Čini se da je general David Petraeus, vrhovni američki zapovjednik u Afganistanu za kojeg se smatra da bi mogao postati sljedeći direktor CIA-e, silno preuveličao broj talibanskih boraca zarobljenih prošle godine dopunivši ukupne brojke Afganistancima koji su oslobođeni nakon što su oslobođeni. Talibanske veze, izvještava Gareth Porter za Inter Press Service. Gareth Porter
Lipnja 13, 2011
Tijekom svoje intenzivne prve runde medijskih intervjua kao zapovjednika u Afganistanu u kolovozu 2010., general David Petraeus je medijima objavio brojke koje govore o spektakularnom uspjehu racija Snaga za specijalne operacije: u razdoblju od 90 dana od svibnja do srpnja, jedinice SOF-a zarobio je 1,355 običnih talibana, ubio još 1,031 i ubio ili zarobio 365 talibana srednjeg i visokog ranga.
Tvrdnje o velikom broju zarobljenih i ubijenih talibana nastavile su se do kraja 2010. U prosincu je Petraeusovo zapovjedništvo reklo da je ukupno 4,100 talibanskih običnih pripadnika uhvaćeno u prethodnih šest mjeseci, a 2,000 ih je ubijeno.
Te su brojke bile ključne za stvaranje novog medijskog narativa koji pozdravlja uspjeh operacija SOF-a kao preokret onoga što je bila gubitnička američka strategija u Afganistanu.
No pokazalo se da je više od 80 posto onih koji se nazivaju zarobljenim talibanskim borcima pušteno nekoliko dana nakon što su pokupljeni, jer je utvrđeno da su bili nevini civili, prema službenim podacima američke vojske.
Čak ih je više kasnije pušteno iz glavnog američkog pritvorskog objekta u zračnoj bazi Bagram, zvanog Pritvorski objekt u Parwanu, nakon što je njihove dosjee pregledalo vijeće vojnih časnika.
Vrijeme Petraeusove tvrdnje o zarobljenim ili ubijenim talibanskim borcima, štoviše, ukazuje na to da je on znao da četiri od pet onih za koje je tvrdio da su "zarobljeni talibanski obični" uopće nisu bili talibanski borci.
Provjera tvrdnji o broju ubijenih talibanskih zapovjednika i redova je nemoguća, ali tvrdnje o zarobljenim talibanima mogu se provjeriti prema službenim podacima o prijemu zatočenika pridodanim Parwanu.
Afganistanac kojeg su uhitile snage SAD-a ili NATO-a može se zadržati u isturenoj operativnoj bazi najviše 14 dana prije nego što se donese odluka hoće li se pojedinac osloboditi ili poslati u Parwan na dugotrajniji pritvor.
IPS je sada dobio neklasificirani grafikon Task Force 435, vojnog zapovjedništva odgovornog za pitanja zatočenika, o Parwanovim ukupnim mjesečnim primanjima i otpuštanjima za 2010., koji pokazuje da je samo 270 zatočenika primljeno u taj objekt tijekom razdoblja od 90 dana od svibnja do srpnja 2010.
Ta brojka također uključuje navodne talibanske zapovjednike koji su poslani u Parwan i koje je Petraeus računao odvojeno od obične figure. Tako je više od četiri od svakih pet Afganistanaca za koje se kaže da su bili talibanski borci zarobljeni tijekom tog razdoblja pušteno unutar dva tjedna kao nevini civili.
Kada je Petraeus sredinom kolovoza odlučio objaviti brojku od 1,355 talibanskih običnih vojnika koji su navodno zarobljeni tijekom razdoblja od 90 dana, već je znao da je 80 posto ili više od tog ukupnog broja već oslobođeno.
Bojnik Sunset R. Belinsky, časnik za tisak ISAF-a za operacije SOF-a, priznao je IPS-u prošlog rujna da se brojka od 1,355 odnosi samo na "početna pritvaranja".
Zapovjednik Task Force 435 admiral Robert Harward potvrdio je na brifingu za novinare prošlog 30. studenog da je 80 posto Afganistanaca koje je američka vojska zatočila tijekom cijele godine do tog trenutka pušteno unutar dva tjedna.
"Ove godine, u ovom borbenom prostoru, oko 5,500 osoba je zatočeno", rekao je Harward, dodajući ključnu činjenicu da je "oko 1,100 došlo u pritvorsku ustanovu u Parwanu".
Međutim, Harward nije objasnio razliku između te dvije brojke, a niti jedan novinar koji je prisustvovao brifingu u Pentagonu nije tražio takvo objašnjenje.
Petraeus je nastavio iskorištavati medijsko neznanje o nepodudarnosti između broja talibanskih običnih pripadnika za koje se kaže da su "zarobljeni" i broja koji je stvarno poslan FDIP-u.
Početkom prosinca, ISAF je dao Billu Roggiu, blogeru za web stranicu "The Long War Journal", brojku od više od 4,100 "neprijateljskih boraca" zarobljenih od 1. lipnja do 30. studenog, zajedno s 2,000 ubijenih običnih talibana.
Ali tijekom tih šest mjeseci samo je 690 pojedinaca poslano u Parwan, prema podacima Task Force 435, 17 posto od 4,100 talibanskih običnih pripadnika za koje se tvrdi da su zarobljeni kao "talibani".
Ukupno 690 zatočenika također uključuje nepoznati broj zapovjednika koje je Petraeus posebno prebrojao i velik broj zatočenika koji su kasnije pušteni iz Parwana. Uzimajući u obzir ta dva faktora, stvarni udio onih za koje se tvrdi da su zarobljeni talibani za koje je utvrđeno da nisu dio talibanske organizacije penje se na 90 posto ili čak i više.
Tri stotine četrdeset i pet zatvorenika, ili 20 posto od 1,686 ukupnog broja onih koji su bili zatočeni u Parwanu od lipnja do studenog, pušteno je na slobodu nakon revizije njihovih slučajeva, prema istom dokumentu Radne skupine koji je dobio IPS i datiranom 5. veljače Velika većina onih koji su pušteni iz ustanove bili su poslani u Parwan u lipnju ili kasnije.
Zatvorenici se puštaju iz Parwana samo kada su dokazi protiv njih toliko očito slabi ili nepostojeći da službenici SAD-a ne mogu opravdati nastavak njihovog držanja, unatoč činjenici da pritvorenici nemaju uobičajena proceduralna prava u „ne-kontradiktornom” saslušanju od strane pritvorenika Radne grupe Pregled.
Namjerna zbrka koju je posijao Petraeus nazivajući svakoga tko je priveden na ispitivanje zarobljenim obimnim talibanima bila je ključni element pažljivo promišljene strategije za stvaranje povoljnije slike o ratu.
Kao što je novinarka Associated Pressa Kimberly Dozier napisala u analizi vijesti od 3. rujna 2010. nakon intervjua s Petraeusom, on je bio vrlo svjestan da je “pokazivanje napretka teško u ratu koji se vodi u stotinama malih, raštrkanih sukoba, gdje se bojišnice ne pomiču i gdje gradovi ne padaju.”
SOF-ovske racije bi se, međutim, mogle pretvoriti u dramatičnu priču. “Mističnost elitnih, visoko obučenih komandosa koji se obrušavaju na nesuđenog talibanskog vođu u gluho doba noći dobro se osjeća kod kuće”, napisao je Dozier, “posebno u vrijeme kada se većina vijesti iz Afganistana fokusira na sve veći broj smrtnih slučajeva Amerikanaca i frustraciju zbog afganistanska vlada.”
Petraeus se pobrinuo da utjecaj novog narativa SOF-a bude maksimiziran predstavljanjem ukupnog broja Afganistanaca pohvaćenih u racijama SOF-a kao stvarnih talibanskih boraca.
Varljiva priroda tih statistika, kao što sada otkrivaju podaci američke vojske, ponovno postavlja pitanje jesu li statistike koje je objavio Petraeus o ubojstvima navodnih talibana bile na sličan način iskrivljene.
Gareth Porter je istraživački povjesničar i novinar specijaliziran za politiku nacionalne sigurnosti SAD-a. Meko izdanje njegove najnovije knjige, Opasnosti dominacije: neravnoteža moći i put u rat u Vijetnamu, objavljen je u 2006-u.