Idite na consortiumblog.com za objavljivanje komentara

Naručite sada

arhiva

Obamino doba
Predsjednik Baracka Obame

Bush End Game
Predsjednik Georgea W. Busha od 2007

Bush - drugi mandat
Predsjednik Georgea W. Busha od 2005.-06

Bush - prvi termin
Predsjednik Georgea W. Busha, 2000.-04

Tko je Bob Gates?
Tajni svijet ministra obrane Gatesa

Kampanja 2004
Bush bolji od Kerryja

Iza legende Colina Powella
Mjerenje Powellove reputacije.

Kampanja 2000
Prepričavanje kontroverzne kampanje.

Medijska kriza
Jesu li nacionalni mediji opasnost za demokraciju?

Clintonovi skandali
Iza opoziva predsjednika Clintona.

Nacistički odjek
Pinochet i drugi likovi.

Tamna strana Rev. Moona
Velečasni Sun Myung Moon i američka politika.

Kontra krek
Otkrivene priče o kontra drogama

Izgubljena povijest
Pokvaren povijesni zapis Amerike

Listopadsko iznenađenje "Dosjei X"
Razotkriven izborni skandal 1980.

International
Od slobodne trgovine do kosovske krize.

Druge istraživačke priče

editorijala

Kad je u subotu objavljena vijest da je bivši predsjednik George W. Bush iznenada otkazao svoje planirano ovotjedno pojavljivanje u Ženevi kako bi izbjegao rizik od uhićenja zbog pritužbe za mučenje, moja prva pomisao je bila - kako ponižavajuće, ne samo za Busha, već i šire , za sve Amerikance.

Međutim, oni koji su očekivali da će Bush biti mrzovoljan i duriti se zbog neugodnosti, razriješeni su te ideje jer su TV kamere uhvatile njega i Condoleezzu Rice -- njegovu bivšu savjetnicu za nacionalnu sigurnost i državnu tajnicu -- na počasnim mjestima na nedjeljnom Super Bowlu u Dallasu.

Osuđen da postane prvi američki bivši predsjednik koji će bolje ostati kod kuće, Bush bi se još uvijek mogao tješiti dobivanjem rijetkih ulaznica za velike sportske događaje – prošle je godine također prisustvovao bejzbolskim utakmicama Texas Rangersa visokog profila – i može očekivati ​​da će čuti neke ljude navijaj za njega, sve dok ostane u Teksasu.

Zamislio sam sebe s naprednom obukom u tehnici prikupljanja obavještajnih podataka zvanoj brzo čitanje s usana, koja mi omogućuje da s TV ekrana dešifriram što Condi Rice možda govori svom voljenom mentoru:

Ne brinite, gospodine predsjedniče, kao što sam rekao onim novopečenim studentima na Stanfordu kad su me stalno ispitivali o waterboardingu: "Po definiciji, ako je to odobrio predsjednik, to ne krši naše obveze prema Konvenciji protiv mučenja." Razdoblje. Kraj priče.

Zapamtite, gospodine predsjedniče, Richard Nixon je bio taj koji je izrekao načelo predsjedničke nekažnjivosti u svojoj poznatoj izjavi novinaru Davidu Frostu, "kada predsjednik to čini, to znači da to nije protuzakonito."

Oprostite? Pa, u pravu ste. Nixon je trebao biti pomilovan, ali nema brige za vas po tom pitanju. Kakva sreća da smo uspjeli natjerati Obamu i Erica Holdera da pristanu voziti pušku umjesto nas, ako je itko smogao hrabrosti podići optužbe protiv nas za mučenje.

I uvijek možete upotrijebiti savršeni squelch - onaj koji ste tako učinkovito koristili u razgovoru o waterboardingu u onom TV intervjuu s Mattom Lauerom 8. studenog. Sjećate se, uzvratili ste rekavši: "Odvjetnik je rekao da je to legalno." U krajnjem slučaju, uvijek možemo okriviti Ala Gonzalesa i gomilu odvjetnika koji su nam pružili pravno pokriće.

Vaš odgovor Laueru je bio maestralan. Drago mi je da smo to tako temeljito uvježbali. Samo zapamtite da ne kažete da ste odvjetnicima rekli što ste htjeli da kažu. Onda smo slobodni doma.

Govoreći o slobodnom domu, kao što je Ollie North jednom rekao: "Je li ovo sjajna zemlja ili što?" Svakako je lijepo ne brinuti se, barem ovdje kod kuće, o tome da nas itko smatra odgovornima za ono što ste nazvali "alternativnim postupcima" za ispitivanje; ili što sam zamolio Georgea Teneta da orkestrira demonstracije tih postupaka svakih nekoliko tjedana u sobi za situacije u Bijeloj kući.

Usput, upravo smo dobili promišljenu poruku zahvale od Georgea Teneta, koji je sigurno najzahvalniji od svih bivših direktora CIA-e. Htio nas je podsjetiti na važnu obljetnicu koja dolazi. Ne, osim rođendana Ronalda Reagana.

Možda se sjećate da ste 7. veljače 2002. potpisali akcijski memorandum u kojem kažete da se SAD ne moraju pridržavati Ženevskih konvencija u načinu na koji postupamo s Al Qaidinim ili talibanskim zatvorenicima.

Tenet kaže da on i njegovi dečki znaju da vam duguju puno vremena što ste zapisali zaštitu koja im je olakšala odlazak na mračnu stranu.

Zaista bih volio da druge zemlje jednostavno pročitaju taj pažljivo sročen dopis. Tada bi mogli postati puni razumijevanja kao Obama i prestati nagovještavati da smo u nekoj pravnoj opasnosti.

Lijepo je ostati siguran kod kuće, ali stvarno mi nedostaju putovanja u inozemstvo. Upravo ću izgubiti tisuće milja čestog letača.

U svakom slučaju, moram vas podsjetiti, gospodine predsjedniče, niste jedini kažnjeni zbog straha od pritvaranja u inozemstvu. Ne mogu vam reći koliko sam ponuda za govore u Europi i drugdje morao odbiti.

Teško je, čak i neugodno, ali s pravom ste odlučili biti oprezni. Tako ćete sigurno izbjeći sukobe ne samo s lokalnom žandarmerijom, već i s ljudima poput onih sveprisutnih, odvratnih žena iz Code Pinka koje kao da izviruju niotkuda s lisicama.

Sveprisutan? Oh, to znači da se čini da su posvuda. Odvratno, znaš, zar ne?

Nedavni bilten tajne službe rekao je da su neki od njih čak i na trgu Tahrir i pomažu našem prijatelju Mubaraku zadavati teške trenutke. I sjećate se kako su prošle jeseni išli po knjižarama i knjižnicama, stavljajući vašu izvrsnu knjigu u odjeljke beletristike ili krimića?

Code Pink sada radi istu stvar s Rumsfeldovom knjigom, pa čak ubacuje oznaku koja kaže: "UPOZORENJE: Autor ove knjige je ratni zločinac." He, he, pjesnička pravda za Rumsfelda. Tako mu i treba; Rečeno mi je da ima hrpu ružnih stvari za reći o nama ostalima.

Bojim se da bi Rumsfeld mogao dobiti više kritika nego što si ti u promociji vlastite knjige. Sjećate li se kako su ga oni aktivisti Code Pink izazvali kad je prvi put izašao iz skrovišta u svibnju 2009. i pojavio se na stenografskoj večeri Bijele kuće, pardon, dopisničkoj večeri?

Također sam razmišljao o vrlo bliskom razgovoru koji je Rumsfeld imao u Parizu u listopadu 2007., kada je morao ludo juriti prema zračnoj luci, nakon što je saznao da je netko (mislim da Centar za ustavna prava stoji iza toga) podnio zahtjev Konvencija protiv mučenja tužila ga je pariškom tužitelju.

Mislim, da sam htio, rekao bih Tenetovim prijateljima u Langleyju da skupe dosta njih - Code Pink, Centar za ustavna prava, što god - i da ih odbace na jedno od starih crnačkih mjesta.

Kažem ti ja bih to napravio da smo još na vlasti. Sve što bih trebao, naravno, bilo bi predsjednikovo dobro, po mogućnosti u pisanom obliku - poput onog memoranduma o akciji od 7. veljače 2002.

Nije previše mario za Rumsfelda, ali mi je drago što je pretukao žandare u avionu i sada je, poput nas, siguran kod kuće. To je mogao biti užasan presedan. Srećom, izbjegla si takvu scenu otkazivanjem Ženeve.

"Otkazivanje iz Ženeve." Ima poznati prsten. To je u biti ono što je vaš memorandum iz veljače 2002. učinio, poništavajući Ženevske konvencije o postupanju sa pritvorenicima. Tako ste autorizirali ono što je uslijedilo, kako ste to učinili legalnim.
 
Kraj zamišljenog čitanja s usana razgovora Condoleezze Rice na Super Bowlu s Georgeom W. Bushom.

Sada mrtav ozbiljan

Bushov memorandum od 7. veljače 2002., koji je objavio tadašnji savjetnik Bijele kuće Alberto Gonzales kako bi odvratio rane izvještaje o zlostavljanju zatvorenika, pokazao se kao dimilica Busheve politike mučenja.

U njemu je Bush napisao: "Odlučujem da se zajednički članak 3 Ženeve ne odnosi ni na Al Qaedine ni na talibanske zatvorenike."

Članak 3., koji je zajednički ostalim ženevskim konvencijama o ratnim zarobljenicima, zabranjuje "mučenje [i] povrede osobnog dostojanstva, posebno ponižavajuće i ponižavajuće postupanje." Konvencije ne dopuštaju nijednoj zemlji da bilo koga jednostrano isključi iz ženevske zaštite.

Ali Bush je to učinio, dok je sadržaj svog dopisa skrivao iza riječi za koje je Gonzales mislio da bi Bush izgledao ljubazno. U Bushevom dopisu stoji da se sa zatočenicima treba postupati "humano" i "na način koji je u skladu s načelima Ženeve", ali je dodano upozorenje, "u mjeri u kojoj je to prikladno i u skladu s vojnom nuždom".

Drugim riječima, Bush i njegovo vrhovno zapovjedništvo mogli su odlučiti hoće li se "humano" postupati ili ne. Ako su vidjeli "vojnu potrebu" da se, recimo, nekoga 183 puta ukrca u vodu, onda su mogli tako narediti.

To, naravno, nije ono što Ženeva zahtijeva; ne postoji način da se kvadratira ovaj krug. Bushov memorandum prekršio je međunarodno pravo, stvarajući ogromnu rupu kroz koju su Rumsfeld i Tenet provezli Mack kamion mučenja.

Nakon dugotrajne istrage, Odbor za oružane snage Senata zaključio je u prosincu 2008. da je sam predsjednik Bush bio taj koji je Izvršnim memorandumom od 7. veljače 2002. "otvorio vrata" zlostavljanju koje je uslijedilo. Evo Zaključak broj jedan izvješća povjerenstva:

"Slijedeći predsjednikovu odluku, tehnike kao što su waterboarding, golotinja i stresni položaji... dopuštene su za korištenje u ispitivanju zatvorenika u američkom pritvoru."

Izravna posljedica bila su mučenja, a ponekad i ubojstva zatočenika u Guantanamu na Kubi, Abu Ghraibu u Iraku i Bagramu u Afganistanu. Jedna jeziva fraza koju su koristili mladi vojnici opisujući postupanje sa zatvorenicima u Guantanamu bila je "silovanje putem instrumenta".

Kada je Kongres pokušao izraditi nacrt zakona koji zabranjuje takve zlouporabe, Bushovi odvjetnici Bijele kuće usprotivili su se navodeći svoju zabrinutost da bi takav zakon mogao izazvati praktičari na kazneni progon prema državnim i saveznim kaznenim zakonima.

Možda se sjećate da je jedan od omiljenih slogana Bushove administracije bio da se zločinci moraju “izvesti pred lice pravde”. Sada će svijet promatrati hoće li zlikovci iz Bushove administracije doći pred lice pravde u mjesecima i godinama koje dolaze. 

U međuvremenu, Bushu, Riceu, odvjetnicima i praktičnim "praktičarima" mučenja bilo bi najbolje da ostanu blizu kuće. Uostalom, neke zemlje možda ne misle da je tako "čudna" ideja provoditi međunarodno pravo. Možda čak vjeruju u staro američko načelo da "nijedan čovjek nije iznad zakona".

Ray McGovern je ekumenski katolik koji radi s Tell the Word, izdavačkim ogrankom Crkve Spasitelja u središtu Washingtona. Proveo je gotovo 30 godina kao CIA-in analitičar i vojni časnik pješaštva/obavještajne službe te je suosnivač Veteran Intelligence Professionals for Sanity (VIPS).

Za komentar na Consortiumblog kliknite ovdje. (Da biste komentirali blog o ovoj ili drugim pričama, možete upotrijebiti svoju uobičajenu adresu e-pošte i lozinku. Zanemarite upit za Google račun.) Da biste nam komentirali putem e-pošte, kliknite ovdje. Da biste donirali kako bismo mogli nastaviti izvještavati i objavljivati ​​priče poput ove koju ste upravo pročitali, kliknite ovdje.

Povratak na početnu stranicu