|
|
Doprinijetilinkovi
Kontaktirajte nas
knjige
Consortium On-line je proizvod The Consortium for Independent Journalism, Inc. Da biste kontaktirali CIJ, kliknite ovdje.
Početna
Najnovije priče
arhiva
Car Bush
Pogled izbliza na Bushov rekord
W.-ov rat protiv okoliša
Vraćanje unazad na okoliš
Kampanja 2000
Prepričavanje kontroverzne predsjedničke kampanje
Medijska kriza
Jesu li nacionalni mediji opasnost za demokraciju?
Clintonovi skandali
Priča iza opoziva predsjednika Clintona
Nacistički odjek (Pinochet)
Povratak fašizma
Tamna strana Rev. Moona
Velečasni Sun Myung Moon i američka politika
Kontra krek
Otkrivene priče o kontra drogama
Izgubljena povijest
Kako je američka povijesna evidencija zaprljana lažima i zataškavanjem
Listopadsko iznenađenje "Dosjei X"
Razotkriven skandal Listopadsko iznenađenje 1980
International
Od slobodne trgovine do kosovske krize
Druge istraživačke priče
editorijala |
|
|
|
'Dan oslobođenja' Iraka
Autor: Nat Parry
5. veljače 2003.
|
Iraqov "Dan oslobođenja" -- kako ga naziva George W. Bush -- trebao bi započeti bombardiranjem od 3,000 američkih projektila isporučenih tijekom 48 sati, 10 puta više od broja bombi bačenih tijekom prva dva dana rata u Perzijskom zaljevu 1991. godine.
Dužnosnici koji su bili upoznati s planovima kažu da je cilj toliko zapanjiti Iračane da se jednostavno pokore nadmoćnoj sili koju demonstrira američka vojska.
Uz uništavanje zgrada i smrt tisuća ljudi od eksplozivne snage oružja, američke invazione snage namjeravaju paralizirati irački električni i vodovodni sustav, navodno ne ostavljajući iračkim vojnicima i civilima drugog izbora nego da dignu oružje i predaju se .
Nikada prije u svjetskoj povijesti dominantna svjetska sila nije napala mnogo slabiju naciju u preventivnom ratu takvom žestinom. Strategija bi se mogla nazvati oslobađanje kroz devastaciju.
Ali ratni plan također nosi sa sobom potencijal izmicanja kontroli, budući da Bush potajno maše nuklearnim oružjem kao prijetnjom iračkoj vladi ako pokrene biološki ili kemijski rat protiv američkih trupa. Postoji također mogućnost da je vlada Saddama Husseina već unaprijed pozicionirala neko oružje za masovno uništenje izvan Iraka kao prijetnju odmazde protiv Bushevog planiranog rata - neka vrsta uzajamnog sigurnog uništenja siromaha. [Više o ovoj mogućnosti u nastavku.]
Mrtvi civili
Ipak, čak i ako rat ne dovede svijet veliki korak bliže apokalipsi, on će sigurno značiti smrt stotina, ako ne i tisuća, iračkih neboraca, bez obzira na to koliko je američko oružje ciljano ili precizno. Za te civile, njihov kraj bi mogao doći u mračnom užasu drobljenja betona ili zasljepljujućem bljesku visokog eksploziva, kao što se dogodilo za oko 1,500 Iračana koji su zgnječeni i spaljeni u ranim jutarnjim satima 13. veljače 1991.
Ovi civili skrivali su se u skloništu za bombe al-Amariyah u predgrađu Bagdada u 4:30 ujutro kada je prva američka bomba napravila rupu u krovu skloništa. Stanovnici susjedstva čuli su vrisku dok su se ljudi - uglavnom žene i djeca - borili da odgurnu ruševine i pobjegnu. Zatim je druga bomba prošla kroz rupu koju je stvorila prva bomba. Nakon te eksplozije nastupila je tišina, a preživjelo je manje od dvadesetak ljudi.
Iako ne postoje precizni podaci o ukupnom broju civila koji su poginuli tijekom rata u Perzijskom zaljevu 1991. godine, većina procjena navodi broj između 5,000 i 15,000. Osim poginulih civila, gubici iračke vojske procjenjuju se na između 100,000 i 300,000. [Vidjeti Bulletin of the Atomic Scientists.]
Prema međunarodnim humanitarnim agencijama, patnja se nastavila tijekom sljedećeg desetljeća. Od kraja rata, irački civili nastavili su umirati kao rezultat teško oštećene civilne infrastrukture, paralizirajućih ekonomskih sankcija i visoke stope raka pripisanih opasnim kemikalijama ispuštenim tijekom rata, uključujući Pentagonovu upotrebu granata s radioaktivnim osiromašenim uranom.
Ujedinjeni narodi predviđaju da će civilni gubici u novom ratu vjerojatno biti čak i veći nego 1991., budući da osiromašeno stanovništvo uvelike ovisi o vladinim milostinjama kako bi preživjelo, a te će opskrbe poremetiti invazija pod vodstvom SAD-a. U povjerljivom izvješću planeri UN-a kažu da bi nadolazeći rat i njegove posljedice mogli ozlijediti više od 500,000 civila i ostaviti gotovo milijun kao izbjeglice. Oko 1 milijuna Iračana - od 3 milijuna stanovnika - trpjet će tešku glad, izvješću UN-a
rekao je.
Čak 7.4 milijuna ljudi trebat će hitnu humanitarnu pomoć. "Prehrambeni status oko 3.03 milijuna ljudi diljem zemlje bit će loš", navodi se u izvješću UN-a, dodajući da će osim gladi, bolest zahvatiti zemlju u razmjerima "epidemije, ako ne i pandemije".
Ostala upozorenja
Ta upozorenja ponavljaju i druge neovisne studije.
Izvješće Međunarodni studijski tim, kanadska nevladina organizacija, kaže "budući da je većina od 13 milijuna iračke djece ovisna o hrani koju distribuira Vlada Iraka, prekid ovog sustava ratom bi imao razoran učinak na djecu koja već imaju visoku stopu pothranjenost."
U izvješću se kaže da fizičko stanje iračke djece čini ih mnogo ranjivijima na rat nego što su bili 1991. godine. Osim fizičke slabosti, djeca su već uplašena, tjeskobna i depresivna, a mnoga pate od noćnih mora. Izvješće zaključuje da će rat u Iraku uzrokovati "tešku humanitarnu katastrofu", s potencijalnim žrtvama među djecom u "desecima tisuća, a možda i u stotinama tisuća".
Prema članku Boston Globea, kombinacija rata iz 1991. i desetljeća UN-ovih sankcija pretvorila je Irak iz relativno prosperitetne zemlje Bliskog istoka - u kojoj je glavni zdravstveni problem bila pretilost u djetinjstvu - u naciju Trećeg svijeta u kojoj čak i slučajni promatrači mogu Ne propustite kako se Iračani bore za preživljavanje.
“U Bagdadu žene s bebama u naručju prose na ulicama”, objavio je Globe. "U gradovima kao što je Basra na jugu, siromaštvo je neizbježno. Neobrađena kanalizacija i smeće guše ulice grada nekada poznatog po svjetlucavim kanalima u venecijanskom stilu."
"Irak nije bio zemlja Trećeg svijeta 1990.", rekao je Denis Halliday, bivši pomoćnik glavnog tajnika UN-a koji je dao ostavku zbog UN-ovih sankcija. "Sada imate tu ranjivost."
"Već smo u humanitarnoj krizi", rekla je Margaret Hassan, direktorica CARE-a za Irak, američke humanitarne organizacije. "Iskreno govoreći, ovi ljudi ne mogu podnijeti još jednu." [Boston Globe, 31. siječnja 2003.]
Napadi na infrastrukturu
Čak iu kratkom ratu, civilno stanovništvo bit će ugroženo. Planeri iz Pentagona potvrdili su da će zatvaranje važnih gradskih usluga, poput vode i struje, biti jedan od prvih ciljeva američkog napada. Planeri kažu da strategija poziva na korištenje mikrovalnih pećnica velike snage i drugog visokotehnološkog oružja za onesposobljavanje ovih vitalnih usluga bez njihovog trajnog uništavanja. [NYT, 2. veljače 2003.]
Međutim, ako rat brzo ne završi, može se očekivati da će prekid ovih usluga proširiti bolesti i smrt među civilnim stanovništvom. Ako se iračke trupe povuku u Bagdad i druge veće gradove, prisiljavajući američku vojsku da vodi dugotrajan urbani rat, nedostatak čiste vode i nedostatak lijekova mogao bi se pokazati jednako smrtonosnim kao i američko naoružanje.
Američka kampanja bombardiranja također će sigurno odnijeti mnoge civilne žrtve. Dok Busheva administracija naglašava da će se njezino planirano bombardiranje drevnog Bagdada i drugih gradova usredotočiti na vojne i vladine ciljeve, Pentagonova evidencija preciznih bombardiranja ne ulijeva povjerenje. U nedavnim sukobima američki su ratni zrakoplovi nanijeli znatan broj civilnih žrtava, slučajno ili namjerno.
Na primjer, 1999. tijekom kosovske krize, američki ratni zrakoplovi ubijali su neborce kad su išli na civilne ciljeve u Jugoslaviji, poput mostova, pa čak i televizijske postaje koja se smatrala vladinim propagandnim glasom. Smrtonosni napad na TV postaju bio je namjeran. Međunarodna galama uslijedila je nakon očito slučajnog bombaškog napada na kinesko veleposlanstvo. CIA je za taj fatalni napad okrivila "zastarjelu kartu".
U kampanji bombardiranja Afganistana, američki ratni zrakoplovi napali su dva vjenčanja i dva puta bombardirali sjedište Međunarodnog Crvenog križa. Procjenjuje se da je američko bombardiranje Afganistana ubilo oko 4,000 civila.
Glavna razlika između Afganistana i Iraka je, međutim, u tome što se Afganistan sastoji od uglavnom ruralnog stanovništva, a Irak ima uglavnom urbanizirano stanovništvo, pri čemu je sam Bagdad prepun oko 5 milijuna ljudi.
Nuklearna opcija
Također se ne zna kako bi se rat mogao oteti kontroli, s Bushom odlučnim uništiti vladu Saddama Husseina kako bi se osvetio za ono što mnogi konzervativci smatraju neuspjehom Georgea HW Busha da završi posao 1991. godine.
Mlađi Bush je čak odobrio korištenje nuklearnog oružja ako Irak upotrijebi kemijsko ili biološko ratovanje. [Pogledajte Consortiumnews.com's "Bushovo nuklearno kockanje."]
Bushova naredba, potpisana prošlog rujna, preokreće desetljećima staru američku politiku stvaranja namjerne dvosmislenosti o tome kako bi Washington reagirao na situaciju u kojoj je nekonvencionalno oružje raspoređeno protiv američkih snaga ili njihovih saveznika. "Sjedinjene Države nastavit će jasno stavljati do znanja da zadržavaju pravo odgovoriti nadmoćnom silom - uključujući potencijalno nuklearno oružje - na korištenje [oružja za masovno uništenje] protiv Sjedinjenih Država, naših snaga u inozemstvu, te prijatelja i saveznika", stoji u predsjedničkom dokumentu. [Washington Times, 31. siječnja 2003.]
Uz "neodoljiv" osvetnički nuklearni udar, Bush također razmatra planove za korištenje "taktičkog" nuklearnog oružja za uništavanje podzemnih bunkera i sličnih kritičnih ciljeva.
Los Angeles Times izvijestio je da Pentagon užurbano razvija računala koja će pomoći u odlučivanju kada će se nuklearno oružje koristiti protiv utvrđenih bunkera i kako izmjeriti kolateralne učinke radijacije i padavina.
"Od početka Bushove administracije, vidjeli smo sve veći interes za 'upotrebljivo' nuklearno oružje", rekla je Christine Kucia, analitičarka u Arms Control Association, istraživačkoj skupini koja proučava pitanja proliferacije.
Prilagodbom nuklearnog oružja za situacije taktičkog ratovanja, kao što je razbijanje bunkera, Kucia je rekao da Busheva administracija mijenja status nuklearnih naprava koje su "desetljećima bile rezervirane kao apsolutno oružje posljednjeg izbora. � Da bi ih se stavilo u carstvo upotrebljivog oružja je poprimiti potpuno novu definiciju koja nikada nije istražena i, iskreno, ne bi se trebala istraživati." [LA Times, 3. veljače 2003.]
'Jadnik je LUD'
Bush bi također mogao otkriti da je njegovom cilju uništenja Husseina i njegove vlade suprotstavljeno navodno iračko pozicioniranje kemijskog i biološkog oružja izvan Iraka za upotrebu samo ako Sjedinjene Države izvrše invaziju.
Drugim riječima, Busheva strategija mogla bi pokrenuti upravo scenarij noćne more za koji kaže da pokušava spriječiti.
Prošlog listopada CIA je procijenila da je vjerojatnost da će Irak napasti Sjedinjene Države bez američke provokacije "mala", ali da će dramatično porasti ako se SAD pripreme za preventivni napad. "Čini se da Bagdad za sada povlači crtu od izvođenja terorističkih napada konvencionalnim ili CBW [kemijskim ili biološkim ratom] protiv Sjedinjenih Država", napisao je direktor CIA-e George Tenet u pismu Kongresu od 7. listopada. "Ako bi Saddam zaključio da se napad pod vodstvom SAD-a više ne može odvratiti, vjerojatno bi postao mnogo manje ograničen u usvajanju terorističkih akcija." [Pogledajte Consortiumnews.com's "Navođenje nacije na rat."]
Od CIA-ine procjene, Busheva je administracija primila posebna upozorenja iz inozemstva da su lako prenosive zalihe kemijskog i biološkog oružja doista premještene izvan Iraka kako bi se mogle rasporediti protiv zapadnih ciljeva kao oružje odmazde.
Iako su američki mediji uvelike držali ovu razornu mogućnost podalje od američkog naroda, Washington Post se kratko osvrnuo na ovu potencijalnu opasnost u članku od 4. veljače pod naslovom "CIA, saveznici prate iračke agente". U članku se navodi: "Američki saveznici također su na oprezu zbog znakova da je irački predsjednik Saddam Hussein poslao agente u inozemstvo da naoružaju Iračane ili terorističke skupine konvencionalnim, kemijskim ili biološkim oružjem, rekli su dužnosnici. Rekli su da je dio oružja možda već na mjestu izvan granica Iraka."
Ovaj "poor man's MAD" � za uzajamno zajamčeno uništenje � trebao bi biti glavni element u informiranoj raspravi unutar Sjedinjenih Država, posebno jer je Bush skicirao lakoću kojom se ovo oružje može premjestiti i rasporediti. U svom govoru o stanju Unije 28. siječnja, Bush je rekao "da bi bila potrebna jedna bočica, jedan kanister, jedan sanduk uvučen u ovu zemlju da donese dan užasa kakav do sada nismo vidjeli."
Ali što ako je bočica, kanister ili sanduk već na putu? Može li taj "dan užasa" zapravo biti ubrzan Bushevom invazijom na Irak, a ne odgođen ili spriječen ulaskom u rat? Svakako, ako netko prihvati "zli" portret Saddama Husseina kako ga je naslikao Bush, morali biste pretpostaviti da je Sadam davno premjestio ovo opasno oružje na položaje gdje mu mogu biti od najveće koristi - kao oružje odmazde protiv američke invazije.
The Aftermath
Ipak, čak i pod pretpostavkom da američke snage uspiju eliminirati Saddama Husseina i njegovu vojsku bez katastrofalne eskalacije, poslijeratno razdoblje obećava da će biti komplicirano i opasno. Busheva administracija poslala je mješovite i zbunjujuće signale o tome kako će izgledati "oslobođeni" Irak.
Povremeno je administracija iznosila planove za okupaciju Iraka na najmanje 18 mjeseci, moguće postavljanje vojnog guvernera u stilu generala Douglasa MacArthura u Japanu nakon Drugog svjetskog rata. Ali nije jasno kako će SAD kontrolirati populaciju koja će zasigurno uključivati antiameričke radikale spremne upotrijebiti bombaše samoubojice i druge terorističke taktike protiv okupacijskih snaga.
Neki od Bushovih političkih saveznika također su pozvali na crpljenje iračke nafte kako bi se američkoj vladi nadoknadila cijena rata. Iako bi ova ideja mogla dobro poslužiti Amerikancima koji su oprezni oko plaćanja milijardi dolara u oskudnim poreznim dolarima za okupaciju strane zemlje, neće se svidjeti mnogim Iračanima i milijunima drugih diljem svijeta, osobito islamskom stanovništvu koje već sumnja na zapadni imperijalist motiv iza rata.
Ratna razaranja i američka okupacija također bi mogli ići na ruku vođi terorista koji je bio u fokusu rata protiv terorizma prije nego što je Bush svoju pozornost usmjerio na Irak.
Osama bin Laden, koji je još uvijek na slobodi, piše u nedavna poruka da planira steći propagandnu prednost od svake američke invazije i okupacije Iraka, predstavljajući se kao branitelj arapskog naroda.
"Svatko tko pokuša uništiti naša sela i gradove, mi ćemo uništiti njihova sela i gradove", rekao je vođa Al-Qaide. "Svatko tko ukrade naše bogatstvo, tada moramo uništiti njihovu ekonomiju. Svatko tko ubije naše civile, tada ćemo mi ubiti njihove civile."
George W. Bush povukao je vlastitu liniju u pijesku tijekom govora o stanju nacije. "Pouzdanje u zdrav razum i suzdržanost Sadama Huseina nije strategija i nije opcija", izjavio je Bush dok su SAD stvarale golemu vojnu silu koja okružuje Irak.
Imajući to nagomilavanje na umu, Bush se obratio onome što je nazvao "hrabrim i potlačenim ljudima Iraka". Rekao im je: "Vaš neprijatelj ne okružuje vašu zemlju - vaš neprijatelj vlada vašom zemljom." Zatim je dodao, "dan kada [Saddam Hussein] i njegov režim budu uklonjeni s vlasti bit će dan vašeg oslobođenja."
Bush je također obećao da će, iako će koristiti "punu snagu i moć vojske Sjedinjenih Država" za razoružavanje iračke vlade, SAD boriti "pravednim sredstvima - štedeći na svaki mogući način, nevine".
Koliko je tih nevinih ne
pošteđeni u nadolazećoj invaziji � a broj mrtvih će vjerojatno užasnuti svijet � može postati nova mjera koliko će poslijeratno razdoblje biti opasno i za američki i za irački narod.
Povratak na Home |