NYT je 'razjasnio' Santorumov 'crni' citat

Ekskluzivno: Republikanski predsjednički kandidat Rick Santorum opovrgava svoje klevete o “crncima” i “tuđem novcu” apsurdnim tvrdnjama da snimke njegovog citata nisu točne, a sada dobiva suosjećajno saslušanje novinara New York Timesa, piše Robert Parry.

Robert Parry

Politička novinarka New York Timesa Katharine Q. Seelye, koja je slavno krivo citirala Ala Gorea tijekom kampanje 2000., sada se sagnula kako bi zaštitila republikanskog kandidata za predsjednika Ricka Santoruma od pravog citata u kojem je omalovažavao "crnce".

Santorum je bježao od svog citata otkad je snimljeno na videu razgovarajući o bonovima za hranu sa skupinom bijelih birača u Sioux Cityju, Iowa, 1. siječnja i govoreći im: “Ne želim poboljšati živote crnaca dajući im tuđi novac. Želim im dati priliku da izađu i zarade novac.”

Komentar je donio Santorumu veliki pljesak njegove bjelačke publike i možda mu je pomogao da okupi desničarske građane Iowe dok je dva dana kasnije porastao do virtualnog izjednačenja s prvim kandidatom Mittom Romneyjem na predstranačkim izborima u Iowi. Ali bivši senator iz Pennsylvanije počeo je dolaziti na metu kritika zbog svoje rasistički nabijene izjave, koja je ponovno prikazana na MSNBC-u, CNN-u i drugim informativnim mrežama.

Umjesto da ostane pri svom komentaru ili se jednostavno ispriča, Santorum je ponudio smiješno objašnjenje da nikada nije rekao "crnci", da je "započeo reći riječ" i onda "nekako to promrmljao i promijenio mišljenje". Riječ na videu nije bila "crno", rekao je, već "bla".

Tradicionalno, uloga tiska u takvim slučajevima bila je pozvati političare na odgovornost, a ne dopustiti im da upućuju netrpeljivi apel jednoj skupini, a zatim se kasnije izvuku iz toga. Međutim, Times i njegov novinar Seelye odlučili su prihvatiti Santorumovo smiješno objašnjenje.

U kratkom članku u Timesu od 10. siječnja pod naslovom “Primjedbe na bonove za hranu, pojašnjene”, Seelye je napisala da su “neki protumačili” Santorumove komentare kao “rasno nabijene” iako je primijetila da je Santorum objasnio da je “bio jezičav i da nije mislio govoriti o crncima”.

Kada je došlo do opisivanja stvarnog citata, Seelye je napisao da je Santorum "rečeno da je izgovorio" te riječi, umjesto da primijeti da se riječi - "crnci" - mogu jasno čuti na video vrpci. Santorumov kontekst, kritizirajući crnce zbog primanja socijalne pomoći, također je bio prilično očit. [Pogledajte Consortiumnews.com's “Uklanjanje ljutitih bijelaca„.]

Seelye je dalje napisao da Santorum “tvrdi da nije rekao 'crnački' životi ljudi, već se spotaknuo kad je pokušao reći 'ljudski životi' i izgovorio kratak slog koji je ispao kao 'plives'.”

Ponašajući se kao da je to uvjerljivo objašnjenje i zanemarujući činjenicu da je Santorum ranije inzistirao na tome da je njegova riječ bila "blah" ljudi, a ne "plives", Seelye je dodao da se "ipak, [Santorum] nakon toga suočio s kritikama zbog očitog povezivanja bonova za hranu s crncima .” Bože, kako nepravedno prema Santorumu!

U internetskoj verziji priče, Seelye je također napisao: "Štoviše, rekao je da je učinio više u crnačkim zajednicama 'nego bilo koji republikanac u posljednje vrijeme'." Nadalje je citirala Santoruma kako odgovara na novinarska pitanja o "konstruiranom" citatu na “crncima” govoreći: “Društvo, dečki, stvarno je tužno što ovo iznosite. To su samo tužne vijesti.”

Pogrešno citiranje Gorea

Seelyeine isprike za Santoruma bile su u izrazitoj suprotnosti s njezinim borbenim izvještavanjem o potpredsjedniku Alu Goreu tijekom kampanje 2000. kada su ona i novinarka Washington Posta Ceci Connolly pomogle uobličiti destruktivnu priču da je Gore serijski pretjerao, ironično krivo ga citirajući.

Taj "Lyin' Al" narativ, posebno u suprotnosti s uglavnom softball izvještavanjem o omiljenom teksaškom guverneru Georgeu W. Bushu, koštao je Gorea značajnog broja glasova, prema izlaznim anketama na izborima 2000., i omogućio Bushu da suzi izbor dovoljan jaz s Goreom da bi republikanci mogli ukrasti te ključne izbore potpomognuti političkim prijateljima guvernera Jeba Busha na Floridi i pet stranaca GOP-a na Vrhovnom sudu SAD-a. [Detalje o prebrojavanju glasova vidi Neck Deep.]

Možda je najupečatljiviji refren s Izbora 2000. bio apokrifni citat koji se pripisuje Goreu za koji je tvrdio da je "izumio internet", iako to nikada nije rekao. Ali nacionalni medij također je pogrešno predstavio druge navodne primjere Goreovih "pretjerivanja".

Doista, neki su se novinari ponašali kao da su radili na razočarenju što je predsjednik Bill Clinton preživio opoziv tako što su te frustracije prenijeli na Gorea. Drugi novinari koji su osjetili "zonu slobodnog pucanja" koja je bio Al Gore možda su to vidjeli kao priliku da pokažu svoju čvrstinu i izgrade svoje karijere.

Seelye i Connolly bili su na čelu ovog "rata protiv Gorea". Kao što sam primijetio u članku početkom 2000., “čitajući glavne novine i gledajući televizijske emisije stručnjaka, ne može se izbjeći dojam da su mnogi u nacionalnom tisku odlučili da potpredsjednik Al Gore nije podoban da bude izabran za sljedeći predsjednik Sjedinjenih Država.”

Članak pod naslovom „Al Gore protiv medija”, nastavio je rekavši: “Preko puta od Washington Post do Washington Times, iz The New York Times prema New York Post, od NBC-jevih kabelskih mreža do putujućih novinara predizbornih novina više se ni ne trude prikriti svoj prezir prema Goreu.

“Na jednoj ranoj demokratskoj debati, skup od oko 300 novinara u obližnjoj press sobi siktao je i urlao na Goreove odgovore. U međuvremenu, svaki uočeni Goreov pogrešan korak, uključujući njegov izbor odjeće, tretira se kao nova isprika da ga se smjesti na kauč psihijatra i otkrije da je poželjan.”

Ključni trenutak u ovom “ratu protiv Gorea” dogodio se u prosincu 1999. kada su američki mediji objavili desetke priča o Goreovoj navodnoj tvrdnji da je otkrio odlagalište toksičnog otpada Love Canal.

U dvostrukim člancima Seelyea u Timesu i Connollyja u Postu citira se da je Gore rekao "ja sam bio taj koji je sve započeo." Taj se "gaf" zatim beskrajno ponavljao i kombinirao s drugim situacijama u kojima je Gore navodno pretjerivao, uvjeravajući tako mnoge birače da je Gore okorjeli lažac ili klinički iluzioni.

Medijski stampedo na Love Canalu dopušten je da se nastavi unatoč činjenici da su Times i Post brzo saznali da su njihovi novinari krivo citirali Gorea. Seelye je posebno inzistirala na tome da netočan citat ne zaslužuje ispravak jer je smatrala da je dobro shvatila bit, iako ni to nije istina.

Naopako novinarstvo

Kontroverza oko citata Love Canala započela je 30. studenog 1999., kada je Gore govorio grupi srednjoškolaca u Concordu, New Hampshire. Poticao je studente da odbace cinizam i da prepoznaju da pojedinačni građani mogu utjecati na važne promjene.

Kao primjer naveo je srednjoškolku iz Toonea u državi Tennessee, grada koji je imao problema s otrovnim otpadom. Ona je krajem 1970-ih skrenula pažnju Goreovom kongresnom uredu na to pitanje, rekao je.

"Pozvao sam na kongresnu istragu i saslušanje", rekao je Gore studentima. “Po zemlji sam tražio druga takva mjesta. Pronašao sam malo mjesto na sjeveru države New York koje se zove Love Canal. Imao sam prvo saslušanje o tom pitanju, a Toone, Tennessee, to je bilo ono za koje niste čuli. Ali to je bilo ono zbog čega je sve počelo.”

Nakon saslušanja, Gore je rekao, “donijeli smo veliki nacionalni zakon za čišćenje opasnih odlagališta. I imali smo nove napore da zaustavimo praksu koja je završila trovanjem vode diljem zemlje. Još uvijek imamo posla. Ali napravili smo veliku razliku. A sve se dogodilo jer se uključio jedan srednjoškolac.”

Kontekst Goreova komentara bio je jasan. Ono što je potaknulo njegovo zanimanje za problem toksičnog otpada bila je situacija u Tooneu “za koju niste čuli. Ali to je bilo ono zbog čega je sve počelo.” Nakon što je saznao za situaciju s Tooneom, Gore je potražio druge primjere i "pronašao" sličan slučaj na Love Canalu.

Gore nije tvrdio da je prvi otkrio Love Canal, koji je već bio evakuiran. Jednostavno su mu bile potrebne druge studije slučaja za saslušanja.

Sljedeći dan, Seelye i Connolly izmijenili su Goreov citat, promijenivši riječ "to" u "ja", tako da se Gore hvalio "ja sam bio taj koji je sve započeo." Kontekst je također uklonjen kako bi se Goreova pohvala djevojci iz Toonea, Tennessee, pretvorila u navodni primjer njegovog samoveličanja, čime se uklapa u priču o Goreu koji pretjeruje.

Uzburkane dezinformacije

Nacionalni odbor Republikanske stranke uočio je Goreovo navodno hvalisanje i brzo je faksirao svoje mišljenje. “Al Gore je jednostavno nevjerojatan u najdoslovnijem smislu te riječi”, izjavio je predsjednik republikanskog nacionalnog odbora Jim Nicholson. "To je obrazac lažiranja i bilo bi smiješno da nije i pomalo zastrašujuće."

Izdanje GOP-a zatim je malo više izmijenilo Goreov citat. Uostalom, bilo bi gramatički netočno reći: "Ja sam bio taj koji je sve započeo." Dakle, republikanski materijal popravio je Goreovu gramatiku tako da kaže: "Ja sam bio taj koji je sve započeo." U samo jednom danu, ključni citat je otišao od "to je bio taj koji je sve započeo" preko "Ja sam bio taj koji je sve započeo" do "Ja sam bio taj koji je sve započeo."

Umjesto da ospori pogrešan citat, a zatim bude izudaran jer je izgledao pretjerano obrambeno, Gore je pokušao spriječiti glupu kontroverzu razjašnjavajući svoje značenje i ispričavajući se ako je netko stekao pogrešan dojam. Ali zabava je tek počinjala. Nacionalne emisije stručnjaka brzo su pokupile priču o Goreovom novom "pretjerivanju".

"Razgovarajmo o faktoru 'ljubav'", nasmijao se Chris Matthews iz CNBC-jeve emisije "Hardball". “Ovdje je tip koji je rekao da je on lik na kojem se temelji Ryan O'Neal u 'Ljubavnoj priči'. Čini mi se da je on sada tip koji je stvorio [slučaj] Love Canal. Mislim, zar ovo ne postaje smiješno? Ne postaje li to zabluda?”

Matthews se okrenuo svojoj zbunjenoj gošći, Lois Gibbs, stanovnici Love Canala, kojoj se mnogi pripisuju zasluge što je ovo pitanje skrenulo u javnost. Zvučala je zbunjeno zašto bi Gore preuzeo zasluge za otkrivanje Love Canala, ali je branila Goreov naporan rad na tom pitanju.

"Zapravo mislim da je napravio sjajan posao", rekao je Gibbs. "Mislim, on je stvarno radio, kada nitko drugi nije radio, na pokušaju definiranja opasnosti u ovoj zemlji i kako to očistiti te pomaganju oko Superfunda i drugih zakona." [CNBC's Hardball, 1. prosinca 1999.]

Sljedećeg jutra, Post-a Connolly je istaknuo Goreovo hvalisanje i smjestio ga u njegov navodni obrazac neistina. “Dodajte Love Canal na popis verbalnih pogrešaka potpredsjednika Gorea”, napisala je. “Čovjek koji je pogrešno tvrdio da je inspirirao film 'Ljubavna priča' i da je izmislio internet kaže da nije baš htio reći da je otkrio odlagalište otrovnog otpada.” [Washington Post, 2. prosinca 1999.]

Te večeri, CNBC-jev “Hardball” vratio se Goreovom citatu iz Love Canala puštajući isječak, ali mijenjajući kontekst tako što je Goreove komentare započeo riječima: “Pronašao sam mali grad”

"Podsjeća me na Snoopyja koji misli da je Crveni barun", nasmijao se Chris Matthews. “Mislim, kako je došao na tu ideju? Sada ste vidjeli Ala Gorea u akciji. Znam da niste znali da je on bio prototip lika Ryana O'Neala u 'Ljubavnoj priči' ili da je on izmislio internet. On je sada tip koji je otkrio Love Canal.”

Matthews je potpredsjednika usporedio sa "Zeligom", likom Woodyja Allena čije se lice pojavilo u neočekivanoj povorci povijesnih događaja. “Što je to, tip Zelig koji stalno govori, 'Bio sam glavni lik u 'Ljubavnoj priči.' Ja sam izmislio Internet. Ja sam izmislio Love Canal.”

Goreova 'Bold-Faced Lie'

Sljedeći dan, kod Ruperta Murdocha New York Post razradio Goreovu patologiju obmane. "Opet, Al Gore je rekao strašno," pošta napisao. “Opet je uhvaćen na djelu i opet je ostao brbljati i ispričavati se. Ovaj put je lažno preuzeo zasluge za razbijanje priče o Love Canalu. Da, još jedna drska laž Ala Gorea.”

Uvodnik je nastavio: “Čini se da Al Gore ima isto toliko poteškoća s iznošenjem istine kao i njegov šef, Bill Clinton. Ali Goreove laži nisu samo lažne, one su nečuveno, glupo lažne. Tako je lako utvrditi da laže da se morate zapitati želi li da se otkrije.

“Uživa li u neugodnosti? Je li odlučan uništiti vlastitu kampanju? Naravno, ako je Al Gore odlučan pretvoriti se u nacionalno ruglo, tko smo mi da mu stojimo na putu?”

Kontroverza oko Canala ljubavi ubrzo je prešla izvan osovine moći Washington-New York. Dana 6. prosinca 1999. god. Buffalo News objavio je uvodnik pod naslovom "Al Gore u zemlji fantazije", koji je ponovio riječi šefa RNC-a Nicholsona. U njemu je stajalo: “Nema veze što on nije izumio Internet, poslužio kao model za 'Love Story' ili puhao u zviždaljku na Love Canalu. Sve bi ovo bilo smiješno da nije tako uznemirujuće.”

Sutradan desnica Washington Times procijenio da je Gore lud. "Pravo je pitanje kako reagirati na sve bizarnije izjave gospodina Gorea", rekao je Times napisao. “Websterov rječnik novog svijeta ovako definira 'zabludu': 'Prividna percepcija, u živčanom ili mentalnom poremećaju, nečeg vanjskog što zapravo nije prisutno vjerovanje u nešto što je u suprotnosti s činjenicom ili stvarnošću, što je rezultat prijevare, pogrešnog uvjerenja ili mentalni poremećaj.'”

Uvodnik je osudio Gorea kao "političara koji ne samo da izmišlja grube, očite laži o sebi i svojim postignućima, već se čini da zapravo vjeruje u te konfabulacije."

Studentski izazov

Ipak, dok su nacionalni mediji kritizirali Gorea zbog lažnog citata, studenti Concorda naučili su više nego što su očekivali o tome kako mediji i politika funkcioniraju u modernoj Americi. Danima su učenici navaljivali na ispravak iz Washington Post i The New York Times. No prestižni su se listovi usprotivili, inzistirajući na tome da je pogreška bila beznačajna.

"Ono što me smeta je način na koji oni prigovaraju", rekla je Tara Baker, juniorka Concord Higha. "[Ali] trebali bi barem to ispraviti." [AP, 14. prosinca 1999.]

Kada je emisija Davida Lettermana učinila Love Canal početnom točkom za popis šala: "10 najvećih postignuća Al Gorea", studenti su odgovorili priopćenjem za javnost pod naslovom "10 glavnih razloga zašto se mnogi učenici srednje škole Concord osjećaju izdanima od strane nekih od Medijska pokrivenost posjeta Ala Gorea njihovoj školi.” [Bostonski globus, 26. prosinca 1999.]

Dnevni urlik Web-mjesto, koje vodi stand-up komičar Bob Somerby, također je zadirkivalo onoga što je nazivalo "gunđajućim urednikom" na pošta da ispravi grešku. Konačno, 7. prosinca, tjedan dana nakon Goreova komentara, pošta objavio je djelomični ispravak, sklonjen kao posljednja stavka u kutiji za ispravke. Ali pošta još uvijek zavaravao čitatelje o tome što je Gore zapravo rekao.

Ispravak Posta je glasio: "U stvari, Gore je rekao, 'To je bio onaj koji je sve započeo', misleći na kongresna saslušanja o toj temi koja je sazvao." Revizija odgovara Post-a inzistiranje na tome da dva citata znače gotovo istu stvar, ali opet, novine su iskrivile Goreovu jasnu namjeru dodajući "to" pogrešnom prethodniku. Iz cijelog citata očito je da se "to" odnosi na slučaj toksičnog otpada Toone, a ne na Goreova saslušanja.

Tri dana kasnije, The New York Times slijedio je primjer s vlastitim ispravkom, ali opet bez potpunog objašnjenja Goreova stava. “Popravili su kako su ga pogrešno citirali, ali nisu ispričali cijelu priču,” komentirala je Lindsey Roy, još jedna učenica Concord Higha.

Dok su studenti izražavali razočaranje, dvojica uključenih novinara nisu pokazala nikakvo kajanje zbog svoje pogreške. "Stvarno mislim da je cijela stvar pretjerana", rekao je Seelye. “Bila je to jedna riječ.”

Connolly je čak branila njezino netočno izvođenje Goreova citata kao nešto poput novinarske dužnosti. “Imamo obvezu prema našim čitateljima upozoriti ih [da] je ovo [Goreovo lažno hvalisanje] i dalje neka vrsta navike”, rekla je. [AP, 14. prosinca 1999.]

Nacionalni utjecaj

Polovični poluispravci također nisu spriječili novine diljem zemlje da nastave koristiti lažni citat. Uvodnik od 9. prosinca u Lancasteru [Pa.] Nova era čak je objavio uglađeni pogrešan citat koji je Republikanski nacionalni odbor ubacio u priopćenje za tisak: "Ja sam bio taj koji je sve započeo."

Korištenje električnih romobila ističe Nova era zatim nastavio s psihoanalizom Gorea. “Možda je laganje simptom dublje ukorijenjenog problema: Al Gore ne zna tko je on”, navodi se u uvodniku. "Potpredsjednik je serijski prevarant."

u Milwaukee Journal Sentinel, pisac Michael Ruby zaključio je da je "Gore '99" bio pun laži. On "iznenada otkriva elastična svojstva u istini", izjavila je Ruby. “On je izumio internet, inspirirao fiktivnog junaka 'Ljubavne priče', puhao u zviždaljku na Love Canalu. Osim što on zapravo nije učinio ništa od toga.” [pros. 12, 1999.]

Zapravo, svi ti elementi narativa "Lyin' Al" bili su iskrivljavanje od strane američkih novinara. Kao da su novinari postali nasilnici u školskom dvorištu koji su tukli nekog nepopularnog štrebera.

Najranija od ovih Goreovih "laži", koja datira iz 1997., bila je kada je Gore spominjao izvješće za tisak u kojem se navodi da su on i njegova žena Tipper poslužili kao modeli za glavne likove u sentimentalnom bestseleru i filmu, Ljubavna priča.

Kada su autora, Ericha Segala, pitali o tome, on je izjavio da je glavni hokejaš, Oliver Barrett IV, doista modeliran prema Goreu, kao i prema Goreovom cimeru s Harvarda, glumcu Tommyju Leeju Jonesu. Ali Segal je rekao da glavna ženska uloga, Jenny, nije napravljena po uzoru na Tippera Gorea. [NYT, 14. prosinca 1997.]

Međutim, umjesto da ovu razliku tretiraju kao manju točku legitimne zabune, mediji su zaključili da je Gore namjerno lagao. Čineći to, međutim, mediji su opetovano krivo iznosili činjenice, inzistirajući na tome da je Segal zanijekao da je Gore model za glavni muški lik.

U stvarnosti, Segal je potvrdio da je Gore bio, barem djelomično, inspiracija za lik, Barretta, kojeg je u filmu glumio Ryan O'Neal. Činilo se da neki novinari razumiju nijansu, ali ipak nisu mogli odoljeti omalovažavanju Goreove iskrenosti.

Na primjer, u napadu na Gorea zbog citata Love Canala, The Boston Herald priznao da je Gore "osigurao materijal" za Segalovu knjigu, ali su novine dodale da je to "za sporedan lik". [Boston Herald, 5. prosinca 1999.] To je, naravno, bila neistina, budući da je Barrettov lik bio jedan od Ljubavne priče dva glavna lika.

Inventing an Invention

Medijski tretman Goreovog internetskog komentara slijedio je sličan tijek. Goreova izjava možda je bila loše formulirana, ali njena je namjera bila jasna: pokušavao je reći da je radio u Kongresu kako bi pomogao razvoju modernog interneta. Gore nije tvrdio da je "izumio" Internet, koji je nosio pojam praktičnog računalnog inženjera.

Goreov stvarni komentar, u intervjuu s CNN-ovim Wolfom Blitzerom koji je emitiran 9. ožujka 1999., bio je sljedeći: "Tijekom moje službe u Kongresu Sjedinjenih Država, preuzeo sam inicijativu u stvaranju Interneta."

Republikanci su se brzo bacili na Goreovu izjavu. U priopćenjima za tisak istaknuli su da je prethodnik interneta, nazvan ARPANET, postojao 1971., pola tuceta godina prije nego što je Gore ušao u Kongres. Ali ARPANET je bio sićušna mreža od oko 30 sveučilišta, daleko od današnje "informacijske superautoceste", izraza koji se uzgred pripisuje Goreu.

Iako Gore nikada nije izgovorio riječ "izumio", republikanci i novinarski zbor jednostavno su počeli koristiti tu riječ kao da jest.

Dok se digla medijska galama oko Goreove navodne tvrdnje da je on “izumio” Internet, Goreov glasnogovornik Chris Lehane pokušao je objasniti. Napomenuo je da je Gore “bio vođa u Kongresu u vezi između prijenosa podataka i računalne snage, onoga što nazivamo informacijskom tehnologijom. A ti su napori pomogli u stvaranju interneta kakvog danas poznajemo.” [AP, 11. ožujka 1999.]

Nije bilo spora o Lehaneovom opisu Goreove vodeće kongresne uloge u razvoju današnjeg interneta. Ali mediji su bili ugašeni. Kakva god nepreciznost postojala u Goreovom izvornom komentaru, ona je blijedjela pored novinskih iskrivljavanja onoga što je Gore jasno mislio. Dok su Gorovo izražavanje prozivali kao pretjerivanje, mediji su se upustili u vlastito pretjerivanje.

U nekom drugom svijetu, možda ste pomislili da bi novinari koji su počinili ova profesionalna kršenja platili ozbiljnu cijenu, pogotovo nakon što su izlazne ankete pokazale da su raširene sumnje u Goreovo poštenje nagnale mnoge građane da glasaju za Busha i tako pripremile pozornicu za Bushevu katastrofu predsjedništvo.

Ali to nije svijet u kojem živimo. Doista, često su pošteni i hrabri novinari oni koji preuzimaju istinski teške priče i rade ih dobro, a koji bivaju strogo kažnjeni, a ponekad im se oduzimaju karijere i sredstva za život dogodilo Garyju Webbu. [Pogledajte Consortiumnews.com's “Upozorenje u smrti Garyja Webba„.]

Oni koji trče sa stadom i čine teške novinarske pogreške obično se ne susreću s nikakvim kažnjavanjem. Zapravo, ti novinari i stručnjaci obično budu nagrađeni. Na primjer, Chris Matthews i dalje vodi "Hardball", a jednosatna emisija sada se emitira dva puta radnim danom navečer na MSNBC-u.

I Seelye i Connolly nastavili su u svojim novinama, pokrivajući važne priče. Na primjer, Connolly je vodio bitku za reformu zdravstva visokog profila za Post i postao redoviti komentator na Fox Newsu. (Ona je sada a privatni konzultant o pitanjima zdravstvene zaštite.)

Sa svoje strane, Seelye se vratila u kampanju 2012., gdje je, ironično, naišla na još jednu kontroverzu oko citata, iako ovaj put štiti republikanskog kandidata od njegovih stvarnih riječi umjesto da osuđuje demokratskog kandidata za nešto što nikada nije rekao.

[Više o srodnim temama potražite u Robertu Parryju Izgubljena povijest, tajnost i privilegija i Neck Deep, sada dostupan u kompletu od tri knjige po sniženoj cijeni od samo 29 USD. Za detalje, kliknite ovdje.]

Robert Parry objavio je mnoge priče o Iran-Contrama 1980-ih za Associated Press i Newsweek. Njegova najnovija knjiga, Neck Deep: Katastrofalno predsjedništvo Georgea W. Busha, napisan je s dvojicom njegovih sinova, Samom i Natom, i može se naručiti na neckdeepbook.com. Njegove prethodne dvije knjige, Tajnost i povlastice: Uspon dinastije Bush od Watergatea do Iraka i Izgubljena povijest: kontraši, kokain, tisak i 'Projekt Istina' također su tamo dostupni.