Nakon napada 9. rujna, administracija Georgea W. Busha povukla je s police desetke internih sigurnosnih odredbi koje je desnica dugo željela provesti. Usvojeni su kao Patriotski zakon i postali su dio američke policijske-državne kulture, piše Anthony Gregory.
Autor: Anthony Gregory
Prije deset godina, predsjednik George W. Bush potpisao je Patriot Act u zakon. Prošao je uz podršku svih osim 66 članova Zastupničkog doma i jednog senatora. Rečeno nam je u to vrijeme da je to apsolutno neophodan zakon kako bi se federalnim obavještajnim službama i tijelima za provođenje zakona dali alati potrebni za borbu protiv terorizma.
Ovaj sveobuhvatni zakon općenito je pojačao ovlasti federalne "antiterorističke" policije; dramatično iskrivljene procedure nadzora u smjeru izvršnih prerogativa; oslabio ionako tanku zaštitu od prisluškivanja bez naloga postavljenu prema statutu FISA-e iz 1978.; i redefinirao financijske institucije i ulogu vlade u špijuniranju njihovih zapisa.
Također je nacionalizirao knjižnične zapise; stvorene su stroge savezne kazne za nenasilne zločine bijelih ovratnika nedovoljnog otkrivanja podataka o prijenosu novca; znatno pojačana granična sigurnost; povećana nadležnost Selektivne službe; i ovlastio FBI i druge federalne dužnosnike da koriste "pisma nacionalne sigurnosti" za traženje informacija od privatnih aktera bez ičega što se približava vjerojatnom razlogu i u kombinaciji s naredbama o zabranjivanju koje sprječavaju primatelje takvih pisama da kažu svojim odvjetnicima, obiteljima ili bilo kome drugom da primili su ih.
Nadalje, redefinirao je "terorizam" kako bi uključio zločine koji se prije nikada nisu smatrali terorizmom; značajno nagrizao četvrti amandman; i učinio niz drugih stvari kako bi ubrzao ovlasti središnje države i policijske aktivnosti u ime borbe protiv terorizma.
Bio je to ključni trenutak u povijesti Amerike, kako se govori o borbi između slobode i moći, moći koja često pobjeđuje u ime sigurnosti. Glavni državni odvjetnik John Ashcroft rekao je, u jeku kritika Bushove administracije koja je grabila vlast pod krinkom borbe protiv terorizma:
Bivši državni odvjetnik John Ashcroft
“Onima koji sukobljavaju Amerikance s imigrantima, građane s negrađanima, onima koji plaše ljude koji vole mir fantomima izgubljene slobode, moja je poruka sljedeća: vaše taktike samo pomažu teroristima jer one nagrizaju naše nacionalno jedinstvo i umanjuju našu odlučnost. Oni daju streljivo američkim neprijateljima i pauziraju američkim prijateljima. Oni potiču ljude dobre volje da šute pred zlom.”
Dapače, mnogi branitelji Domoljubnog akta i svega što on simbolizira isticali su kako su optužbe za izgubljenu slobodu lažne. Istovremeno s argumentom da trebamo revolucionirati federalnu antiterorističku politiku kako bismo se nosili s novim prijetnjama, pojavio se paradoksalan argument da vlada neće učiniti ništa što ionako nije radila.
Nekoliko godina nakon što je donesen, konzervativni zagovornici Zakona često bi retorički tražili jedan primjer zlostavljanja nevinih u Zakonu. Ovo je uvijek bio blesav argument i nikad nisam razumio zašto su ga ljudi ponavljali s takvom sigurnošću. Zlouporabe su počele čim se Zakon počeo koristiti. Kao James Bovard napisao je:
“Prva osoba osuđena prema PATRIOTskom zakonu bio je Mohamed Hussein, 33-godišnji Somalijac koji je vodio uslugu prosljeđivanja novca iz Bostona. Iako je Hussein osuđen samo zato što nije imao državnu dozvolu, savezni tužitelji tražili su oštru kaznu. Savezni sudac Robert Keeton bio je ogorčen: 'Pokušavate od mene tražiti da ga osudim kao terorista. Šokira mi savjest da se od mene to uopće traži.'”
Čini se da je većina ovlasti oslobođenih Patriot Actom bila usmjerena na ljude koji nemaju nikakve veze s tradicionalno definiranim terorizmom, kao što je istina s onima koji su uhićeni prema njemu, poput stotine uhićenih na komercijalnim letovima za pijanstvo, seksualnu aktivnost ili, u slučaju jedne žene, udaranje svoje djece i zatim ljutito odgovaranje stjuardesi o incidentu.
Zatim tu je tinejdžer koji je optužen za terorističke prijetnje i, bez ikakvog zakonskog postupka, odveden u pritvor, kao u nekom distopijskom filmu. I ne smijemo zaboraviti kada je PayPal bio prijećen s kaznenim progonom prema Patriot Actu zbog omogućavanja online kockara.
Danas Patriot Act gotovo da nije sporan. U eri pritvaranja bez suđenja, ubojstava američkih građana bez odgovarajućeg postupka, poboljšanih tehnika ispitivanja, neprestanih i sve širih ratova, nekontroliranog nadzora izvršne vlasti i saveznih dužnosnika koji svaki dan pipkaju i ozračuju tisuće putnika, čak se čini pomalo čudnim, možda, da razmisli o Patriot Actu, čije su mnoge najgore odredbe sada ušivene u neupitnu tapiseriju američkog upravljanja.
Neki od zastrašujućih dijelova Zakona danas ne bi izazvali kontroverze kao prije deset godina. Američka politička kultura jednostavno je u posljednjem desetljeću krenula prema prihvaćanju mjera policijske države kao potpuno normalnih u modernoj Americi.
Barack Obama ju je nazvao lošom i prijetnjom slobodi, ali ju je obnovio kao predsjednik. To je dio dvostranačkog konsenzusa, poput javnih škola, rata protiv droge ili Agencije za zaštitu okoliša.
To je tužna činjenica, budući da je Patriot Act bio i jest tako užasan zakon, kojemu uopće nije mjesto čak ni u poluslobodnom društvu. Svaki program za obnovu američke slobode mora uključivati ukidanje ovog užasnog zakona i učinkovito ukidanje 21. stoljeća, čija je politička povijest SAD-a bila praktički ništa drugo nego neprekinuti niz nečuvenih i neobranjivih napada na slobodu u ime sigurnosti. .
Zakon je sada opstao deset godina, deset godina predugo. Može li Republika preživjeti još jedno desetljeće razornog rata za slobodu koji se vodi pod zastavom antiterorizma, može se samo nagađati.
Anthony Gregory je rurednik istraživanja u The Independent Institute.
Prema Patriot Actu obavještajne agencije ne odgovaraju za svoje postupke. Bacili su kroz prozor sve pravilnike koji su možda postojali i sada su građani koji su nevini ili nisu počinili ozbiljne zločine bili izloženi zlouporabi građanskih sloboda kakvu nikada prije nismo vidjeli. Ti ljudi nisu ništa više od kolateralne štete većini tih agenata koji nemaju obzira prema ljudskim pravima ili građanskim slobodama. Samim činom mučenja usmjerenom energijom i niskim radio frekvencijama sebe su sveli na ništa bolje od samih kriminalaca. To vam samo pokazuje tko će iskoristiti kada se vrata otvore i tko će se stvarno boriti za slobodu i slobodu. Ti su muškarci i žene toliko zavedeni da vjeruju da je ono što rade u interesu nacionalne sigurnosti da su zaslijepljeni vlastitim cinizmom i pogrešnom lojalnošću.
Psihološke operacije koje ova zemlja provodi kako bi zaštitila pedofile i zlostavljače djece koji su među masonima su ZAPANJUJUĆE. Oni također štite svećenike pedofile. Mnoge žrtve su progonjene bandama, mučene ELF valovima, korištene za vježbanje ratovanja u mikrovalnoj pećnici (pogledajte Youtube video zapis Barrieja Trowera), a čak ih maltretiraju HOLOGRAFSKE letjelice, poput aviona Chemtrail i lažnih crnih helikoptera. Maltretirali su me DVIJE GODINE, SVAKI DAN ŽIVOTA. Ova vlast JE KORUMPIRANA DO SNIZI ZBOG PEDOFILNIH SLOBODNIH ZIDARA I KATOLIČKE CRKVE.
Pod krinkom borbe protiv terorizma, Patriot Act je usvojen BEZ javnog odobrenja ili glasanja samo nekoliko tjedana nakon događaja od 9. rujna. Ovakav neustavni skup zakona treba ukinuti budući da krše ljudska prava i zakonski postupak. Samo 11 kaznene prijave za terorizam godišnje pripisuju se ovom činu, koji se uglavnom koristi za racije bez kucanja koja dovode do uhićenja povezanih s drogom bez valjanog razloga za pretragu i zapljenu. Zakoni su jednostavno sredstvo za špijuniranje vlastitih građana i zatvaranje i mučenje disidenata bez suđenja ili prava na vijeće. Možete pročitati mnogo više o životu u ovom orvelovskom društvu straha i vidjeti moj vizualni odgovor na ove mjere na blogu mog umjetnika na http://dregstudiosart.blogspot.com/2011/09/living-in-society-of-fear-ten-years.html
mogla bi vas zanimati sljedeća KNJIGA. “Državna moć i demokracija: prije i tijekom predsjedništva GW Busha”. Knjiga ispituje povijesni nastanak američke policijske države.
Ako želite vidjeti zlostavljanja, idite na američki Okružni sud Tampa, 8:11-CV-2018. Pokušaj DOJ-a da kriminalizira traženje evidencije prema ZOSPI-ju. Pod određenim okolnostima ZOSPI može biti devistantan protiv “kukavičkog” DOJ-a i njegovih miljenika. Jednom kada počnu prosljeđivati FOIA-e drugoj agenciji, a ta agencija iz mjeseca u mjesec ne uspije donijeti odluku, izvorna agencija koja je slučajno bila Federalna uprava za zrakoplovstvo, agencija od koje su zatraženi podaci ne želi biti uhvaćena u nedolično ponašanje. Kada federalni agenti tvrde da se boje za sigurnost kada netko traži zapise o avionu, radarske crteže, radio komunikacije u letu, potvrdu N-broja itd., bez spominjanja pilota ili imena, onda moraju dobiti posao flippin hamburges!