PISMO: Poštovanom Kofiju Annanu, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda
OD: Veteran Intelligence Professionals for Sanity
(putem faksa)
Poštovani gospodine glavni tajniče,
Bivši smo obavještajni dužnosnici koji smo godinama služili na višim razinama američke obavještajne zajednice. Kako je uloga obavještajnih podataka o Iraku poprimila kritičnu važnost tijekom proteklih nekoliko mjeseci, uspostavili smo Veteran Intelligence Professionals for Sanity (VIPS) kao kolegijalno tijelo za praćenje razvoja događaja. Naš prvi analitički dokument bio je komentar istog dana o nastupu državnog tajnika Colina Powella u Vijeću sigurnosti UN-a 5. veljače. Sada je izdano šest radova o povezanim temama, od kojih su tri u obliku memoranduma za predsjednika. Nismo dobili nikakav odgovor iz Bijele kuće.
Obraćamo se sada vama jer je postalo neizbježno jasno da je pitanje oružja za masovno uništenje u Iraku i dalje najhitnije. Ne vidimo održivu alternativu ponovnom angažmanu UN-a ako se ovo ključno pitanje želi učinkovito riješiti. Ovo pismo je apel vama i članovima Vijeća sigurnosti da slijedite taj cilj s obnovljenim osjećajem hitnosti.
Kako smo posljednjih mjeseci primjenjivali stroge dokazne standarde profesionalne analize obavještajnih podataka, bili smo skloni staviti izvješća o oružju za masovno uništenje u Iraku u kategoriju "nepotvrđenih". Međutim, tvrdnje predsjednika Georgea W. Busha i njegovih viših savjetnika bile su toliko kategorične, a njihova uvjeravanja tako uporna, da se činilo razumnim pretpostaviti da posjeduju uvjerljivije dokaze od onih koji su javno objavljeni, te da je razboritost stoga je diktirao dajući im prednost sumnje. Čineći to, našli smo se u koraku s većinom Amerikanaca, uključujući i neke koji su vrlo iskusni u ovim stvarima, bivši inspektori UN-a David Albright i Jonathan Tucker, na primjer.
Stoga smatramo da je duboko zabrinjavajuće da dva mjeseca nakon što su američke i britanske snage izvršile invaziju na Irak nije pronađeno oružje za masovno uništenje. Izjave onih bliskih Bushevoj administraciji poslužile su za povećanje zbrke. Na primjer, 10. travnja član Odbora za obrambenu politiku (i bivši zamjenik američkog predstavnika u UN-u), Kenneth Adelman, predvidio je da će takvo oružje biti pronađeno "ubrzo, u sljedećih pet dana". Sada priznaje da je situacija "vrlo čudna" i sugerira da je Sadam Husein možda pokrenuo "masovnu kampanju dezinformiranja kako bi svijet pomislio da krši međunarodne norme, a možda nije."
Američki general Tommy Franks rekao je da bi potraga za oružjem za masovno uništenje mogla potrajati godinu dana. Pretpostavljamo da će međunarodnoj zajednici to biti neprihvatljivo.
Postalo je bolno očito u tjednima nakon invazije na Irak da SAD nisu znale gdje se nalazi nikakvo oružje za masovno uništenje. Niti su, na početku, SAD bile u mogućnosti identificirati i privesti one Iračane koji znaju. Ovo se sada promijenilo. Bivši glavni inspektor UN-a za oružje u Iraku primijetio je prošlog tjedna da SAD sada ima u pritvoru četiri najviša iračka dužnosnika koji "točno znaju što su činjenice", dodavši: "Moramo znati što govore."
Obavještajni analitičari rijetko priznaju da su zbunjeni. Priznajemo. Zbunjeni smo američkim odbijanjem da dopusti povratak inspektora UN-a u Irak.
S obavještajnog gledišta, odluka Washingtona da samim ljudima uskrati međunarodni mandat, jedinstveno iskustvo i vjerodostojnost da krenu u ozbiljnu potragu za oružjem za masovno uništenje protivi se logici. Inspektori UN-a poznaju Irak, poznaju dotično oružje, poznaju iračke znanstvenike/inženjere koji su sudjelovali, znaju kako se nabavljaju i obrađuju potrebni materijali; ukratko, oni imaju upravo potrebnu stručnost. Detaljan prikaz Bartona Gellmana o neuspješnoj dvomjesečnoj potrazi američkih snaga u Iraku (“Odiseja frustracije,” u jučerašnjem Washington Postu) trebao bi ukloniti svaku dugotrajnu sumnju da SAD treba svu pomoć koju može dobiti. Posebno smo zabrinuti zbog izvješća o pljačkama i krađama u iračkim nuklearnim postrojenjima.
Prerogativi UN-a u vezi s oružjem za masovno uništenje u Iraku nude izlaz iz ovog blata. Rezolucije Vijeća sigurnosti koje zahtijevaju da inspektori UN-a potvrde da je Irak slobodan od takvog oružja prije ukidanja ekonomskih sankcija mogu nastaviti igrati važnu ulogu. Doista, bila bi ludost pokušati nastaviti s normalnim gospodarskim aktivnostima dok oružje za masovno uništenje ostaje neutvrđeno. Baš prošlog tjedna, načelnik američkog Združenog stožera, general Richard Myers, upozorio je da bi takvo oružje moglo još uvijek biti u rukama iračkih "specijalnih jedinica".
Nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti koji promiču SAD, međutim, ne spominje mandat UN-ove uloge u certificiranju oružja. Stoga, na raspravama Vijeća sigurnosti ovog tjedna, ulozi za UN, za širenje oružja za masovno uništenje, za međunarodnu zajednicu u cjelini, a posebno za Bliski istok, ne mogu biti veći.
Razumljivo je da vi i drugi visoki dužnosnici UN-a niste voljni uzeti zdravo za gotovo obavještajne izvještaje koje nudi SAD o Iraku, osobito budući da detaljne tvrdnje tajnika Powella od 5. veljače, uglavnom, nisu izdržale pomno ispitivanje. Nas kao obavještajne profesionalce posebno je uznemirilo otkriće da su se neki od najvažnijih dokaza koje su citirali tajnik Powell i sam predsjednik temeljili na krivotvorenim dokumentima.
Složit ćete se, svakako, da je ovo potpuno drugačije stanje od onoga koje je bilo tijekom kubanske raketne krize prije 41 godinu. Tada je rat izbjegnut mirnim putem djelomično zbog raširenog povjerenja u integritet američkog prikupljanja i analize obavještajnih podataka. Povjerenje je krhka roba. Uspjeh diplomacije uvelike ovisi o tome. Ako je povjerenje protraćeno, svi pate.
Danas, kao iskusni obavještajni dužnosnici, ne možemo šutke stajati po strani dok je vjerodostojnost SAD-a u opasnosti da bude izgubljena. To će biti neizbježan rezultat ako prethodne tvrdnje američke vlade temeljene na “čvrstim obavještajnim podacima” o postojanju upotrebljivog oružja za masovno uništenje u Iraku ostanu bez vjerodostojne potpore.
Samo povratak inspektora UN-a u Irak može u ime cijele međunarodne zajednice odrediti vjerodostojnost obavještajnih podataka na kojima se temeljila invazija SAD-a/UK-a na Irak. U skladu s tim, snažno vas potičemo da nastavite raditi u tom cilju. Ponovno uspostavljanje međunarodno odobrenog režima inspekcije i verifikacije bio bi veliki korak prema rješavanju dugotrajnih nejasnoća. Jednako važno, to bi osiguralo stabilne temelje za sigurnost sljedeće vlade u Iraku.
Bilo nam je pomalo nezgodno pisati vam u tom smislu, ali hitnost situacije ne ostavlja nam alternativu. Nije nam drago dijeliti našu zbunjenost politikom naše vlade.
Cijenimo vaše napore i napore drugih država članica da provedete mandat UN-a u Iraku i potvrdite prerogative UN-a. Dugoročni kredibilitet i uloga UN-a bit će ojačani ako udvostručite svoje napore u suočavanju s ovim ogromnim izazovom.
Kopije ovog pisma poslat ćemo faksom sadašnjim članovima Vijeća sigurnosti, uključujući izaslanstvo SAD-a.
S poštovanjem,
Kathleen McGrath Christison, Santa Fe, NM
William Christison, Santa Fe, NM
David MacMichael, Linden, VA
Raymond McGovern, Arlington, VA
Upravljačka skupina,
Stručnjaci za obavještajnu djelatnost veterana za zdrav razum