Idite na consortiumblog.com za objavljivanje komentara

Naručite sada

arhiva

Obamino doba
Predsjednik Baracka Obame

Bush End Game
Predsjednik Georgea W. Busha od 2007

Bush - drugi mandat
Predsjednik Georgea W. Busha od 2005.-06

Bush - prvi termin
Predsjednik Georgea W. Busha, 2000.-04

Tko je Bob Gates?
Tajni svijet ministra obrane Gatesa

Kampanja 2004
Bush bolji od Kerryja

Iza legende Colina Powella
Mjerenje Powellove reputacije.

Kampanja 2000
Prepričavanje kontroverzne kampanje.

Medijska kriza
Jesu li nacionalni mediji opasnost za demokraciju?

Clintonovi skandali
Iza opoziva predsjednika Clintona.

Nacistički odjek
Pinochet i drugi likovi.

Tamna strana Rev. Moona
Velečasni Sun Myung Moon i američka politika.

Kontra krek
Otkrivene priče o kontra drogama

Izgubljena povijest
Pokvaren povijesni zapis Amerike

Listopadsko iznenađenje "Dosjei X"
Razotkriven izborni skandal 1980.

International
Od slobodne trgovine do kosovske krize.

Druge istraživačke priče

editorijala

Evo nas opet. Izvješće novog glavnog direktora UN-ove Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), japanskog diplomata Yukiya Amana, ulilo je novi adrenalin onima koji tvrde da Iran razvija nuklearno oružje.

Uobičajeni osumnjičenici hvale - i iskrivljuju - grubi jezik u izvješću kako bi "dokazali" da Iran naporno radi na nuklearnom oružju. The New York Times ' David E. Sanger i William J. Broad, na primjer, istaknuli su rečenicu o "navodnim aktivnostima vezanim uz nuklearne eksplozive", za koje Amano kaže da želi razgovarati s Iranom. 

Amano izvješće kaže:

"Rješavanje ovih pitanja važno je za razjašnjenje zabrinutosti Agencije o ovim aktivnostima i onima opisanim gore, koje su se, čini se, nastavile i nakon 2004. godine."

Sanger i Broad navode da je jezik "iznad 2004." "u suprotnosti s procjenom američke obavještajne službe... koja je zaključila da je rad na bombi obustavljen krajem 2003." Drugi mediji su to preuzeli i počeli s tim, očito ne potrudivši se pročitati samo izvješće IAEA-e.

The Times članak je, u najboljem slučaju, neiskren u tvrdnji:

"Izvješće navodi nove dokaze, od kojih je većina prikupljena posljednjih tjedana, koji izgleda daju sliku usklađenog nastojanja Irana prema sposobnosti oružja."

Koliko ja mogu zaključiti, "novi dokazi" sastoje se od "istih starih, istih starih" tvrdnji i zaključaka koji su već objavljeni u javnom tisku - materijala koji nije uspio uvjeriti direktora Obavještajne službe, Dennisa Blaira, da odstupi od prethodne procjene tijekom njegovog svjedočenja u Kongresu 2. veljače.

Umjesto toga, čvrsto se pridržavao jednoglasnih zaključaka 16 američkih obavještajnih agencija izraženih u Nacionalnoj obavještajnoj procjeni (NIE) iz studenog 2007.

Što ima novo? Generalni direktor IAEA-e, na primjer.

Yukiya Amano pronašao je goleme cipele koje je mogao popuniti kada je 1. prosinca preuzeo dužnost od nadaleko cijenjenog Mohameda El Baradeija. ElBaradei je imao hrabrosti nazvati stvari pravim imenom i, kada je potrebno, krivotvorinu krivotvorinom - poput dokumenata koji navode da je Irak tražio yellowcake uran u Nigeru.

El Baradei se perverzno — iako diplomatski — naslađivao lažući lažne optužbe i postao persona non grata za Bush/Cheneyjevu administraciju. Toliko da je, u neuspješnoj kampanji uskraćivanja trećeg četverogodišnjeg mandata glavnog direktora, administracija 2005., iste godine kada je El Baradei dobio Nobelovu nagradu za mir, pozvala mnoge diplomatske varalice.

Uz jaku kralježnicu, ElBaradei je imao akreditive od kojih jednostavno nije odustajao. Njegovo veliko diplomatsko iskustvo zajedno s doktoratom međunarodnog prava sa Sveučilišta u New Yorku dalo mu je gravitaciju koja mu je omogućila učinkovito vođenje IAEA-e.

Gravitacija je potrebna

U nedostatku gravitacije, čovjek se lakše savija. Poštena je pretpostavka da će se Amano pokazati podatnijim od svog prethodnika — i zasigurno naivnijim.

Kako se nosi s kontroverzom izazvanom prošlotjednim izvješćem trebalo bi pokazati hoće li slijediti ElBaradeijev primjer ili uobičajeniju "fleksibilnost" koju pokazuju mnogi UN-ovi birokrati.

Tiskovni izvještaji u proteklih nekoliko dana - kao i prošla iskustva - snažno upućuju na to da su "novi dokazi" koje navodi Times možda došli od uobičajenih osumnjičenika - izvora prepunih agende, poput izraelske obavještajne službe.

U subotu, Jerusalem Post citirao je izraelsku vladu koja kaže da izvješće IAEA-e "utvrđuje da agencija ima mnogo pouzdanih informacija o prošlim i sadašnjim aktivnostima koje svjedoče o vojnim tendencijama iranskog programa".

Novine su citirale izvješće IAEA-e koje sugerira da je "Teheran ili nastavio s takvim radom [na nuklearnom oružju] ili nikada nije prestao kada su američke obavještajne službe to učinile."

Možda Jerusalem Post trebao tu stati. Ali, u vrlo sugestivnoj rečenici, nastavilo se sugerirati da su "obavještajni podaci SAD-a, Izraela i drugih država članica IAEA-e o pokušajima Irana da iskoristi paravan za civilni nuklearni program kako bi krenuo prema programu naoružanja bili uvjerljivi."

Uvjerljivo? Ne tako puno. Malo je vjerovati da bi Izrael SAD-u uskratio takve "obavještajne podatke" Sudeći prema kongresnom svjedočenju direktora Nacionalne obavještajne službe Dennisa Blaira 2. veljače, američka obavještajna zajednica ne vidi dokaze niti kao nove niti uvjerljive.

Analiza i prosudbe NIE-a iz studenog 2007. bile su proizvod izvornog etosa CIA-ine obavještajne uprave gdje je prednost bila govorenje bez straha ili naklonosti – govorenje istine moćnicima.

Bio je to dašak svježeg zraka za nas koji smo svjesni važnosti takve vrste integriteta. Neki od nas koji smo radili u analitičkom odjelu CIA-e ponosno nosimo ožiljke odmazde od administrativnih dužnosnika, stručnjaka i akademika koji guraju alternativne analize u obliku dnevnog reda.

Najveća poniženost bilo je načelo bivšeg direktora CIA-e Georgea Teneta da obavještajne podatke treba kuhati po narudžbi - kao što je učinjeno u rujnu 2002. NIE u vezi s OMU u Iraku. To je bila, čista i jednostavna, prostitucija naše profesije, i nije se mnogo razlikovala od onoga što su John Yoo i njegovi odvjetnici suučesnici učinili pravnoj struci kada su otkrili da daskanje vodom i druga djela mučenja nisu mučenje.

Iskrena procjena

Nakon istraživanja odozdo prema gore svih dokaza o iranskim nuklearnim aktivnostima i planovima, Procjena iz studenog 2007. hrabro je proturječila onome što su predsjednik George W. Bush, potpredsjednik Dick Cheney i njihovi izraelski kolege tvrdili o neposrednoj nuklearnoj prijetnji od Irana .

Srećom, hrabrost nije bila ograničena na Toma Fingara, tadašnjeg predsjednika Nacionalnog obavještajnog vijeća, i one koji su pod njegovim nadzorom radili na Estimatu. Najviši američki vojni časnici poduzeli su neobičan korak inzistirajući da se bit ključnih prosudbi Estimatea objavi.

Točno su izračunali da bi to stavilo šiljak u kotače jugernauta koji bi se zatim kotrljao prema novoj katastrofi -- ratu s Iranom. Podsjetimo se da je admiral William Fallon, koji je postao zapovjednik CENTCOM-a u ožujku 2007., procurio u tisak da neće biti napada na Iran "na moj sat".

Fallon je otpušten u ožujku 2008. Iako nije bio tako otvoren kao Fallon, njegovi viši vojni kolege dijelili su njegov prezir prema opasno pojednostavljenim pogledima Busha i Cheneya na upotrebu vojne moći.

Među pregršt ključnih presuda NIE iz studenog 2007. bile su ove:

“- Sudimo s velikom pouzdanošću da je u jesen 2003. Teheran zaustavio svoj program nuklearnog oružja;

“-Također procjenjujemo s umjerenom do visokom pouzdanošću da Teheran barem drži otvorenom mogućnost razvoja nuklearnog oružja...

“-Ocjenjujemo s umjerenim povjerenjem da Teheran nije ponovno pokrenuo svoj program nuklearnog oružja od sredine 2007., ali ne znamo namjerava li trenutačno razviti nuklearno oružje.”

Ali to je bilo prije više od dvije godine, kažete. Što kažeš na sada?

veljače 2010

Prije manje od tri tjedna, u službenom svjedočenju Odboru za obavještajna pitanja Senata, direktor Nacionalne obavještajne službe Dennis Blair gotovo je istrošio konjunktivno raspoloženje, govoreći o mogućim iranskim planovima za nuklearno oružje. Njegovi paragrafi bili su prepuni zavisnih rečenica, a gotovo sve su počinjale s "ako".

Blair je doslovce ponovio prosudbu iz 2007. da Iran "drži otvorenu opciju za razvoj nuklearnog oružja" i ponovio agnosticizam obavještajne zajednice u vezi s pitanjem od 64 dolara: "Ne znamo, međutim, hoće li Iran na kraju odlučiti izgraditi nuklearno oružje."

Govoreći o postrojenju za obogaćivanje urana u Qomu, Blair je istaknuo da se njegova mala veličina i položaj ispod planine "lijepo uklapaju u strategiju držanja otvorene opcije za izgradnju nuklearnog oružja u budućnosti, ako Teheran ikada odluči to učiniti."

Takav "napredak navodi nas da potvrdimo našu prosudbu iz NIE iz 2007. da je Iran tehnički sposoban proizvesti dovoljno HEU [visoko obogaćenog urana] za oružje u sljedećih nekoliko godina, ako to odluči."

U Blairovom svjedočenju izostala je prva procjena NIE-a iz 2007. s "velikom pouzdanošću" da je "u jesen 2003. Iran zaustavio svoj program nuklearnog oružja", te procjena s "umjerenom pouzdanošću" da ga Iran nije ponovno pokrenuo.

To je bila najkontroverznija presuda 2007. godine. Blair je nije odbacio; samo to nije spomenuo — vjerojatno u pokušaju da dopusti tom uspavanom psu da leži.

Manje je vjerojatno da je Blair možda odlučio odvojiti za zatvorenu sjednicu svaku raspravu o "nedavnim dokazima" koji se odnose na tu ključnu presudu. Vjerojatno je Blair bio svjestan sumnji koje će izazvati Amanovo izvješće IAEA-e samo dva tjedna kasnije.

Širenje zabune

Kao da promišljena prosudba obavještajne zajednice nema nikakvu težinu, američka veleposlanica u UN-u, Susan Rice, brzo je citirala izvješće IAEA-e kako bi optužila Iran da provodi “program nuklearnog oružja sa svrhom izbjegavanja”.

Vjerojatno je samo ponavljala ono što je prije tjedan dana na putu za Bliski istok dala svojoj šefici, državnoj tajnici Hillary Clinton.

Govoreći prije tjedan dana u Kataru, državna tajnica Clinton izrazila je duboku zabrinutost zbog "nagomilanih dokaza" da Iran teži nuklearnom oružju - kao da je odvraćanje stvar prošlosti. Na pitanje kakvu prijetnju "nagomilani dokazi" predstavljaju za SAD, Clinton je nenamjerno prolio čašu.

Dokazi su duboko zabrinjavajući, rekla je, ne zato što "izravno prijete Sjedinjenim Državama, već izravno prijete mnogim našim prijateljima" - čitaj Izraelu.

Podsjetimo, Clinton je javno izjavila da bi "izbrisala" Iran ako napadne Izrael nuklearnim oružjem. to je de rigueur da nikad ne spominjem 200-300 komada nuklearnog oružja koje se već nalazi u izraelskom arsenalu.

Greg Thielmann, viši suradnik u Udruženju za kontrolu naoružanja, napominje da bi bilo daleko bolje kada bi SAD naglasio da pravo Irana na obogaćivanje urana, u skladu s člankom IV. Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, ovisi o pridržavanju Irana članaka I. ugovora, II i III.

Thielmann napominje da Iran nema inherentno pravo na obogaćivanje urana dok krši svoj Sporazum o zaštitnim mjerama s IAEA-om. Ipak, ovo se gubi zbog bezuvjetnog naglaska Zapada na zahtjevu da se obustavi obogaćivanje urana i nedosljednih američkih izjava o iranskoj namjeri da razvije nuklearno oružje.

Posljedično, iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad može tvrditi da Zapad samo pokušava zadržati Iran i uskratiti mu prava zajamčena NPT-om.

Deja Irak iznova

Dana 5. lipnja 2008., tadašnji predsjednik Senatskog odbora za obavještajna pitanja Jay Rockefeller dao je neke izvanredne komentare koji su dobili rijetku pozornost u Fawning Corporate Media u Sjedinjenim Državama. Objavljujući nalaze dvostranačkog izvješća višegodišnje studije o pogrešnim izjavama o predratnim obavještajnim podacima o Iraku, Rockefeller je rekao:

“Zalažući se za rat, Administracija je opetovano predstavljala obavještajne podatke kao činjenicu iako su u stvarnosti bili neutemeljeni, proturječni ili čak nepostojeći. Kao rezultat toga, američki narod je bio naveden da vjeruje da je prijetnja iz Iraka mnogo veća nego što je stvarno postojala.”

Zaboga, poštedite nas takvih “obavještajnih podataka” o Iranu.

Ray McGovern radi s Tell the Word, izdavačkim ogrankom ekumenske Crkve Spasitelja u središtu Washingtona. Tijekom 27-godišnje karijere analitičara CIA-e, pripremao je Predsjednikov dnevni izvještaj i predsjedavao Nacionalnim obavještajnim procjenama. U siječnju 2003. suosnivač je Veteran Intelligence Professionals for Sanity (VIPS).

Za komentar na Consortiumblog kliknite ovdje. (Da biste komentirali blog o ovoj ili drugim pričama, možete upotrijebiti svoju uobičajenu adresu e-pošte i lozinku. Zanemarite upit za Google račun.) Da biste nam komentirali putem e-pošte, kliknite ovdje. Da biste donirali kako bismo mogli nastaviti izvještavati i objavljivati ​​priče poput ove koju ste upravo pročitali, kliknite ovdje.

Povratak na početnu stranicu