroj novih ovisnika. Prošlo je šest godina otkako je fenomen poznat kao Idol zahvatio eter i potaknuo ljude da govore o novom konceptu Reality TV-a koji izaziva ovisnost. A ova je ovisnost potaknula kontinuiranu ovisnost mnogih pjevačica iz ormara koje su sada izašle iz ormara.
Šteta što Kucinich, koji se hrabro borio za ova pitanja vanjske politike, kao i za unutarnju politiku, gdje je Paul preslab, nije bacio kapu u ring.
Glavna poenta autora bila je da republikanski političari, s iznimkom Rona Paula, nisu usklađeni s javnim mnijenjem koje u određenoj mjeri uključuje čak i njihove vlastite konzervativne baze. Autorova poanta donekle je potkopana sinoćnjim zviždanjem u publici debate u Južnoj Karolini kada je Ron Paul pokušao primijeniti “Zlatno pravilo” na američku vanjsku politiku i ratove.
Dodatno, autor nije smio zanemariti ni demokratske političare, odnosno Obamu, koji je na sličan način neusklađen s građanstvom stavljajući se na stranu neokonzervativaca i njihovih ratova.
Jedini predsjednički kandidat među obje stranke koji jasno govori protiv neokonzervativaca je Ron Paul.
Luda publika Južne Karoline izviždala Rona Paula zbog prihvaćanja zlatnog pravila: http://www.youtube.com/watch?v=7v8qtZ3I5AM
Hajde Liberty, nije bilo tako loše. I to sigurno nije bilo neiskreno. Mogao sam vidjeti teocona kako čita ovaj članak i želi staviti Lawrencea Wittnera na Romneyev popis ubojica. Zadovoljava mnoge Mittove kriterije za ubojstvo. Pogotovo kad izbaci neke od onih mučnih statistika. A činjenica da je Mitt Amerikanac Meksičkog porijekla dovodi u sumnju njegovu akreditaciju Patriota. Da, Wittner je globalist koji će na kraju dovesti ovu zemlju do bankrota, kako vapiju njegove vlastite statistike, ali barem je benigni globalist.
Neiskrenost i laži unutar ovog članka mogu se jasno uočiti zbog potpunog nedostatka pravednosti u uključivanju jednog glasa koji govori unutar republikanske stranke koji ne zaziva rat ili imperijalizam, već mir i prosperitet, kao i potpunog pogrešnog predstavljanja spomenutih organizacija ..
Stara metoda škara više neće funkcionirati financiranjem i podupiranjem imperijalističkih NECONS-a i predlaganjem takozvanog miroljubivog rješenja UN-a, što je zaista zapanjujuće, barem ne zaboravimo da svi znaju zlo rješenja i krvi i terora koje je izazvalo u svijetu tijekom svog kratkog mandata donekle kontrole nad svjetskim poslovima.
.
Također, autorova nemogućnost povezivanja Romneyjevih izjava s dokumentom New American Century koji je zahtijevao “Novi napad na Pearl Harbor, npr. 9. rujna na Ameriku kako bi ostvario svoje imperijalističke ciljeve. Iako je promicanje stajališta UN-a o Novom svjetskom poretku također nemarno u jasnom otkrivanju užasnih postignuća napada UN-a i NATO-a na 11 ubijenih civila u Libiji dok je NATO uz potporu UN-a napao i uništio naciju mirnih ljudi. UN ima zle rezultate u donošenju mira u bilo koje mjesto na koje je stupio i ostavio je krvavi trag po cijelom svijetu sa svojim mirovnim misijama. Stoga ne očekujte da će američki narod koji je umoran od rata nasjesti na gambit UN-a govoreći jedno, a onda rade drugo.
Samo je dr. Paul ponudio rješenje za UN NATO kancerogenu bolest diljem svijeta čime je hranio živahnu haubu američkih poreznih obveznika. Zaustavite svu inozemnu pomoć, povucite se iz UN-a i NATO-a i odbijte angažirati naš novac ili trupe za bilo koji drugi cilj koji nije izravno povezan s obranom naše nacije od jasnog napada iz strane zemlje.
Jasno je da su sve spomenute organizacije organizacije koje financira Rockefeller i tako podržavaju zli cilj Novog svjetskog poretka UN-a do Tee koji uključuje izgladnjivanje svijeta, rat i uništenje čovječanstva. Stara garda je sada napadnuta iz svakog kuta svoje zle agende jer je plašt tajnosti slomljen i laži su otkrivene onakvima kakve jesu. Bez obzira koliko pokušavate kontrolirati ono što se događa, nemoguće je to učiniti jer budućnost više nije vaša i pripadat će slobodnim ljudima koji su vrlo inteligentni i vrlo motivirani za stvarnu promjenu bez rata i pohlepe koji upravljaju ishodom svaki događaj. Dugi popis zločina UN-a kao što su trgovina djecom, trgovina drogom, bijelo roblje, ubojstva, distribucija zaraznih bolesti putem cjepiva, izgladnjivanje velikog broja ljudi kroz uzgoj rata. Ozbiljno, Četiri jahača, smrt, glad, rat i bolest utjelovljeni su u UN-u i njegovom nesvetom savezu s Luciferijancima ovoga svijeta i vaše je vrijeme na kraju.