Dužnosnici Obamine administracije oštro su govorili o Pakistanu i njegovoj navodnoj potpori militantima koji su prešli u Afganistan kako bi napali američke snage. Ali stvarnost je da je Washingtonu ostalo malo utjecaja nakon desetljeća neuspješnih ratova, kako izvješćuje Gareth Porter za Inter Press Service.
Gareth Porter
Američka prijetnja prošlog tjedna da su “sve opcije” na stolu ako pakistanska vojska ne prekine svoje veze s Haqqani mrežom antiameričkih pobunjenika stvorila je privid krize koja uključuje potencijalnu eskalaciju američke vojske u Pakistanu.
Ali u prijetećoj retorici administracije ima mnogo manje sadržaja nego što je bilo očito. Zapravo, to je prvenstveno bila vježba kontrole domaće političke štete, iako je bila složena emocionalnim odgovorom na nedavne velike napade skupine Haqqani na ciljeve SAD-a i NATO-a, prema dva izvora upoznata s procesom donošenja politika o Afganistanu i Pakistanu.
Jedan izvor blizak tom procesu sumnjao je da postoji bilo kakvo planiranje vojne akcije protiv Pakistana u bliskoj budućnosti. "Siguran sam da ćemo puno razgovarati s Pakistancima o ovome", rekao je izvor za IPS.
Unatoč oštrim razgovorima o netoleriranju više napada visokog profila na američke trupe, sugeriraju izvori, nema očekivanja da bi bilo što što Sjedinjene Države mogu učiniti promijenilo politiku Pakistana prema skupini Haqqani.
Mreža Haqqani, snaga od 15,000 do 20,000 paštunskih boraca predvođenih bivšim antisovjetskim mudžahedinima Jalalludinom Haqqanijem, dugo je izjavljivala svoju lojalnost talibanskom vođi Mullahu Mohammedu Omaru.
Nad raspravama o tome kako reagirati na najnovije napade nalazi se čvrst zaključak do kojeg je došla administracija Baracka Obame u pregledu politike AfPak-a u prosincu prošle godine da je bilo uzaludno pokušavati izvršiti pritisak na Pakistan oko pitanja veza sa skupinom Haqqani.
Obamina administracija je 2009. i 2010. više puta pokušala izvršiti pritisak na zapovjednika pakistanske vojske Ashfaqa Kayanija da napadne mrežu Haqqani u Sjevernom Waziristanu, ali bez ikakvog rezultata. Konačno, u prosinačkoj reviziji politike, dogovoreno je da javno napadanje Pakistana zbog njegovih veza s mrežom Haqqani i njegovog odbijanja da napadne te snage u Sjevernom Vaziristanu ne samo da neće postići željeni rezultat, već je kontraproduktivno i treba prestati, prema izvorima upoznat s tom recenzijom.
No rastuća plima napada skupine Haqqani na mete SAD-a i NATO-a 2011. učinila je politiku Obamine administracije AfPak mnogo ranjivijom na domaće političke kritike nego ikad prije.
New York Times je 24. rujna izvijestio da je broj napada grupe Haqqani bio pet puta veći, a broj bombi postavljenih uz cestu porastao je za 20 posto u 2011. nego u istom razdoblju 2010., prema visokom dužnosniku američke vojske .
Međutim, još je štetniji za ratnu politiku administracije bio dojam stvoren napadom mreže Haqqani na američko veleposlanstvo i sjedište SAD-NATO-a u najstrože čuvanom dijelu Kabula 13. rujna, te eksplozijom kamiona bombe napad na NATO bazu tri dana ranije u kojem je ranjeno 77 američkih vojnika.
Najviši američki dužnosnici za nacionalnu sigurnost nisu imali drugog izbora nego okriviti Pakistan za te napade i sugerirati da je administracija sada zauzela mnogo oštriji stav prema Islamabadu, unatoč saznanju da to vjerojatno neće uzdrmati pakistansku politiku, prema dva upućena izvora.
“U situaciji smo u kojoj administracija ne može učiniti ništa”, rekao je jedan od izvora.
Uprava je odlučila unutar nekoliko dana nakon napada visokog profila u Kabulu 13. rujna istaknuti tvrdnju da je pakistanska obavještajna služba, ISI, na neki način bila suučesnik u nedavnim napadima grupe Haqqani.
Dana 17. rujna, američki veleposlanik u Pakistanu Cameron Munter optužio je mrežu Haqqani da je nekoliko dana ranije izvela napad na veleposlanstvo SAD-a i sjedište SAD-NATO-a i izjavio: “Postoje dokazi koji povezuju mrežu Haqqani s pakistanskom vladom. ”
Tri dana kasnije ministar obrane Leon Panetta rekao je novinarima: "Poduzet ćemo sve potrebne korake da zaštitimo naše snage" u Afganistanu.
Zatim je administracija objavila priču kroz Washington Post 21. rujna koja je jasno imala za cilj zadovoljiti domaću političku publiku da je administracija bila dovoljno oštra prema Pakistanu u vezi s njegovim vezama sa skupinom Haqqani.
Diplomatska dopisnica Karen DeYoung izvijestila je da je Obamina administracija dala Pakistanu "što je ultimatum" da prekine veze sa skupinom Haqqani, upozoravajući da će Sjedinjene Države "djelovati jednostrano ako se Pakistan ne povinuje".
U svjedočenju pred Senatskim odborom za oružane snage 22. rujna, načelnik Združenog stožera adm. Michael Mullen dao je neobično priznanje da su napadi mreže Haqqani u Afganistanu postali "bezobrazniji, agresivniji, smrtonosniji" nego ikad prije. , ali je to objasnio kao funkciju veza između skupine i pakistanskog ISI-ja.
On je skupinu Haqqani prikazao kao "pravu ruku ISI-ja" i sugerirao da postoje "vjerodostojni dokazi" da ISI stoji iza napada kamionom bombom na bazu NATO-a 10. rujna, kao i iza napada na veleposlanstvo i Glavni stožer međunarodnih sigurnosnih snaga nekoliko dana kasnije.
Mullen je upotrijebio čudno iskrivljen jezik u opisivanju tog dokaza, rekavši da su "informacije postale dostupnije da je ISI podržavao ili čak poticao te napade."
Taj isti tekst, koji je samo sugerirao ISI-jevo "ohrabrenje" kao mogućnost, zatim je plasiran Reutersu i CNN-u, između ostalih novinskih kuća. Dopisnica CNN-a iz Pentagona Barbara Starr citirala je "američkog vojnog dužnosnika" 23. rujna kako tvrdi da ISI "zna ili podržava" u vezi s napadima na mrežu Haqqani, što je još jedna formula koja otkriva odsutnost čvrste inteligencije o suučesništvu ISI-ja.
A Mark Hosenball i Susan Cornwell iz Reutersa izvijestili su 22. rujna da su američki dužnosnici priznali da su informacije koje sugeriraju da je ISI poticao Haqqanijeve napade na američke snage bile "nepotvrđene".
U tim izvješćima nije bilo nikakvih naznaka da je Mullen konzultirao američku obavještajnu zajednicu prije nego što je iznio tvrdnje o "vjerodostojnim obavještajnim podacima" o suučesništvu ISI-ja.
Ono što je nedostajalo u javnim izjavama administracije i curenju informacija bila je činjenica da su i administracija Georgea W. Busha i Obame bile itekako svjesne da pakistanska vojska ima bliske strateške odnose s mrežom Haqqani.
"Nije da Sjedinjene Države nisu znale da pakistanska vojska smatra mrežu Haqqani strateškim sredstvom", rekao je jedan upućeni izvor.
Duga revizija politike AfPak-a od strane Obamine administracije 2009. temeljila se na spoznaji da pakistanska vlada vjerojatno neće odustati od svoje potpore mreži Haqqani i talibanskoj Quetta Shura.
Dana 29. studenoga 2009., na dan kada je Obama donio konačnu odluku o podršci povećanju broja vojnika u Afganistanu za više od 30,000, njegov ratni savjetnik za Afganistan, general Douglas Lute, upozorio ga je da pakistanska politika potpore mreži Haqqani i drugim pobunjenicima bio jedan od četiri ključna čimbenika koji su stvorili ozbiljan rizik od neuspjeha politike u Afganistanu, prema knjizi Boba Woodwarda Obamini ratovi.
Čak i oni koji su se u prošlosti nadali da bi pritisak na Pakistan mogao dovesti do promjene u njegovom odnosu sa skupinom Haqqani sada su odustali od te mogućnosti.
New York Times je u subotu izvijestio da su dužnosnici koji su nekoć vjerovali da Washington može manipulirati pakistanskom vojskom da prekine svoju potporu skupini Haqqani "kroz nagovaranje i velike gotovinske isplate" sada uvjereni da Pakistan neće promijeniti svoju politiku sve dok se osjeća ugroženim Indijska moć.
Gareth Porter je istraživački povjesničar i novinar specijaliziran za politiku nacionalne sigurnosti SAD-a. Meko izdanje njegove najnovije knjige, Opasnosti dominacije: neravnoteža moći i put u rat u Vijetnamu, objavljen je u 2006.
Čini se da SAD misli da može izvršiti invaziju na zemlje diljem svijeta, promijeniti podršku u neprijateljstvo grupa kao što su AlQaida i Haqqana, ubijati "osumnjičene militante" i druge civile i očekivati od vlada da podrže napore SAD-a bez obzira na vlastite interese. Go Home Yanks!!! riješite vlastite probleme i prestanite sa svim tim "terorističkim" ludilom koje pogoršavate.