Consortiumnews.com

'Naval' trupa smatra se još jednom pogreškom

By W. Patrick Lang i Ray McGovern
Prosinac 24, 2006

Napomena urednika: Unatoč jasnoj poruci američkih glasača 7. studenoga i preporukama dvostranačke Grupe za proučavanje Iraka, čini se da je Busheva administracija usmjerena na eskalaciju rata u Iraku, a ne na deeskalaciju.

Čini se da je službeni Washington, uključujući demokrate u Senatu, također propustio ulogu koju bi novi ministar obrane Robert Gates trebao igrati, kao pomagač Georgea W. Busha u prodavanju eskalacije, a ne - kako su se demokrati nadali -- kao provoditelj povlačenja koje favoriziraju Grupa za proučavanje Iraka i većina Amerikanaca.

U ovom gostujućem eseju, dva bivša američka obavještajna analitičara -- W. Patrick Lang i Ray McGovern -- opisuju kako je tim Bush-Gates izmislio pristanak skeptičnih američkih generala:

RIzvješće oberta Gatesa Bijeloj kući o njegovim raspravama u Iraku prošlog tjedna vjerojatno će pružiti nedostajući sastojak za „naval“ trupa u Irak koji favorizira tim „odlučujućih“ potpredsjednika Dicka Cheneya i predsjednika Georgea W. Bush.

Kada su razumljive sumnje koje su izrazili najviši vojni dužnosnici SAD-a učinile očiglednim da je naprezanje stavljeno ispred konja cilja misije, predsjednik je bio prisiljen priznati, kao što je učinio na svojoj tiskovnoj konferenciji u srijedu, ``Mora postojati specifična misija koja se može izvršiti dodavanjem više trupa, prije nego što se složim s tom strategijom.''

Predsjednik je započeo tiskovnu konferenciju povećavajući očekivanja od Gatesovog posjeta Iraku, ističući da će "tajnik Gates biti važan glas u reviziji strategije Iraka koja je u tijeku." Nema sumnje da je Gates dobio posao smišljajući ''određenu misiju'' s američkim generalima i iračkim vođama, i on je bivši majstor u osjećanju i ispunjavanju želja svojih šefova.

Suradnici premijera Nourija al-Malikija dali su zapadnim izvjestiteljima nacrt kako bi "specifična misija" mogla izgledati. Vjerojatno će biti predstavljena kao provedba Malikijeve "nove vizije", prema kojoj bi američke trupe ciljale primarno sunitske pobunjenike u vanjskim četvrtima Bagdada, dok bi se iračke snage borile za kontrolu unutarnjeg Bagdada. Recept za krvoproliće, ima prednost, iz perspektive Bijele kuće, jer sprječava potpuni raspad iračke prijestolnice sve dok Bush i Cheney ne odu s dužnosti.

Znatno prije utorka, kada je Gates odletio u Irak, bilo je jasno da su Cheney i Bush ostali odlučni zadržati kurs (bez upotrebe tih riječi) sljedeće dvije godine. A predsjednikov intervju Washington Postu u utorak, kao i njegova konferencija za novinare u srijedu pojačali su taj dojam. U svojoj pripremljenoj izjavi za Post, Bush je sukob u Iraku opisao kao trajnu "ideološku borbu", kontekst u kojem je otkrio da je sada "sklon vjerovati da trebamo povećati naše trupe, vojsku i marinci.''

Kako novinari Posta ne bi promašili poantu, predsjednik je dodao: "Nastavit ću to ponavljati iznova i iznova, da vjerujem da smo u ideološkoj borbi. . . s kojim će se naša zemlja još dugo baviti." U istom intervjuu opisao je "sektaško nasilje" u Iraku kao "očito pravi problem s kojim se suočavamo."

Na svojoj tiskovnoj konferenciji sljedećeg dana, predsjednik je ponovio istu dvojaku, nedosljednu poruku, koju novinari Bijele kuće nisu osporavali. Odaberite svoj otrov: Da li više volite "sektaško nasilje" kao pravi problem? Ili je to "ideološka borba?" Čini se da Bijela kuća ovisi o lakovjernom tisku i likeru od jaja s božićne zabave da bi se snašla u ovome.

Budući čelnik većine u Senatu Harry Reid, D-Nev., rekao je prošle nedjelje da bi se mogao "složiti" s naširoko predviđanim porastom američkih trupa u Iraku, ali samo na dva ili tri mjeseca. Je li moguće da Reid ne zna da se radi o sljedeće dvije godine -- a ne o mjesecima?

Potaknut "punom brzinom" Cheneyja, Bush je odlučan da rat ne bude izgubljen dok je on predsjednik. I on je vrhovni zapovjednik. Događaji, međutim, brzo prestižu sklonosti Bijele kuće i kreću se prema raspletu mnogo prije isteka još dvije godine.

Gotovo svi priznaju da se rat ne može dobiti vojnim putem. Pa ipak, takozvani ''neokonzervativci'' koje je Bush slušao u prošlosti snažno se zalažu za povećanje snage trupa. Generaciju od sada naši će unuci imati poteškoća u pisanju povijesnih radova o oksimoronskoj raspravi koja sada bjesni o tome kako povući/povući naše trupe u/iz močvare u Iraku.

Generalima u Iraku možda je Bijela kuća već naredila da "prihvate program" u porastu. Baš kao što "nikada nisu tražili više trupa" u ranijim fazama rata, vjerojatno će odmah postati obožavatelji navale, čim osjete povjetarac iz Washingtona.

Što se tiče Gatesa, možemo se kladiti da će bilo koji osobni doprinos koji se usudio ponuditi biti zamagljen od Cheneyjevog. Suprotstavljanje "odlučujućima" nikada nije bila Gatesova jača strana.

Shvaćao to Gates ili ne, američka vojska se sprema počiniti hara-kiri "navalom". Generali bi trebali znati da će jednom ofenziva "sve ili ništa" poput "navala" o kojoj se očito razmišlja počelo, nema povratka.
Bit će to ''pobjeda'' nad pobunjenicima i šijitskim milicijama ili opipljiv poraz, prepoznatljiv svima u Iraku i diljem svijeta.

Bilo kakav zamislivi "val" ne bi preokrenuo plimu -- ne bi je čak ni zaustavio. Vidjeli smo to prošlog ljeta kada je slanje 7,000 američkih vojnika da pojačaju Bagdad dovelo do žestokog protunavala -- najveće razine nasilja otkako je Pentagon počeo izdavati tromjesečna izvješća 2005. godine.

Veliko pojačanje obvezalo bi američku vojsku i Marinski korpus na odlučujuću borbu u kojoj više ne bi bilo strateških rezervi koje bi se slale na frontu. Kao što je zapovjednik Marinskog korpusa general James Conway istaknuo u ponedjeljak, "Ako svoju rezervu angažirate za nešto drugo osim za odlučujuću pobjedu ili da spriječite poraz, tada ste u biti pucali."

Bit će pitanje pobjede ili smrti u pokušaju. U toj situaciji, svatko u uniformi na terenu posvetit će svaki djelić svog bića "pobjedi", a od malo će se mjera kloniti.

Padaju mi na pamet analogije: Staljingrad, Bulge, Dien Bien Phu, bitka za Alžir.

Bit će to totalni rat s vjerojatnošću svih ekscesa i masovnih žrtava koje dolazi s totalnim ratom. Nametnuti takvu strategiju našim oružanim snagama ne bi bilo ništa manje nego nemoralno, s obzirom na predvidljive gubitke trupa i ogroman broj Iračana koji bi se susreli s nasilnim ozljedama i smrću. Ako se usvoji, strategija ''navala'' će se pokazati nečim do čega ćemo provesti cijelu generaciju.

Sen. Gordon Smith, R-Ore., govorio je u ime mnogih od nas prošle nedjelje kada ga je George Stephanopoulos zamolio da objasni zašto je Smith rekao u Senatu da bi američka politika prema Iraku mogla biti "kriminalna:"

"Možeš upotrijebiti koji god pridjev želiš, George. Ali dugo sam vjerovao u vojnom kontekstu, kada uvijek iznova radiš istu stvar, bez jasne strategije za pobjedu, na račun svojih mladih ljudi u oružju, da To je duboko nemoralno.''

W. Patrick Lang, umirovljeni vojni pukovnik, služio je u specijalnim snagama u Vijetnamu, kao profesor na West Pointu i kao časnik obrambene obavještajne službe za Bliski istok. Ray McGovern također je bio pješački/obavještajni časnik vojske prije svoje 27-godišnje karijere analitičara CIA-e. Obojica su s Veteran Intelligence Professionals for Sanity. (Ova se priča izvorno pojavila u Miami Heraldu.)