Izraelski židovski egzodus

Tvrdolinijaški Izraelci odbacuju ideju razumnih kompromisa za mir, tvrdeći da bi bilo kakvi značajniji ustupci palestinskom suverenitetu ugrozili sigurnost Izraela ili cionističku stvar, ali Lawrence Davidson napominje da bi demografski trendovi, uključujući sve veći egzodus Židova iz Izraela, mogli imati mnogo gore posljedice.

Autor Lawrence Davidson

Lipnja 15, 2011

Ako je povijesni cilj države Izrael osigurati svjetskim Židovima siguran nacionalni dom, mjesto utočišta u svijetu stvarnog ili potencijalnog antisemitizma, čini se da nije uspio.

Propala je ne zato što ovaj pisac tako kaže, nego zato što to kaže sve veći broj njezinih židovskih građana.

Postoje studije koje potječu iz Izraela i inozemstva koje pokazuju “čak polovica Židova koji žive u Izraelu razmislit će o odlasku … ako se u sljedećih nekoliko godina nastave trenutni politički i društveni trendovi.” Ovaj nalaz je pored činjenice da yerida, ili emigracija iz Izraela, već dugo ima veće brojke od aliyah, ili useljavanje u zemlju.

The Izraelski središnji zavod za statistiku navodi da je od 2005. godine 650,000 Izraelaca napustilo zemlju na više od godinu dana i nisu se vratili. Velika većina njih bili su Židovi. U Dodatku, pokazuju ankete da najmanje 60 posto, pa čak i 80 posto preostalih izraelskih Židova "suosjeća s onima koji napuštaju zemlju".
 
Među onima koji ostaju vlada uvjerenje da je sigurno imati drugu putovnicu koju izdaju Sjedinjene Države ili neka europska država.

Kao što je Kaže to novinar Haaretza Gideon Levy, “ako su naši preci sanjali o izraelskoj putovnici, među nama ima onih koji sada sanjaju o stranoj putovnici.”

Trenutno, Sjedinjene Države imaju izdano preko pola milijuna putovnice za Izraelce i četvrt milijuna dodatnih zahtjeva su na čekanju. Njemačka je druga sa 100,000 7,000 putovnica danih izraelskim Židovima i XNUMX XNUMX novih izdanih godišnje.

Čemu jagma za strane putovnice? Dobro, prema Levyju“Izgovori su čudni i raznoliki, ali u osnovi svih su nelagoda i tjeskoba, osobna i nacionalna. Strana putovnica postala je polica osiguranja od crnog dana. Ispostavilo se da ima sve više i više Izraelaca koji misle da bi taj dan mogao na kraju doći.”
 
Postoje dva prevladavajuća objašnjenja za ovaj fenomen. Prvi je da odražava uvjerenje da sigurno utočište koje je cionizam trebao stvoriti uopće nije sigurno.

Ovo je stav zauzeo politolog sa Sveučilišta Pennsylvania Ian Lustick, koji je rekao:

“Opasnost za židovsku državu je u tome što, s obzirom na izbor između uvjeravanja stanovnika Bliskog istoka da Izrael može biti dobar susjed i napuštanja susjedstva, sve više Izraelaca privlači ovo drugo. … Logički ekstremni izraz bijega je, naravno, emigracija.”

Lusticka podupire Stephen Walt, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Harvard, koji sugerira da "cionistički ideal gubi snagu unutar samog Izraela" jer izraelska vlada "beskonačno odgađa (mirovni) proces."

Drugo objašnjenje je ono koje predlažu urednici Jerusalem Posta koji citiraju intervjue sa “stotinama izraelskih iseljenika u Sjevernoj Americi”. Njihov zaključak je da kada Izraelci odlaze u inozemstvo i ostaju, to je zbog ekonomskih, a ne političkih ili sigurnosnih razloga.
 
Zapravo, objašnjenje koje nudi Jerusalem Post je sumnjivo. Ako je želja za emigriranjem uglavnom motivirana ekonomijom, potražnja za drugom putovnicom ne bi bila potrebna.

Izraelci slobodno putuju u Sjedinjenim Državama, a ekonomske međusobne veze između dviju zemalja olakšavaju izraelskim Židovima dobivanje "zelene karte" za boravak i rad. To vjerojatno vrijedi iu nekim drugim dijelovima Zapada, sve dok niste označeni kao ratni zločinac.

Međutim, kada spojite rast iseljavanja sa željom za stranim putovnicama, dobivate drugačiju poruku. Planiranje mogućeg iseljavanja sa stranom putovnicom implicira da postoji veliki broj Izraelaca koji predviđaju propast države.

Drugim riječima, predviđaju dan kada će izraelska putovnica biti bezvrijedna. S obzirom na činjenicu da je emigracija neka vrsta ideološkog grijeha za cioniste, ne čudi što neki od emigranata kažu anketarima da im je motivacija ekonomska. Bolje zvuči.

Ali na kraju to nije ni važno, odlazak iz bilo kojeg razloga jednak je glasanju nogama.
 
Ne bez svojih troškova
 
Ovaj trend je bez sumnje ohrabrujući za Palestince i njihove pristaše, ali nije bez svoje cijene.

Ako pretpostavimo da nema promjena i projiciramo ovaj razvoj u budućnost, recimo 20-ak godina, kako će izgledati židovski Izrael?

Prvo, omjer Židova i izraelskih Arapa unutar Zelene linije sigurno će se smanjiti. Odnosno, arapsko stanovništvo, koje već ima veću stopu nataliteta od židovskog, sve će brže rasti, čineći sve veći postotak stanovništva. Uzmite u obzir okupirane teritorije i bit će više Palestinaca nego Židova.

Može se, naravno, reći da tako treba biti. Ideja da Palestina mora imati židovsku većinu uvijek je bila perverzna. Unatoč tome, kao posljedica demografskih promjena, gotovo je sigurno da će se palestinsko-židovski odnosi s Izraelom, koji nikada nisu bili dobri, brzo i razmjerno pogoršati.

Zašto? Druga točka daje odgovor na ovo pitanje.
 
Drugo, od Židova koji ostanu u Izraelu, sve će veći postotak biti ideološki fanatici. Pogledajte vjerski motivirane, naoružane i agresivne doseljenike na Zapadnoj obali i onda ih zamislite, zajedno s onima s crnim šeširima i pa'ot (neobrijanim zaliscima), kako čine 60 ili 70 posto židovske populacije.

To je “Masada” većina koja će biti voljna “braniti” svoj način života u cijeloj Palestini ne zbog patriotske propagande, već iz stvarnog rasnog uvjerenja i vjerskog žara.
 
Treće, ostali preostali Židovi, oni koji nisu nužno fanatični, bit će uglavnom poslušni. To su oni koji ne mogu dobiti strane putovnice, koji nemaju rođake u inozemstvu koji bi jamčili za njih, a nemaju dovoljno sredstava da financiraju novi početak, čak i kad bi mogli pronaći drugo mjesto kamo bi otišli.

Oni će slijediti naredbe koje im daje njihova sve fanatičnija vlast zarad svojih radnih mjesta, svojih mirovina, da stave kruh na stol, jer to rade njihovi vršnjaci itd.
 
Četvrto, ideološki fanatici koji se suočavaju sa svojom najgorom noćnom morom, u ovom slučaju "demografskim holokaustom", neće biti poklonici demokracije i ljudskih prava. Izraelska će vlada postajati sve više diktatorska.

To već možemo vidjeti u današnjem Izraelu gdje je Kneset, trenutno pod kontrolom ideoloških stranaka, u procesu donošenja antidemokratskih zakona. Ovo je možda samo početak.

U populaciji bez srednje klase neće biti prave političke opozicije, a desničarske stranke će postati sve agresivnije protiv onoga što smatraju anticionističkim elementima unutar židovske populacije.

Organizacije kao što su B'tselem, Gush Shalom, Rabini za ljudska prava, Odbor protiv rušenja domova i slične bit će zatvorene. Pristaše ovih grupa će zašutjeti ili otići u egzil, kao što će to učiniti mali broj izraelskih akademika koji se sada protive vladinoj politici.

Ako to ne učine, vjerojatno će završiti u zatvoru.
 
Ovo je, naravno, samo nagađanje. Međutim, to je razumna pretpostavka. I stoga bismo stvarno trebali razmisliti o ovome.

U današnjem Izraelu još uvijek možete uočiti razliku između onih židovskih Izraelaca koji žele pravedan i human dogovor s Palestincima i onih koji to ne žele. Ako se stvari nastave odvijati kao sada, doći će vrijeme kada će biti puno teže napraviti tu razliku.

Drugim riječima, kada se obični muškarac ili žena koji samo traže ekonomsku ili fizičku sigurnost, samo traže bolje mjesto za podizanje djece, spakiraju i odu, “neutralna zona” svakodnevnog života nestaje s njima.

Društvo postaje mjesto gdje ste, kako je George W. Bush jednom rekao, s nama ili protiv nas. A, ako biti s nama znači biti rasist, pristaša bogoizabranog naroda i aktivni neprijatelj inferiornih i osuđenih Amalečana, onda će se tako ponašati svi koji još žive.
 
Kada i ako to vrijeme dođe, kako ćemo mi izvana, a posebno mi koji smo Židovi, reagirati na Izrael u kojem su oni koji traže pravedan mir ili ušutkani, zatvoreni ili prognani?

Što učiniti s društvom u kojem svi moraju podržavati nepravdu ili sami biti osuđeni kao izdajice ili kriminalci? Kako pod ovim okolnostima razlikovati nevinog od krivog?
 
Ovo nije potencijalni scenarij jedinstven za situaciju u Izraelu. Igralo se i prije. Razlika je u tome što su prije Židovi bili među žrtvama, a ne viktimisti.

To je ono što se događa kada se bilo koja skupina preda doktrini, bilo rasnoj, vjerskoj ili političkoj, koja uništava sve predodžbe o ljudskosti. To je ono što je prevladavajuća ideologija Izraela učinila.

I, ako povijest ostane dosljedna, dok se cionizam “pročišćava”, rješava svih onih koji bi ga doveli u pitanje ili kompromitirali, mora svoje preostale pristaše odvesti u carstvo neuljepšanog užasa. Ovoga se svi trebamo bojati. Jako se bojim.

Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa; Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam.