Objašnjavajući zašto nas 'mrze'

Veliko pitanje koje je predsjednik George W. Bush postavio nakon napada 9. rujna bilo je "zašto nas mrze?" nakon čega je uslijedio njegov smiješni odgovor, "oni mrze naše slobode". Nova knjiga dopisnika BBC-ja Deepaka Tripathija nudi realističniju analizu, piše Marjorie Cohn.

Od Marjorie Cohn

Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001., Bushova administracija pokrenula je svoj “Globalni rat protiv terorizma”. Iako Obamina Bijela kuća ne koristi taj nadimak, mnoge njezine politike ne razlikuju se od onih njezinih prethodnika.  

Obje su se administracije usredotočile na borbu protiv simptoma terorizma, a ne na borbu s njegovim temeljnim uzrocima.  

Dugogodišnji BBC-jev dopisnik Deepak Tripathi boravio je u Kabulu u Afganistanu 15 mjeseci početkom 1990-ih, gdje je stekao jedinstvenu perspektivu o genezi terorizma iz svog pristupa afganistanskim vođama i građanima tijekom građanskog rata nakon protjerivanja tamošnjeg komunističkog režima. .

Njegova knjiga Uzgajalište daje značajan doprinos razumijevanju podrijetla i okidača terorizma. Tripathi prati razvoj "kulture nasilja" u Afganistanu, uglavnom zbog otpora stranoj invaziji, od "proxy rata pod vodstvom SAD-a" protiv SSSR-a do sadašnjeg američkog rata. Bez takvog povijesnog uvida, napori da nas zaštite od terorističkih djela pokazat će se uzaludnim.

Nakon 9. rujna iz nacionalnog diskursa izostalo je suštinsko ispitivanje zašto je 11 muškaraca moglo toliko mrziti Sjedinjene Države da bi se raznijeli i sa sobom poveli nekih 19 nevinih. Izvor te mržnje može se pronaći u stranoj okupaciji Afganistana kao i u ogorčenosti Sjedinjenih Država zbog njihove nekritičke podrške izraelskoj okupaciji palestinskih zemalja.

Tripathi reproducira izjavu Osame bin Ladena od 7. listopada 2001. koja kaže: "Ono što Amerika sada kuša je nešto beznačajno u usporedbi s onim što smo kušali godinama", navodeći "poniženje i degradaciju".  

Bin Laden dodaje: “Milijuni nevine djece ubijaju se dok ja govorim. Ubijaju se u Iraku [od blokade i sankcija] a da nisu počinili nijedan grijeh.” I on piše: “Izraelski tenkovi napadaju Palestinu . . . i na drugim mjestima u zemlji islama, i ne čujemo nikoga da podiže glas ili pomakne ud.”

Bin Ladenova izjava odražava pritužbe iznesene u Al Qaidinoj deklaraciji iz 1998., u kojoj se kao tri glavne pritužbe navodi izraelska kontrola nad Jeruzalemom, palestinski problem i Irak. Deklaracija je citirala američku "okupaciju zemlje islama u najsvetijim mjestima, pljačku njezinih bogatstava, diktiranje svojim vladarima, ponižavanje svog naroda, teroriziranje svojih susjeda i pretvaranje svojih baza u vrh koplja" protiv muslimana.  

Žalio se na “veliki broj ubijenih” blokadom Iraka nakon Zaljevskog rata 1991. godine. U deklaraciji su američki ciljevi opisani kao "vjerski i ekonomski", sa željom da služe interesima Izraela odvraćanjem pažnje od njegove okupacije Jeruzalema i ubojstava muslimana na okupiranim palestinskim teritorijima.

Tripathi dijalektički prati uspon radikalnog islama protiv komunizma u Afganistanu, američku podršku islamskim snagama u odbijanju Sovjeta i kasniji razvoj terorizma u suprotnosti s američkom politikom nakon što je Sovjetski Savez protjeran iz Afganistana.

Godine 1979. SSSR je napao Afganistan i započeo desetogodišnju okupaciju kako bi podržao posrnulu afganistansku komunističku vladu koja je došla na vlast godinu dana prije. "Uspon komunizma radikalizirao je islamske skupine u zemlji", piše Tripathi.  

Nakon invazije, bin Laden se preselio na afganistansko-pakistansku granicu kako bi "oslobodio zemlju od nevjerničkog osvajača". Uz podršku CIA-e, stvorio je organizaciju za borbu protiv Sovjeta. Postala je dio mudžahedina koji su bili bazirani u Pakistanu i podržani od Sjedinjenih Država.

SAD i njegovi saveznici financirali su rat protiv Sovjetskog Saveza oružjem vrijednim milijarde dolara. CIA je usmjeravala američku pomoć mudžahedinima preko Obavještajne uprave među službama (ISI) u Pakistanu, koja je za svoje napore primila 3 milijarde američkih dolara pomoći.  

Predsjednik Jimmy Carter započeo je politiku aktivnog sukoba s komunistima odobrivši tajnu potporu mudžahedinima. Kada je Ronald Reagan preuzeo predsjedništvo, donio je svjesnu odluku da poveća vojnu pomoć CIA-e mudžahedinima.

Do 1987. 65,000 XNUMX tona oružja i streljiva išlo je CIA-inim cjevovodom afganistanskom otporu.  

“Ovi fundamentalistički borci bili su spremni podnijeti ekstremne poteškoće i podnijeti najveću žrtvu, mučeništvo”, primjećuje Tripathi.

Mnogi prebjezi i zarobljenici mudžahedina bili su mučeni ili ubijeni. ISI je imao veliki utjecaj na vođe mudžahedina.

“Teror je bio fundamentalan u sovjetskoj okupaciji Afganistana,” prema Tripathi. Okupacija je trajala do 1989. kada je Sovjetski Savez bio prisiljen povući se iz Afganistana zbog razornih troškova.

U desetljeću rata i brutalnosti ubijeno je preko 1.3 milijuna Afganistanaca, a više od trećine stanovništva postalo je izbjeglicama.

Bin Laden je osnovao Al Qaidu kako bi srušio korumpirane, heretičke režime u muslimanskim zemljama i zamijenio ih islamskim zakonom. "Ideologija Al Qaide bila je izrazito antizapadnjačka", kaže Tripathi, "a bin Laden je Ameriku vidio kao najvećeg neprijatelja kojeg je trebalo uništiti."  

Iako su Sjedinjene Države podupirale radikalni islam protiv komunista u Afganistanu novcem i oružjem, "nisu prepoznale da bi pad sovjetskog carstva ostavio same Sjedinjene Države izložene napadima skupina poput Al Qaide", piše Tripathi. “S vremenom se ovaj neuspjeh pokazao kao povijesna greška.”

Nakon raspada SSSR-a, što se djelomično moglo pripisati njegovom gubitku u afganistanskom ratu, Afganistan je potonuo u kaos i građanski rat. U prvi plan su izbile radikalne islamske snage.  

“Uz pomoć Amerike i njezinih saveznika, afganistanski otpor stvorio je vlastitu kulturu terora, koja je s vremenom rasla u Afganistanu, ali i šire.” Afganistan, koji je općenito bio miroljubiva zemlja, 1990-ih se identificirao s globalnim terorom.  

Sredinom tog desetljeća talibani su postali istaknuti. Sastavljen od mladih afganistanskih izbjeglica iz rata protiv Sovjetskog Saveza, mnogi su odrasli u Pakistanu. Većina talibanskih vođa potjecala je iz siromašnih sredina. 

Oslanjajući se na strogi šerijatski zakon, obećali su vratiti mir i sigurnost u Afganistan. Ali to je imalo svoju cijenu. Šiitski Afganistanci, žene i etničke manjine postali su žrtve talibanskih zločina. ISI je opskrbljivao talibane vojnom opremom i borcima. Do 1998. talibani su kontrolirali veći dio Afganistana jer su "mučenje i zlostavljanje postali sustavni".

Izreka "Pazi što želiš" nigdje nije relevantnija nego u Afganistanu. CIA je dala oružje i primjerke Kur'ana afganistanskim i arapskim skupinama. Virulentni antikomunizam Cartera, Reagana i predsjednika Georgea HW Busha doživio je neuspjeh.  

“Al Qaeda i talibanska antizapadna ideologija bila je groteskna zrcalna slika Carterovih i
Antisovjetska politika administracije Reagan-Bush”, primjećuje Tripathi. “Uspon Al Qaide i njezinih afganistanskih domaćina, talibana, bio je jednako reakcija na američku nemilosrdnu provođenje antisovjetske politike koliko i simbol volje fundamentalista da unaprijede svoju vrstu islama.”

George W. Bush pokrenuo je svoj “rat protiv terorizma” nakon napada 9. rujna invazijom i okupacijom Afganistana. Među mrtvima je 11 Amerikanca (među ukupno 1,672 koalicijska vojnika) i, do kraja 2,604., najmanje deset tisuća afganistanskih civila.

Pod krinkom borbe protiv terorizma, Bush je također napao i okupirao Irak, koji nije imao veze s Al Qaidom. U Iraku je ubijeno 4,474 Amerikanaca (među ukupno 4,792 koalicijska vojnika) i više od 100,000 iračkih civila. Ta zanimanja i dalje odnose živote.

Između 9. rujna i 11. projicirana cijena ova dva rata iznosi 2012 trilijuna dolara.

Busheva administracija razvila je politiku mučenja i zlostavljanja zatvorenika, od kojih su mnogi već godinama u pritvoru bez dokaza o bilo kakvoj povezanosti s terorizmom. Američki zatvor u Guantánamu postao je sinonim za dehumanizaciju muškaraca arapskog i muslimanskog podrijetla.

Fotografije okrutnog postupanja koje su izašle iz zatvora Abu Ghraib u Iraku šokirale su svijet. Zatvor Guantánamo još uvijek radi pod Obaminom administracijom, koja je također povećala napade bespilotnim letjelicama u Pakistanu, Jemenu i Somaliji. Više od 90 posto ubijenih bili su civili, prema Institutu Brookings.

Umjesto da ljudima u tim zemljama privuče Ameriku, te politike izazivaju mržnju prema Sjedinjenim Državama, čineći Amerikance ranjivijima na terorizam. Tripathijev izvrstan rad završava pozivom da se vojna strategija u Afganistanu i Pakistanu zamijeni razvojem, pomirenjem i obnovom. Sjedinjene Države moraju poslušati njegov mudar savjet.

Marjorie Cohn je profesorica na školi Thomas Jefferson, bivša predsjednica Nacionalnog ceha odvjetnika i urednica, nedavno, Sjedinjene Države i mučenje: ispitivanje, zatvaranje i zlostavljanje (NYU Press).

11 komentara za “Objašnjavajući zašto nas 'mrze'"

  1. Donald A Thomson
    Rujna 4, 2011 na 20: 07

    Ako želite znati zašto je SAD nepopularan, razmislite o nedavnim upozorenjima Hilary Clinton afričkim čelnicima. Kina će pokušati kupovati od vas i prodavati vam. Bez glupog upozorenja da će Kina protiv njih voditi agresijski rat, samo naglašavanje koliko su drugačiji od SAD-a.

    Svi su svjesni slabosti demokracije u SAD-u, a svi također znaju da je u Kini znatno manje demokratsko. To je nebitno za to hoće li oni napasti vašu zemlju.

    [e-pošta zaštićena]

  2. nakba48
    Kolovoz 30, 2011 na 19: 05

    Japan je ožalošćen u Drugom svjetskom ratu jer je slijedio istu politiku koju mi ​​slijedimo – pokušavajući steći potpunu kontrolu nad prirodnim resursima koje koristimo. Japan se nakon rata preopremio, pomirio se s kupnjom onoga što mu treba na svjetskom tržištu po tekućoj cijeni. Od tada joj nije išlo loše.

    Ono o čemu se radi temelji se na aroganciji i uobraženosti moći. Naš san o globalnoj moći neće završiti u krajolicima razaranja, ali predviđam da ćemo doći u još veću tugu.

  3. Tikitonko
    Kolovoz 30, 2011 na 16: 57

    Pravi razlozi za "Zašto nas mrze" su nezgodne istine. Većina naše naivne vanjske politike na Bliskom istoku temeljila se na nafti. Oni koji imaju ulja moraju ga prodati; stoga je pokušavanje njihove kontrole potpuno nepotrebno i loše savjetovano.

  4. rharwell
    Kolovoz 29, 2011 na 05: 58

    Problem s ovim istinama ima veze s političarima koje stalno biramo na dužnost: oni su glupi i postaju sve gluplji. Svi su postali korporativni lakeji, psi na uzici za profitere i ratne huškače. Pogledajte Bachmanna i Perryja. Mislili smo da je Bush 2 idiot, ali on je blijed u usporedbi s bilo kojim od njih, a MSM ih obojicu tjera na stupove kao Mesije. Nisam završio koledž, ali ne treba biti raketni znanstvenik da shvati ZAŠTO nas toliko mrze diljem svijeta. Sve dok profiteri, dok korporativna Amerika ne izgubi kontrolu nad vladom, stvarat ćemo neprijatelje. Postat ćemo sve izoliraniji dok tonemo u crnu rupu pohlepe i pohlepe. Zaista smo sami sebi najveći neprijatelj.

  5. Marc Schlee
    Kolovoz 27, 2011 na 22: 00

    *******

    Kakvo je to "nas" sranje?

    SLOBODNA AMERIKA

    REVOLUCIONARNA (DIREKTNA) DEMOKRACIJA

    *******

  6. Kolovoz 26, 2011 na 09: 45

    Autor je očito koherentno predstavio valjano stajalište koje su prihvatili neki izvan establišmenta izabranih vladinih dužnosnika, mnogi akademici i imenovani dužnosnici koji su aktivno ili prešutno vodili naciju krivim putem ozbiljno oštetivši naše gospodarstvo kao i druge nacije. Ideja uništavanja sela da bi se ono spasilo operativna je fraza naše vlade i njezinih plaćenih slugu. Rezultati naših ratova i iskrivljene vanjske politike sada utječu na domaće programe.

    Ovdje imamo neku vrstu dobrovoljne diktature pod krinkom demokracije gdje dvije strane diktiraju ne pitajući narod što želi. S vremenom smo sve više razvili vladu odozgo prema dolje, umjesto vlade odozdo prema gore.

    Državne usluge za ljude se nikad ili rijetko poboljšavaju i poboljšavaju, ali su sada ograničene jer su preskupe, a da se ne spominje da su skupi beskrajni ratovi, rasipanje, prijevare, korupcija i zlouporaba obilni u vladi.

    Ono što naše moderno doba dokazuje je da vlada, ako je prevelika, nije u stanju građanima učinkovito i djelotvorno osigurati usluge kao što su zdravstvo, socijalna sigurnost, održavanje infrastrukture poput cesta i mostova, te razvoj brzih željeznica diljem zemlje i isplativa sigurnost. Čini se da se ništa za ljude ne može sigurno financirati, nego je uvijek problem, ali financiranje za spašavanje u trilijunima dolara obavlja se gotovo trenutačno kao naši ratovi, gotovo trenutačno ili vrlo brzo.

    Kad su radna mjesta povezana sa zdravstvenom skrbi, svaki pad u američkom gospodarstvu znači da je zdravstvena skrb američkog naroda kolateralna šteta.

    Jednom riječju, imamo masovno loše upravljanje i pogrešnu raspodjelu nacionalnih resursa od strane vlade, dok građani općenito nisu u stanju zauzeti koherentan i jedinstven stav za sebe i svoje potomke.

    http://www.opednews.com/articles/American-Collateral-Damage-by-Henry-Pelifian-101123-77.html

  7. Kolovoz 26, 2011 na 01: 09

    Lijep članak. Za to su nam krivi neoliberalizam i hladnoratovska politika. Povezani članak ako ste zainteresirani, i još jedan koji nije povezan.

    http://www.theruggedgent.com/2011/02/27/the-last-bastion-of-the-cold-war-understanding-a-divided-korea/

    http://www.theruggedgent.com/category/gastronomy/

  8. Murphy
    Kolovoz 24, 2011 na 18: 47

    Ne, gospodine Oppenheimer, ja nisam Hassan. Ja sam prije svega kršćanin i prihvaćam zakletvu koju sam položio: "Prvo, ne čini zlo". Vjerujem da, kao što Biblija uči, "Što god posijete, to ćete i požnjeti." Molimo pročitajte ovu malu pjesmu Albrechta Haushoffera, kojeg su ubili nacisti:

    “Krivnjaâ€
    ja sam kriv,
    Ali ne na način na koji ti misliš.
    Trebao sam ranije prepoznati svoju dužnost;
    Trebao sam zlo oštrije nazvati zlom;
    Predugo sam obuzdavao svoju prosudbu.
    Upozoravao sam,
    Ali nedovoljno, i jasno;
    I danas znam za što sam bio kriv.

    Neka vam vaše priznanje stoji na dobrom mjestu kod Svemogućeg.

  9. Kolovoz 24, 2011 na 11: 55

    Vojno-industrijski kompleks je živ i zdrav, čak i pod Obaminom administracijom. Rat je dobar za zaradu, ali po koju cijenu u konačnici?

  10. Robert Oppenheimer
    Kolovoz 24, 2011 na 10: 13

    Da, koristili smo taktičke nuklearke u AFG i IRQ.

    Dr. Nidal Hassan jeste li to vi?

  11. Murphy
    Kolovoz 23, 2011 na 18: 44

    Podsjeća me na pronicljivu primjedbu Roberta Fiska, koju je sam sebi zapisao u svom osobnom dnevniku zapažanja dok je obilazio scenu zapadnjačke devastacije koja se dogodila nad islamskim svijetom. Kosturni ostaci dragocjene i povijesno značajne džamije koja je besmisleno uništena od strane agresije Zapada bili su katalizator tog posebnog 'bogojavljenja'. Pitao se: "Pitam se što nam spremaju?" Ubrzo nakon toga, saznali smo. Napadi 9. rujna odgovorili su na njegovo intuitivno pitanje.

    Danas sam na popisu za čitanje novinskih članaka prilagođenih vojnim profesionalcima pronašao članak pod naslovom nešto poput: "Zašto se gnjaviti razgovarati s Ghaddaffijevima svijeta?" Članak je insinuirao da je naš predsjednik konačno 'naučio' da je besmisleno pregovarati. Odlučio sam imati više vjere u svog predsjednika od toga.

    Vidio sam fotografije ratnih žrtava iz nedavnih ratnih žrtava na Bliskom istoku koje je kružio istaknuti britanski traumatološki kirurg. Insinuira da je priroda tih ozljeda takva da su mogle biti uzrokovane samo zabranjenim kemijskim ili nuklearnim oružjem. Kao liječnik, sklon sam se složiti, a moje obrazovano mišljenje (temeljeno na spoznaji da ne možete ispariti meso s kosti ostavljajući je snježnobijelom i bez proteina na bilo koji drugi način) je da su taktička nuklearna oružja zaposlen.

    Nisam htio gledati te slike. Proveo sam godine na sveučilištu i u specijalizaciji promatrajući takve stvari i znam što impliciraju. Puno je ugodnije rješavati obične 'glavne pritužbe' svjetovnog života. Obično možete učiniti da se ljudi osjećaju bolje u tren oka. Ali nema jednostavnog rješenja za petnaestogodišnjeg klinca kojemu su izgorjela sva tijela s obje ruke.

    Ali pogledao sam i postavio si isto pitanje koje je postavio Robert Fisk: "Pitam se što nam spremaju?"

Komentari su zatvoreni.