Rizik 'jeftine' pobjede u Libiji

Zapadne sile postigle su nasilnu "promjenu režima" u Libiji pod pokrićem rezolucije UN-a o "zaštiti civila" i oslanjajući se uglavnom na zračne snage kako bi izolirale i zatim ubile Moamera Gadafija i sve to radeći po puno nižoj cijeni od rata u Iraku. Ali Ivan Eland vidi opasnosti u ovoj "pobjedi".

Autor Ivan Eland

NATO-ova “pobjeda” u Libiji posijala je mnogo sjemena mogućih budućih nesreća. Ali nijedan nije prepun toliko opasnosti kao pružanje novog modela "rata jeftinim" za zapadne nacije koje su zapale u teška gospodarska vremena.

Iako još uvijek postoji vrlo realna šansa za građanski rat, plemenski sukob ili islamističku državu u Libiji, mnogo puta se revolucije pretvaraju u nerazlučiva i užasna završna stanja, na primjer, francuska i ruska revolucija, ta mogućnost možda i nije najgori ishod.

Amaterska video slika Moamera Gadafija neposredno prije njegove smrti

A svo to nestalo protuzračno oružje s ramena i drugo naoružanje iz libijskih zaliha streljiva moglo bi biti dano ili prodano teroristima, stvarajući tako jednu od najopasnijih prijetnji u povijesti civilnog zrakoplovstva.

Iako bi svaki od ovih događaja bio loš, još bi gore moglo biti korištenje libijskog modela za svrgavanje drugih tirana ili vlada koje imaju politiku koja se ne sviđa Sjedinjenim Državama.

Ovaj model jeftinog dobivanja ratova izvorno su razvile Sjedinjene Države tijekom balkanskih ratova 1990-ih nakon sramotnog povlačenja američkih kopnenih snaga iz male močvare u Somaliji.

U ratovima oko Bosne i Kosova, lokalne snage su korištene na zemlji da drže neprijatelja na mjestu dok je saveznička zračna sila udarala protivnike na kapitulaciju. Isti model korišten je u Libiji.

A novi model rata stigao je baš na vrijeme za Zapad! Američke muke u Vijetnamu, Iraku i Afganistanu i sovjetski debakl u Afganistanu pokazali su slabijim protivnicima kako pobijediti supersile. Gerilsko ratovanje na duge staze može iscrpiti snagu i strpljenje čak i najmoćnije velike sile.

Kao što je Bill Clinton naučio u Somaliji, a George W. Bush i Barack Obama morali ponovno učiti u Iraku i Afganistanu, ubacivanje velikog broja američkih kopnenih snaga danas rijetko dovodi do kratke i beskrvne pobjede.

Nasuprot tome, nova zračna snaga s posadom/teški pristup dronova porazio je neprijatelje u roku od nekoliko mjeseci. A napadi iz zraka i bespilotnim letjelicama puno su jeftiniji od postavljanja velikih snaga na zemlju.

Iako zaražen time što ga se povezivalo sa svojim klevetanim glavnim zagovornikom, tadašnjim ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom, koncept korištenja kopnenih snaga za potporu zračnim snagama, umjesto tradicionalnijeg suprotnog aranžmana, vjerojatno je ispravan način za borbu protiv budućih velikih ratova, sve dok zapadne sile ne odugovlače da okupiraju i preuređuju zemlju, što zahtijeva mnogo više čizama na terenu.

Tehnologija iz zraka očito je postala dominantna u ratovanju. Pa ipak, korištenje modela u malim, nestrateškim ratovima, kao što su Bosna, Kosovo i Libija, ne ublažava potencijalno opasne ishode ovih ratova vatrenim vatrama.

Drugim riječima, čak i ako Sjedinjene Države natjeraju slabe protivnike da kapituliraju u takvim malim ratovima, što su zapravo dobile? Jasno je samo odgovornost da se ciljna zemlja ne vrati u budući kaos, građanski rat ili diktaturu.

Neokonzervativci i drugi intervencionisti već zahtijevaju korištenje modela bespilotne letjelice/zračne moći u Siriji kako bi se riješili predsjednika Bashara al-Assada, koji je upotrijebio silu kako bi pokušao ugušiti otporni prosvjedni pokret Arapskog proljeća.

Promatrajući rezultate u Libiji, Somalijci i njihovi kenijski okupatori traže intervenciju NATO-a, a Sjedinjene Države već provode napade dronovima unutar zemlje protiv islamističkih militanata Shababa. Dakle, Somalija je zrela za korištenje modela.

U budućnosti, videći "uspjeh" modela i nadajući se da će unovčiti američku želju da prepravi svijet prema vlastitoj slici, druge zemlje i oslobodilački pokreti vjerojatno će tražiti slične zapadne intervencije.

Ipak, čak i ako Sjedinjene Države pristanu na korištenje modela u Siriji i Somaliji, takve će intervencije samo dodatno destabilizirati Bliski istok i regije Istočne Afrike. Također, s ogromnim proračunskim deficitom i državnim dugom većim od 14 trilijuna dolara, čak su i jeftini ratovi preskupi za Sjedinjene Države.

Američki proračun za obranu mora se dramatično smanjiti. Čak i ulazak u sukobe s šumskim požarom iz zraka ne bi trebao biti početnik.

Ivan Eland je direktor Centar za mir i slobodu u Nezavisnom institutu. Dr. Eland proveo je 15 godina radeći za Kongres na pitanjima nacionalne sigurnosti, uključujući i rad kao istražitelj Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma i glavni analitičar za obranu u Uredu za proračun Kongresa. Njegove knjige uključuju Carstvo nema odjeće: razotkrivena vanjska politika SAD-ai Vraćanje “obrane” u američku obrambenu politiku.