Idite na consortiumblog.com za objavljivanje komentara

Naručite sada

arhiva

Doba Obame-2
Obamino predsjedništvo, 2011.-2012

Obamino doba
Obamino predsjedništvo, 2008.-2010

Bush End Game
Predsjednik Georgea W. Busha od 2007

Bush - drugi mandat
Predsjednik Georgea W. Busha od 2005.-06

Bush - prvi termin
Predsjednik Georgea W. Busha, 2000.-04

Tko je Bob Gates?
Tajni svijet ministra obrane Gatesa

Kampanja 2004
Bush bolji od Kerryja

Iza legende Colina Powella
Mjerenje Powellove reputacije.

Kampanja 2000
Prepričavanje kontroverzne kampanje.

Medijska kriza
Jesu li nacionalni mediji opasnost za demokraciju?

Clintonovi skandali
Iza opoziva predsjednika Clintona.

Nacistički odjek
Pinochet i drugi likovi.

Tamna strana Rev. Moona
Velečasni Sun Myung Moon i američka politika.

Kontra krek
Otkrivene priče o kontra drogama

Izgubljena povijest
Pokvaren povijesni zapis Amerike

Listopadsko iznenađenje "Dosjei X"
Razotkriven izborni skandal 1980.

International
Od slobodne trgovine do kosovske krize.

Druge istraživačke priče

editorijala

EdBilješka itora: S obzirom na to da su zemlje NATO-a otvoreno stale na stranu pobunjeničkih snaga u Libiji – uključujući predsjednik Baracka Obamu koji je predao naoružane bespilotne letjelice Predator – izgovor humanitarne misije ustupa mjesto stvarnosti zapadne vojne sile koja želi nasilnu promjenu režima u Sjevernoj Africi.

Iako bi ovo moglo zadovoljiti Washington neokonzervativne vođe javnog mnijenja, postavlja pitanja o tome je li revidirana misija kršenje međunarodnog prava, kao što Peter Dyer pita u ovom gostujućem eseju:

Izgledi za promjenu režima u Libiji nisu toliko "misija puzanja" koliko "misija skok".

Čini se da će se humanitarna intervencija za zaštitu civila u libijskom građanskom ratu, odobrena Rezolucijom 1973. Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, sve više proširiti na nešto sasvim drugo.

Tri NATO sile koje vode ove napore sada otvoreno zagovaraju promjenu režima.
 
Dana 14. travnja, u svojoj zajedničkoj izjavi “Libijski put do mira”, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, britanski premijer David Cameron i američki predsjednik Barack Obama napisali su:

“Nezamislivo je da netko tko je pokušao masakrirati vlastiti narod može igrati ulogu u njihovoj budućoj vladi. … Gadafi mora otići i otići zauvijek.”

Iako zajednička izjava čelnika izaziva veliku pozornost, nije bilo puno rasprave o zakonitosti akcije koju ovi ljudi zagovaraju.

Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1973 ne razmatra promjenu režima. Zapravo, promjena režima, nametnuta izvana, protivna je međunarodnom pravu.

Povelja Ujedinjenih naroda, članak 2(4) kaže: „Sve članice suzdržavat će se u svojim međunarodnim odnosima od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države, ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu sa svrhom Ujedinjeni narodi.”

Čini se da Sarkozy, Cameron i Obama zagovaraju kršenje Povelje UN-a. Oni bi uskoro također mogli prekršiti Nürnberšku povelju, članak 6(a) koji zabranjuje "sudjelovanje u zajedničkom planu ili zavjeri" za "planiranje, pripremu, iniciranje ili vođenje napadačkog rata."
 
Invazija na bilo koju zemlju koju nije odobrilo Vijeće sigurnosti u svrhu promjene režima gotovo bi sigurno predstavljala čin agresije.

Godine 1946. visokorangirani nacisti su na prvom suđenju u Nürnbergu odgovarali za svoje uloge u ratnim zločinima u Drugom svjetskom ratu. U presudi je agresija opisana kao “najveći međunarodni zločin koji se od drugih ratnih zločina razlikuje samo po tome što u sebi sadrži akumulirano zlo cjeline”. 

Suđeno je dvadeset i dvoje najistaknutijih preživjelih njemačkih vođa. Osuđeno ih je sedamnaest, među kojima osam za agresiju. Od njih pet je osuđeno na smrt.
 
Nedavni primjer agresije bila je ničim izazvana invazija Iraka pod vodstvom Amerike u ožujku 2003. Irak nije niti naštetio SAD-u niti je predstavljao neposrednu prijetnju štete.

Za razliku od danas u Libiji, tada nije bilo govora o intervenciji međunarodnih vojnih snaga da zaštite civile od napada “Operacije Iračka sloboda”.

Dokumentirani broj poginulih iračkih civila od invazije je preko 100,000. Rat je stvorio preko 3 milijuna iračkih izbjeglica. Do danas, naravno, ni predsjednik George W. Bush ni bilo koji drugi odgovorni američki čelnici nisu ni na koji način pozvani na odgovornost.

U tom svjetlu izjava Sarkozyja, Camerona i Obame od 14. travnja nameće pitanje: je li prihvatljivije masakrirati tuđi narod nego svoj?

Peter Dyer slobodni je novinar koji se sa suprugom preselio iz Kalifornije na Novi Zeland 2004. godine. Možete ga dobiti na [e-pošta zaštićena] .                        

Za komentar na Consortiumblog kliknite ovdje. (Da biste komentirali blog o ovoj ili drugim pričama, možete upotrijebiti svoju uobičajenu adresu e-pošte i lozinku. Zanemarite upit za Google račun.) Da biste nam komentirali putem e-pošte, kliknite ovdje. Da biste donirali kako bismo mogli nastaviti izvještavati i objavljivati ​​priče poput ove koju ste upravo pročitali, kliknite ovdje.

Povratak na početnu stranicu